SVJETLO S RASPEĆA
Kad su utihnuli povici i krici agonije
zasjalo je svjetlo nebeskog sjaja;
od tada obasjava povijest našu cijelu,
ulazi u skrovitost duše, oživljava zaboravljena nadanja.
Ta svjetlost kao ljubav
nježno oblikuje snove naše
i čini posve tiho da to i ne znamo; ne razumijemo
a postajemo nositelji Svjetla nebeskog;
djelitelji i poslužitelji vječne Ljubavi.
Stoga; sestro i brate
ponovno zapali svjetiljku vjere svoje;
s raspeća Gospodinova nadolij ulja,
učvrsti nadu s Istinom s križa;
obnovi ljubav na vrhu Kalvarije.
Odande krenimo
s upaljenim svjetiljkama; čvrsto i stameno
raznoseći ljubav od Ljubavi s križa…
don Jozo Sebežević