Svetkovina Tijelova svečano je proslavljena 26. svibnja koncelebriranim euharistijskim slavljem u dubrovačkoj katedrali koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a nakon toga je procesija s Presvetim krenula ulicama Grada.
U godini izvanrednog Jubileja milosrđa biskup je na temelju liturgijskih čitanja u propovijedi govorio o značenju svetkovine Tijelova u toj perspektivi. Kazao je kako se Božje milosrđe možda može najbolje osjetiti u sakramentu Pomirenja, ali da su i drugi sakramenti na svoj način povezani s Božjim milosrđem. Bog sa svakim sakramentom želi ući u naše osobne situacije pokazujući nam ono milosrđe koje nam je potrebno, kazao je biskup, da bismo mi mogli, kao hodočasnici ovom zemljom, ispuniti svoje poslanje koje nam je Bog dao.
Bog postao i hranom za čovjeka
Više nego bilo koji drugi sakrament Euharistija je sakrament Božjeg milosrđa i ljubavi prema čovjeku koje nema premca. I Pomirenje pripravlja vjernike da mogu biti dionici Euharistije, koja je znak koliko i kako Bog ljubi čovjeka. No, Euharistija pokazuje da se Bog ne samo utjelovio te otkupio čovjeka mukom i smrću na križu nego je išao i korak dalje – darovao se čovjeku do kraja postavši hranom za njega. Da bi ga čovjek mogao blagovati i tako se suobličavati njemu već sada i ovdje, a kasnije i u vječnosti.
Zatim se biskup osvrnuo na misna čitanja. Bog je od početka bio milosrdan prema ljudima dajući im pojedine ljude u pojedinim trenucima povijesti spasenja kako bi oni, kao njegovi posrednici i znakovi njegove prisutnosti, dali ljudima ono što im je najpotrebnije za svakodnevni život. Naveo je primjer Melkisedeka, kralja šalemskog, i njegov dar kruha i vina koji će kasnije postati znak trajne prisutnosti Božje među ljudima.
Isus je pokazao kako njegovo svećeništvo po Melkisedeku funkcionira. Uzeo je iste simbole koje je imao Melkisedek, te je kroz ta dva simbola kruha i vina ostavio sebe onima koji su njegovi, a to je Crkva. To je otajstvo kojem se danas posebno radujemo, kazao je biskup. Protumačio je kako je Pavlov zapis o euharistiji, pročitan u drugom čitanju, najstariji zapis o euharistiji. „Isus nije lomio samo kruh u tom trenutku – kao što se samo ne lomi kruh na našem oltaru u svakoj euharistiji – nego je lomio sebe samoga. Samoga sebe je po tim prilikama kruha i vina darovao svakome od nas,“ istaknuo je biskup i dodao kako je Krist u sakramentu darovao svoju krv kako bi ona prostrujala i našim venama te nama i našem kršćanskom životu dala novu snagu. „U svakoj euharistiji, to je Gospodinova želja, događa se na neki način ‘infuzija’ u kojoj mi crpimo snagu iz kruha i vina kojeg blagujemo, da bismo mogli osnaženi ostvariti svoje poslanje.“
Ono što je još važno uočiti u ulomku iz Prve Pavlove poslanice Korinćanima jest da je Krist svom svećenstvu, onom po Melkisedeku, koji nema podrijetlo i koji je mirotvorac, pridružio svećeništvo Crkve, odnosno svećeništvo dvanaestorice apostola, pape,biskupa, prezbitera, da bi svi oni mogli činiti ono što je Krist činio. Krist je to učinio, kazao je biskup, da bi svećenici na sakramentalni način mogli trajno ponavljati to isto otajstvo, da bi Krista i njegov život trajno mogli jedni drugima nuditi i da bi mi, Crkva, mogli trajno živjeti.
‘Razlomiti’ sami sebe za druge
Na otajstvo euharistije nadovezuje se i evanđeoski ulomak o Isusovom umnažanju kruha i riba, u kojem se otkriva povezanost euharistijskog otajstva sa svećenicima. Prije nego je Krist nahranio gladno mnoštvo on „pogledao prema nebu, blagoslovi ih i razlomi“. Biskup je pri tom naglasio kako Krist ‘lomi’ samog sebe da bi nahranio gladno mnoštvo. Ne treba gubiti iz vide ni ono „podajte im vi jesti“, dodao je biskup i nastavio kako je svećenička služba ono po čemu mi jesmo svećenici, ali pri tome moramo voditi računa o ovome razlomiti se. „Ne možemo i ne smijemo mi svećenici ‘lomiti’ u euharistiji Isusa, ako nismo spremni sami sebe ‘razlomiti’ i razdati svima koji su gladni“, istaknuo je biskup Uzinić. I kad u nekim slučajevima ne možemo dati blagovati od euharistijskog kruha, mi se moramo lomiti.
Naglasivši zadaću suosjećanja i darivanja sebe poput Isusa, na što potiče i papa Franjo, biskup je dodao i jednu poruku koja izravno ne proizlazi iz čitanja, ali se odnosi na druge dimenzije onoga biti kršćanin. Riječ je o tome da i svećenici i vjernici trebaju ‘nahraniti gladno mnoštvo’, osobito one na periferijama koje traže Boga, a kršćani su ga pronašli i ne smiju ga zadržati za sebe. Mi kao Crkva moramo razdijeliti te ‘kruhove i ribice’ koje imamo, kazao je biskup.
Budite milosrdni prema sezonskim radnicima
Ni karitativna dimenzija pri tom ne smije biti isključena iz života kršćanina. Ne može se kad se čuje za situaciju gladi, rata, progona, nesreće, potresa, ostati nezainteresiran. Napomenuvši kako hrvatsko društvo živi u teškoj ekonomskoj situaciji, biskup je kao primjer izdvoji jednu konkretnu situaciju u kojoj se ne može ostati nezainteresiran, a to je situacija „brojnih sezonskih radnika koji dolaze ovdje da bi zaradili ono osnovno za život, a kojima mi često ne osiguravamo ni one minimalne uvjete za pristojan i dostojanstven život“. To je jedan od načina na koje smo pozvani darivati druge.
„Bog je od početka milosrdan prema nama. Osobito milosrdan nam se pokazuje u euharistiji u kojoj nam se daje i daruje da bismo mi postali milosrdni poput njega darivajući se na različite načine. Kako bi euharistija bila ne samo nešto što častimo i blagujemo nego kako bi euharistija postala nešto što živimo,“ zaključio je dubrovački biskup.
U svečanoj procesiji ulicama Grada biskup je nosio Presveti Oltarski Sakrament ispod baldahina kojeg su nosili članovi katedralne bratovštine Presvetog Sakramenta u svojim odorama. Procesija se zaustavila na tri mjesta te je podijeljen blagoslov gradu s Oltarskim Sakramentom. Uz svećenike, redovnice, redovnike i vjernike u procesiji su sudjelovali ovogodišnji prvopričesnici, a euharistijske pjesme pjevali su katedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetinić.
Angelina Tadić