Na trećoj tribini “Ususret sv. Vlahu” u srijedu 29. siječnja u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku “O križu na Srđu i Oratoriju” govorio je umirovljeni zadarski nadbiskup i nekadašnji dubrovački biskup dr. sc. Želimir Puljić koji je tijekom večeri podsjetio na ponovno podizanje križa na Srđu 1997. godine te nastanak oratorija “Križ – in hoc signo vinces” posvećenog “hrvatskim braniteljima koji obraniše križ i Domovinu”.
Uvodno je nadbiskup Puljić kazao kako je „križ bio znak protivljenja i progona“ zbog kojega su stotine tisuća vjernih Kristovih sljedbenika puna tri prva stoljeća kršćanstva završavale u arenama i drugim mučilištima ondašnjega Rimskoga Carstva. Početkom četvrtog stoljeća došlo je do preokreta te je nadbiskup podsjetio na poznati opis bitke kod Milvijskog mosta, nedaleko od Rima, 312. godine i Konstantinovu pobjedu te glasovitu poruku s križem: „In hoc signo vinces – U ovom ćeš znaku pobijediti“. Uslijedilo je proglašenje slobode kršćanske religije.
Godine 1933., koja se slavila kao jubilarna godina spomena 19. stoljeća Kristovog otkupljenja, rodila se ideja u srcu dubrovačkog biskupa mons. Josipa Marije Carevića, da podigne križ nad gradom svetog Vlaha u spomen svete Godine otkupljenja, rekao je nadbiskup i dodao kako je za ostvarenje ove zamisli biskupu Careviću trebalo puno napora i muke. Biskup Puljić je nadalje kazao kako su svećenstvo i Božji narod bili oduševljeni samom zamišlju da se povrh brda Srđa podigne takav prepoznatljivi znak, ali je bilo i dosta protivnika toj zamisli, kako u Gradu, tako i u državnoj strukturi ondašnje vlasti, posebice u Zetskoj banovini kojoj je od 1929. do 1939. pripadao Dubrovnik i njegovo okruženje. Zbog toga se otezalo s potrebitim dopuštenjem, pa je realizacija kasnila pune dvije godine, do 1935. godine. Tada je prema nacrtu Vernazze isklesan križ iz polumramora iz kamenoloma Imar na Hvaru. Križ je bio visok 14 metara s promjerom od 65 centimetara. Poprečna greda križa bila je od jednog komada i težila je 4.300 kg.
Nadbiskup Puljić je s okupljenima podijelio i kroničarev opis tog Duhovskog ponedjeljka 10. lipnja 1935. godine s veličanstvenom procesijom koja je krenula iz Grada prema vrhu brda Srđa. Prekrasan prizor nepreglednog mnoštva ljudi (oko 8.000) s bogatim šarenilom križeva, barjaka, zastava, narodnih nošnji i crkvenoga ruha prekrili su padine Srđa. Kroničar iz toga doba završio svoje izvješće ovako: „Toga dana ostvarila se nad Dubrovnikom Isusova izreka: Kad budem uzdignut, sve ću k sebi privući! Vjernici su tada sa svojim svećenicima i biskupom Carevićem posvjedočili svoju vjernost i odanost svetom križu i vjekovnoj Katoličkoj crkvi svojih pradjedova“.
Biskup Carević je blagoslovio križ, a o tome je zapisao: „Postavljen je dakle križ na brdu svetih Sergija i Baha koji tješi, brani i blagoslivlje biskupa, kler i vjernike Grada svetoga Vlaha i cijele biskupije dubrovačke“. Osvrćući se na život biskupa Carevića, koji je bio dubrovački biskup od 1929. do 1940. godine, nadbiskup Puljić je istaknuo kako je Carević bio ne samo „graditelj križa na Srđu, već i mučenik križa Kristova“. Nakon umirovljenja otišao je pomagati nadbiskupu Stepincu u pastoralu u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Bio je mučen i ubijen od strane partizana 1945. godine u šumi „Pušara“ na području župe Luka. O njegovom životu 2000. godine u Dubrovačkoj biskupije je bio organiziran i simpozij.
Nekadašnji dubrovački biskup Puljić (biskup od 1990. do 2010.) je zatim podsjetio na vrijeme Domovinskog rata, teškoće stanovnika Dubrovnika i svih koji su s njim bili povezani i „strepili nad njegovom sudbinom“ i koji su posebnu bol osjetili onog jutra na dan svetog Nikole, 6. prosinca 1991., kad su čuli i vidjeli kako se ruši sveti križ na Srđu. U prosincu 2024. godine navršile su se 33 godine od rušenja tog križa.
Po završetku ratnih stradanja, u vremenu obnove razmišljalo se i pristupilo podizanju novog križa na Srđu. Nakon sjednice Svećeničkog vijeća Dubrovačke biskupije održane 12. lipnja 1996. godine, biskup Puljić je donio odluku da se u godini Isusa Krista, 12. listopada 1997., blagoslovi novoizgrađeni križ na Srđu. Novi križ je bio dar Hvarske biskupije na čelu s biskupom Slobodanom Štambukom, koji je odmah po rušenju križa telegramom izrazio spremnost da njihova biskupija daruje novi križ jer su stari križ gradili Hvarani i Bračani. Križ je blagoslovio sluga Božji kard. Franjo Kuharić skupa s nazočnim biskupima i svećenicima na euharistijskom slavlju podno križa na Srđu na kojem je sudjelovao izuzetno veliki broj vjernika, što se moglo vidjeti na prikazanim snimkama. Tom prigodom je u Dubrovniku također održano zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije. Od tada se svake pete korizmene nedjelje moli pobožnost križnog puta padinama Srđa.
Uz odluku da se obnovi križ na Srđu, mons. Puljić je tim povodom naručio libreto i glazbu za oratorij o Križu. Libreto je napisao pokojni don Petar Vuletić-Šjor, koji je tada bio na službi u Los Angelesu u Kaliforniji, a glazbu je napisao maestro don Šime Marović, kapelnik splitske katedrale. Oratorij je ocjenjen vrlo visokom stručnom ocjenom i praizveden je uoči Dana dubrovačkih branitelja 1997. godine. U listopadu 2025. godine navršit će se 28 godina od podizanja novoga križa na Srđu i izvedbe oratorija. Nadbiskup Puljić je zahvalio svima koji su na razne načine pomogli podizanje križa kao i izvedbu te snimanje oratorija.
Na multimedijalnom predavanju prikazan je film Boža Vodopije „Častimo te, Križu sveti“ nastao u produkciji dubrovačkog studija HTV-a 1997. godine kao i povijesne fotografije o križu. Okupljeni su također imali prigodu čuti glazbene dijelovi iz Oratorija.
Predsjednica Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije Marijeta Radić Grabovac moderirala je tribinu rekavši uz ostalo kako je upravo mons. Puljić prije tridesetak godina pokrenuo tribine „Ususret sv. Vlahu“.
Među brojnim slušateljima izlaganja su pratili dubrovački biskup Roko Glasnović, rektor zborne crkve sv. Vlaha i generalni vikar mons. Ivica Pervan te ovogodišnji festanjuli Antun Regjo i Miho Deranja. Nazočio je i dubrovački gradonačelnik Mato Franković.
Tribine „Ususret sv. Vlahu“ održavaju se već dugi niz godina kao daljnja priprava za Parčev blagdan. Na prvoj tribini o temi „Jubilej 2025. i jubilarne godine: čemu, zašto, o oprostima i drugim temama“ govorila je dr. sc. s. M. Pia Herman, FDC, a na drugoj je dr. sc. Slavica Stojan imala predavanje “Marin Držić, svećenik. Može li skupa duhovno i duhovito?”
Angelina Tadić
