Nacionalni studijski dani za djelatnike u obiteljskom pastoralu i pastoralu osoba s invaliditetom održani su od 17. do 19. ožujka u Lječilištu Topusko u organizaciji Vijeća HBK za život i obitelj i Vijeća HBK za laike s pripadajućim uredima te Sisačke biskupije kao biskupije domaćina. Na studijskim danima sudjelovali su i riječki nadbiskup mons. Mate Uzinića, predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj; dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, predsjednik Vijeća HBK za laike te domaćin skupa sisački biskup Vlado Košić.
Na susretu su uz biskupa Glasnovića sudjelovali predstavnici Dubrovačke biskupije: psihologinja i voditeljica Obiteljskog savjetovališta Silvia Sokal Gojavić, članovi Vijeća za život i obitelj bračni par Leonardo i Kata Bulić, te volonterka Caritasa Dubrovačke biskupije i osoba s invaliditetom Šima Zdraulić.
Zaključno euharistijsko slavlje predvodio biskup Glasnović
Studijski dani zaključeni su svečanim misnim slavljem koje je predvodio predsjednik Vijeća HBK za laike dubrovački biskup mons. Roko Glasnović u zajedništvu s okupljenim svećenicima i đakonom. Na početku mise je biskup Glasnović kazao da Isusova radosna vijest treba doći do svih jer su radost i dobro takvi da se žele razdati. „Danas kada slavimo četvrtu korizmenu nedjelju, zanimljivo, ona želi da se radujemo“, rekao je dodavši da je važno sve promatrati pod vidom vječnosti.
Nakon pročitanih misnih čitanja, članovi zajednice „Vjera i svjetlo“ dramski su upriličili navješteno Evanđelje (Iv 9, 1-41).
Mons. Glasnović u homiliji je rekao kako su zasigurno slijepcu iz evanđelja bili potrebni volonteri. „Mi smo potrebni jedni drugima“, naglasio je. Osvrnuo se i na prvo čitanje (1Sam 16, 1b.6-7.10-13a) poručivši da, poput proroka, u životu ne treba popuštati. Dodao je da Bog ima plan te da gleda ljudsko srce, a ne vanjski stas.
Propovjednik je naglasio važnost gledanja vjerom. Osvrnuvši se na pitanje Isusovih učenika o tome tko je sagriješio, rekao je kako se ljudi mnogo pitaju o uzrocima, a malo o svrsi.
Istaknuo je i reakcije koje se mogu uočiti u evanđelju, a to su znatiželja, zainteresiranost, neprihvaćanje i sumnja, strah. „Jedini ispravni stav je stav ozdravljenika“, kazao je dodavši da je to stav vjere.
„Kad sa svojim poteškoćama stanemo pred Gospodina, on ne pita kako izgledaš već vjeruješ li u Sina Čovječjega“, ustvrdio je biskup Glasnović te je dodao da bi volio da „danas i uvijek vjerujemo u Isusa“.
Na kraju euharistijskog slavlja o životu obitelji osobe s invaliditetom posvjedočio je otac troje djece Zdenko Babić.
Biskup Glasnović zahvalio je na kraju Bogu, ali i svima koji su sudjelovali u Nacionalnim studijskim danima rekavši da treba sve doći do povjerenika kako bi plodovi došli i do župnih zajednica. Nakon završnog blagoslova biskupu Glasnoviću poklonjena je svijeća s logom Nadbiskupijskog povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Svečano otvorenje Nacionalnih studijskih dana
Na svečanom otvaranju NSD-a u petak 17. ožujka u dvorani Petrova Gora sudjelovali su sva trojica biskupa: mons. Uzinić, mons. Glasnović i mons. Košić.
Nakon uvodne glazbene točke Tamare Perc i predstavljenih „Blaženstava za osobe s invaliditetom“, prisutne sudionike i goste pozdravili su organizatori sisački biskup Vlado Košić, predsjednik Vijeća HBK za laike i dubrovački biskup Roko Glasnović te predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj i riječki nadbiskup Mate Uzinić.
Biskup Košić zaželio je dobrodošlicu svima prisutnima, napose domaćinu, ravnatelju Lječilišta u Topuskom dr. Domagoju Mosleru. Istaknuo je da oni koji pomažu osobama s invaliditetom pružaju nešto fizički, ali dobivaju duhovno. „I ta zajednička nadopunjavanja su dio sinodalnog hoda“, rekao je mons. Košić ustvrdivši da je to suradnja zajedničkog hoda kao braća i sestre.
Predsjednik Vijeća HBK za laike mons. Glasnović istaknuo je kako su nacionalni studijski dani u organizaciji Vijeća započeli 2013. godine te se prisjetio i nacionalnih susreta obitelji. Poručio je da je cilj ovogodišnjih nacionalnih studijskih dana senzibilizacija te promjena mentaliteta i paradigme u odnosu prema invaliditetu. „Neće dani ništa ako se mi ne zauzmemo“, rekao je biskup Glasnović naglasivši važnost vlastitoga angažmana.
Dodao je da bi želio da se tijekom ovih dana dođe do odgovora na pitanja: Tko je za Crkvu osoba s invaliditetom? Što Crkva može dati osobi s invaliditetom i što osoba s invaliditetom može dati Crkvi?
Nadbiskup Uzinić zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremi studijskih dana, osobito Sisačkoj biskupiji „koja je prva prepoznala potrebu posebne brige o osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima i osnovala povjerenstvo“. Istaknuo je da su studijski dani organizirani kako bi učili i slušali te je naglasio važnost uključivanja − inkluzije.
Članica Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskoga Sabora Ljubica Lukačić sve nazočne je pozdravila te je rekla kako je lijepo čuti i vidjeti da svi imaju osobe s invaliditetom u svom fokusu. Naglasila je da nikad nije mislila da Crkva ne brine o osobama s invaliditetom, no da se posebno razveselila kada je čula da je HBK uvrstila osobe s invaliditetom u svoj fokus. Lukačić je kazala kako se većina osoba s invaliditetom susrela s tim da se, zbog njihovog invaliditeta, mnogi udaljavaju od njih bojeći se da će ih tražiti pomoć.
„Ljudi se boje. Možda za to imaju razlog, ali pokušajmo mi biti ti koji ćemo dati od sebe možda i više kako se ljudi ne bi bojali prići nama i pomoći. To je velika stvar. Dakle, jedni drugima moramo otvoriti svoje srce, vrata svoje duše i biti prijatelji jedni drugima“, poručila je.
Prisutne je zamolila da u narednim danima razmisle i o tome kako doći do što većeg broja osoba s invaliditetom kako bi im pomogli da bolje vide svoje stanje i mogućnosti.
Darijo Jurišić, zamjenik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anke Slonjšak, podsjetio je da u Hrvatskoj institucija pravobranitelja za osobe s invaliditetom postoji od 2000. godine te je zahvalio Crkvi i svim djelatnicima u pastoralu na „predanom radu i pomoći u zagovaranju prava osoba s invaliditetom“.
Prisutni su potom imali priliku poslušati i vidjeti umjetničke radove osoba s invaliditetom, a zatim je nadbiskup Uzinić predvodio molitvu zaziva Duha Svetoga te je proglasio Nacionalne studijske dane otvorenima.
Predavanje i radionica prvog dana susreta
Predavanje „Društveni položaj osoba s invaliditetom/djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji u Republici Hrvatskoj s prikazom izazova u sustavima socijalne politike“ održali su izv. prof. dr. sc. Marko Buljevac i prof. dr. sc. Zdenko Babić.
Prof. Buljevac sudionicima je pokušao približiti društveni položaj osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, kao i članova njihovih obitelji, koji je određen formalnom i neformalnom podrškom koju pojedinci s invaliditetom i članovi njihovih obitelji ostvaruju njihovom uključenošću u svakodnevni život zajednice, ali i stavovima o osobama s invaliditetom u suvremenom hrvatskom društvu.
Izlagač je predstavio osnovne odrednice društvenog položaja osoba s invaliditetom/djece s teškoćama u razvoju i članova njihovih obitelji u društvu. Sudionicima je pojasnio pojmovno određenje invaliditeta i osoba s invaliditetom/djece s teškoćama u razvoju, određene društvene koncepte razumijevanja invaliditeta, te je prikazao spoznaje vezane uz relativnost invaliditeta. Vezano uz društvene koncepte razumijevanja invaliditeta, poseban naglasak stavio je na pojašnjavanje osnovnih pojmova koji se odnose na socijalnu uključenost i kvalitetu života osoba s invaliditetom u suvremenom hrvatskom društvu.
Prof. Buljevac također je govorio o najčešćim preprekama s kojima se osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju te članovi njihovih obitelji suočavaju u svakodnevnom životu. Navedene prepreke temelje se na rezultatima određenih znanstvenih istraživanja o društvenom položaju osoba s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju i članova njihovih obitelji u Hrvatskoj.
Nadalje, predavač je predstavio osnovne modele invaliditeta, kao i suvremena načela i pristupe u radu s osobama s invaliditetom, djecom s teškoćama u razvoju i članovima njihovih obitelji. Naglasio je i važnost individualiziranog i holističkog pristupa u radu s osobama s invaliditetom, odnosno djecom s teškoćama u razvoju i članovima njihovih obitelji. Na kraju izlaganja, prof. Buljevac predstavio je sugestije o čemu voditi računa tijekom rada s obiteljima osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Izlaganje je zaključio rekavši kako je invaliditet „samo jedno od obilježja i ne smije postati glavno obilježje osobe“.
Prof. Babić je potom sudionicima razložio položaj osoba s invaliditetom/djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji u okviru sustava socijalne politike u Hrvatskoj. Ukazao je na izazove s kojima se suočavaju u glavnim programima socijalne politike koji su namijenjeni poticanju i unapređenju socijalne integracije i podizanja kvalitete života tih osoba u Hrvatskoj.
Predavač je zatim raščlanio najvažnije socijalne programe i mjere, kako novčanih naknada tako i socijalnih usluga u mirovinskom i zdravstvenom sustavu, sustavu odgoja i obrazovanja, zapošljavanja i zaštite od nezaposlenosti, mjera u sustavu socijalne skrbi namijenjenih zaštiti od siromaštva, te obiteljske politike i mjera usmjerenih na zaštitu dobrobiti i razvoja djece s poteškoćama u razvoju.
Prof. Babić poručio je kako, iako je temeljem ostvarivanja tih prava posljednjih godina položaj osoba s invaliditetom u društvu donekle poboljšan, ne samo na normativnoj nego i na razini svakodnevnoga života, u svim navedenim sustavima postoji još prostora za unapređenja. Na tome tragu iznio je i konkretne prijedloge, kao i one koji se odnose na ciljana unapređenja djelovanja Crkve u sklopu njoj svojstvenog poslanja, počevši od onoga na razini župnih zajednica.
Nakon predavanja uslijedila je rasprava, a potom radionica pod naslovom „Osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju među nama“.
Na početku radionice predstavljen je svetac ili blaženik koji je uzet za zaštitnika skupine. Zatim su se sudionici predstavili jedni drugima i rekli što ih je motiviralo da dođu na Nacionalne studijske dane te koja su njegova očekivanja od događanja. Potom su imali priliku iznijeti svoja iskustva u odnosu na invaliditet te se osvrnuti na predavanje koje su čuli. Tijekom rada voditeljice radionica su zapisivale glavne naglaske koji su na kraju bili iščitani kao plod zajedničkoga rada.
Drugi dan susreta
Drugoga dana Nacionalnih studijskih dana za djelatnike u obiteljskom pastoralu i pastoralu osoba s invaliditetom u Topuskom, u subotu 18. ožujka, održana su dva predavanja, radionice, predstavljanje djelovanja na nad/biskupijskim razinama te je slavljena misa.
Predavanje „Obitelj djece s teškoćama / osoba s invaliditetom i važnost podrške u svladavanju prepreka za uključivanje u zajednicu“
Nakon uvodne molitve, predavanje o temi „Obitelj djece s teškoćama / osoba s invaliditetom i važnost podrške u svladavanju prepreka za uključivanje u zajednicu“ održala je prof. dr. sc. Ljiljana Igrić.
Rekla je kako se definicijama, dijagnozama i opisima invaliditeta kao odstupanja u tjelesnim ili mentalnim sposobnostima od nekog standarda, osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama svrstavaju u manje vrijedne. Međutim, suvremeni socijalni model i model ljudskih prava govori o društvenoj konstrukciji normi. Invaliditet je s jedne strane individualno konstruiran, a s druge društveno. Prvi pripada osobi, proizlazi iz oštećenja, a drugi koji se može izbjeći je socijalna konstrukcija nemogućnosti, koja proizlazi iz teškoća iz fizičke i socijalne okoline, te sprečavaju osobu u sudjelovanju u potpunosti u životu zajednice.
Prof. Igrić istaknula je da je važno usmjeriti pažnju na razloge takvog kategoriziranja i pozvati na društvenu odgovornost ako je razlog za isključivanje društveno stvoren. Proces inkluzije utemeljen na socijalnom modelu utjecao je i na pristup obitelji djece s teškoćama, ulozi obitelji u razvoju djeteta te na važnost procesa prilagodbe roditelja na pojavu teškoće kod djeteta za razliku od modela koji se poglavito usmjerava na rehabilitaciju same djece s teškoćama i osoba s invaliditetom.
Predavačica je predstavila socijalni model koji uključuje usmjerenost na uklanjanje prepreka iz okoline – doprinos promjeni javne politike iz isključivo medicinske skrbi i rehabilitacije u strategiju socijalnih promjena i osiguranje podrške u zajednici te osnaživanje osoba s invaliditetom – svjesnih da krivnja nije na njima.
Proces prilagođavanja roditelja na činjenicu o teškoćama djeteta, odnosno dijagnozu, dugotrajan je psihološki proces s raznim fazama i stupnjevima prilagodbe od početne reakcije roditelja karakterizirane općom emocionalnom dezintegracijom, preko reintegracije stvaranjem obrambenih mehanizama do zrele adaptacije, odnosno, spremnosti roditelja za suočavanje sa situacijom, rekla je prof. Igrić.
Potom je ukazala kako rođenje djeteta s teškoćama utječe na dinamiku cijele obitelji: ne samo majke i oca nego i braće i sestara, pa onda i šire obitelji. Brat i sestra su uz roditelje, najbliži članovi obitelji, i bez obzira na prirodu njihova odnosa, to je jedna od najdubljih povezanosti u životu. Braća i sestre su kao mlađi i „dugovječniji“ dio obitelji, važna su karika za planiranje budućnosti svoje braće i sestara s teškoćama, a isto tako su često i snažni zastupnici njihovih prava.
Kvaliteta života obitelji osobe s invaliditetom je preduvjet kvalitete, zadovoljstva i sreće djece i osoba s invaliditetom, poručila je prof. Igrić. Predstavila je potom istraživanja iz druge polovice 20. stoljeća, koja su se bavila stavovima obitelji prema djetetu s teškoćama.
Prof. Igrić kazala je da se u Hrvatskoj osnivaju brojne udruge roditelja i savjetovališta za obitelji u cilju osposobljavanja za ulogu roditelja djeteta s teškoćama, iako je, kako kaže, mali broj obitelji u Hrvatskoj osviješten o pravima i osnažen kako ih zastupati. „Stručna podrška obitelji nije ništa manje važna nego rad s djetetom“, rekla je.
Na kraju je postavila i nekoliko pitanja: Što može crkvena zajednica u Hrvatskoj učiniti u obogaćivanju kvalitete života tih obitelji? U kojoj je mjeri osviještena uloga osoba s invaliditetom u Crkvi i koliko je ona podržana da bi se ostvarivala? Radimo li na mijenjaju stava o njima kao „objektima“ umjesto da im priznamo status „subjekta“, partnera u evangelizaciji? Podrška obitelji, primjerice župne zajednice, mjesto je gdje će naći ono što im treba: razumijevanje, prihvaćenost, ohrabrenje nadu, podršku, rasterećenje odgovornosti. „Bilo bi neizmjerno vrijedno za Hrvatsku u svim segmentima društva kad bi župne zajednice predvodile svojim primjerom u lokalnoj sredini“, istaknula je prof. Igrić.
Uslijedilo je svjedočanstvo profesorice talijanskog i španjolskog jezika Marije Kotarski. Potom su sudionici imali priliku sudjelovati u raspravi, nakon čega je održana radionica „Hodaj u mojim cipelama“ u kojoj je sudionicima prikazano bio-psiho-socijalno funkcioniranje osoba s oštećenjem vida i/ili sluha, osoba s intelektualnim teškoćama, osoba s tjelesnim invaliditetom i osoba s poremećajem iz autističnog spektra u okolini. Također im je ukazano na neka obilježja pojedinog oštećenja te su upućeni kako pristupiti osobi s invaliditetom i s njom komunicirati. U praktičnom dijelu radionice, polaznici su kroz različite aktivnosti na interaktivan način mogli osjetiti neke prepreke s kojima se osobe s invaliditetom susreću.
Predavanje „Invaliditet i osobe sa invaliditetom: teološko-antropološko-pastoralni pristup“
U poslijepodnevnom dijelu programa, predavanje o temi „Invaliditet i osobe sa invaliditetom: teološko-antropološko-pastoralni pristup“ održala je doc. dr. sc. Martina Vuk Grgić.
Ukazala je na potrebu promišljanja o invaliditetu unutar područja kršćanske teologije s ciljem produbljivanja konceptualnog razmišljanja o invaliditetu kao i proširivanja okvira sveopće zainteresiranosti za invaliditet. Osim prikaza povijesnih i suvremenih pristupa invaliditetu, kako unutar suvremene društveno-kulturološke zbilje tako i unutar kršćanske teologije i pastoralne prakse, ukazala je i na ispravnost konceptualnog i teorijskog razumijevanja invaliditeta. Predavačica je govorila o upotrebi ispravne terminologije i društveno-kulturološkoj percepciji u odnosu na invaliditet. Naglasila je važnost stavljanja osobe ispred njene poteškoće rekavši da je svaka druga terminologija pogrešna.
Potom je doc. dr. sc. Vuk Grgić naglasila važnost teologije invaliditeta pridodajući invaliditetu teološko razumijevanje kako bi se otvorio put za ispravniji pristup i šire uključivanje osoba s invaliditetom u krilo crkvene i društvene zajednice. „Teologija invaliditeta nastoji razumjeti i protumačiti poruku evanđelja i čovještvo Isusa Krista pored i u korelaciji s iskustvom osoba s invaliditetom“, rekla je između ostaloga.
Osvrnula se također na pojačanu pozornost koju Crkva u posljednje vrijeme pridaje osobama s invaliditetom i temama koje se odnose na njih, a što je potkrepljeno organizacijom stručnih skupova, pokretanjem kampanja, upućivanjem poruka za Međunarodni dan osoba s invaliditetom i njihovim uključivanjem u sinodalni hod, a sve kako bi se unaprijedio katehetski i pastoralni rad s njima i njihovim obiteljima počevši od razine župnih zajednica.
Kazala je kako papa Franjo, unutar svog pontifikata i pastoralnog djelovanja koje uključuje i naglašenu brigu za osobe s invaliditetom, nastoji podignuti svijest o poštivanju života, vrijednosti i dostojanstvu svake osobe. U svjetlu toga, u prosincu 2017. posebno je naglasio kako je svaka osoba jedinstvena i neponovljiva te pozvao župe, župne zajednice i katehete da unutar župnih zajednica osiguraju osobama s invaliditetom osjećaj dobrodošlice i pripadnosti, podsjetila je predavačica.
Papine poruke „ne samo da upućuju na odgovornost Crkve prema osobama s invaliditetom, nego su i svojevrstan izazov utilitarističko-egocentričnom mentalitetu suvremene kulture, kako pojedinca tako i društva u cjelini. Na tragu toga, Franjo osuđuje mentalitet odbacivanja, utilitarizma, narcizma i eugeničkih stavova prema osobama s invaliditetom, slijedeći u svojim pastoralnim nastojanjima liniju svojih prethodnika Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.“, istaknula je doc. dr. sc. Vuk Grgić.
Podsjećajući na dokumente Crkve, rekla je kako takvi poticaji učiteljstva, koliko kroz antropološku perspektivu utkanu u kršćansku svijest toliko i kroz pastoralnu brigu, imaju za cilj pokazati da su suvremena zalaganja u pogledu osoba s invaliditetom, iako drukčijeg prizvuka, bila i još uvijek jesu, ne samo dio poslanja Crkve nego i predmet promišljanja kršćanina.
„Višestruki pozitivni primjeri društvene djelatnosti i skrbi unutar pastoralne teologije s jedne su strane poziv na uključivanje i prepoznavanje invaliditeta kao antropološke stvarnosti, a s druge strane vodi prema prepoznavanju osoba s invaliditetom istodobno kao onog drugačijeg, ali i kao suputnika ravnopravnog po dostojanstvu, ljubavi i pravima“, zaključila je doc. dr. sc. Vuk Grgić.
Nakon predavanja uslijedio je prikaz primjera dobrih praksi na nad/biskupijskim razinama. Prikazano je djelovanje u Đakovačko-osječkoj i Zagrebačkoj nadbiskupiji te u Požeškoj, Sisačkoj i Varaždinskoj biskupiji. Potom su sudionici dobili priliku postaviti pitanje ili komentar. Uslijedila je radionica pod naslovom „Osobe s invaliditetom – subjekti župne zajednice“. Nakon što su u prethodnoj radionici prošli teoretski i praktični dio pristupa prema osobama s različitim oblicima invaliditeta, sudionici su u trećoj radionici osmišljavali način inkluzije osoba s invaliditetom u život župne zajednice.
Euharistijsko slavlje drugog dana susreta
Večernju misu za sudionike Nacionalnih studijskih dana predslavio je povjerenik za Pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji vlč. Alojz Kovaček u zajedništvu s osmoricom svećenika.
Vlč. Kovaček u homiliji se prisjetio kako je jednom prilikom predvodio pokorničko bogoslužje te je rekao kako je zahtjevna i nezahvalna zadaća ispitivati savjest druge osobe. „Da bi zadaća bila dobro odrađena, potrebno je ponajprije svoju savjest ispitati u svjetlu Božje Riječi u koju smo svi pozvani ogledati se“, poručio je dodavši kako naviješteno Evanđelje (Lk 18, 9-14) stavlja upravo taj zadatak pred svaku osobu.
Naglasio je kako se nisu slučajno okupili na Nacionalnim studijskim danima i da nisu slučajno Isusovi učenici. „Utješne su riječi da Bog nas izabire ovakve kakvi jesmo“, rekao je propovjednik. Osvrćući se na Evanđelje, kazao je kako i farizej − pobožan vjernik i carinik − grešnik žive u čovjeku.
Potom je prisutnima govorio o vlastitom iskustvu susreta s obitelji osobe s invaliditetom.
„Bog sve na dobro okreće onima koji ga ljube. Pa i nas slabe i grešne ljude. Ukoliko priznamo svoju ograničenost, svoju grešnost, Bog će se i nama poslužiti“, rekao je vlč. Kovaček dodavši da se Bog služi kako bi ljude priveo bliže sebi. Istaknuo je da Bog poziva čovjeka kako bi ga poslao. „Nikoga ne poziva, a da ga ne bi poslao“, naglasio je.
„Pozvani smo živjeti evanđelje. Staviti evanđelje na test istine u svome životu. Jesu li Isusove riječi istina moga života ili nisu?“, upitao je na kraju homilije vlč. Kovaček.
Na kraju euharistijskog slavlja o izazovima majčinstva posvjedočila je Marija Ciglar iz Čakovca.
Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor mladih iz Petrinje.
Treći dan susreta
Posljednjega dana susreta predstavljen je rad udruga, zajednica i zaklada koje djeluju na području Hrvatske. Tako su sudionici upoznati s djelovanjem sljedećih zajednica: „Vjera i svjetlo“, Udruga „Korablja“ − Zajednica „Arka“, Humanitarna udruga „Job“, Humanitarna udruga „Ruah“, Udruga „Iskra svjetlosti“, „Volonteri Filipa Nerija“, Zaklada „Marija de Mattias“, Zaklada „Čujem, vjerujem, vidim“.
Potom je održana završna rasprava te su izneseni zaključci do kojih su sudionici došli svojim radom i promišljanjem tijekom Nacionalnih studijskih dana. Predstavnici radionica su iznijeli glavne misli, prijedloge i ideje koje su osmislili u svojim grupama.
Najčešće je naglašavana važnost konkretizacije pastorala za osobe s invaliditetom i osobe s poteškoćama u župnim i drugim zajednicama. Istaknuto je također da su sudionici već za vrijeme radionica počeli koristiti terminologiju o kojoj su govorili predavači.
Naglasak je stavljen i na riječi poput: poznati, prepoznati, povezati, usustaviti, koordinirati, ujednačiti, paziti na terminologiju, razmijeniti iskustvo, uključiti se, zajedništvo. Rečeno je također da svi, laici i svećenici, trebaju biti aktivni subjekti u pastoralnom djelovanju te je istaknuta potreba edukacije.
O planovima na nacionalnoj razini, govorio je voditelj Ureda HBK za život i obitelj Petar-Krešimir Hodžić. Planira se, među ostalim, održavanje pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenike, priređivanje katehetskog materijala, izrada radio i video materijala. Preveden je i dokument „Crkva je naš dom“, a očekuje se i prijevod novoga direktorija za katehezu koji sadrži ciljane točke koje se odnose na katehezu za osoba s invaliditetom.
Na kraju je voditelj Hodžić zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji i održavanju Nacionalnih studijskih dana za djelatnike u obiteljskom pastoralu i pastoralu osoba s invaliditetom. Uslijedilo je zaključno euharistijsko slavlje.
Studijski dani u Topuskom početak su trogodišnjeg pastoralnog ciklusa (2023. – 2025.) naslovljenog „Obitelji osoba s invaliditetom u krilu Crkve“ koji će se provoditi u suradnji dvaju spomenutih vijeća HBK-a, budući da u sklopu Vijeća za laike djeluje Pododbor za osobe s invaliditetom. Glavni ciljevi ciklusa su senzibiliziranje ponajprije vjerničke javnosti o položaju osoba s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji u Crkvi i društvu te sustavniji razvoj pastoralne skrbi o njima počevši od župnih zajednica.
IKA
Fotografije: Josip Konjarik i privatne
