Tribina “300 godina crkve sv. Vlaha”, u sklopu Dana kršćanske kulture održana je u ponedjeljak 23. ožujka u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku, a predavanje je održala velika poznavateljica dubrovačke kulturne baštine dr. Katarina Horvat-Levaj s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.
Predavačica je kazala da je crkva sv. Vlaha predmet istraživanja mnogih znanstvenika, te je ukazala na poseban značaj ove crkve. Kazala je da je Dubrovnik na neki način „barokni grad koji to može ‘zahvaliti’ potresu iz 1667. god. nakon kojeg su uvedeni barokni elementi“. No, istaknula je da je crkva sv. Vlaha „preživjela“ potres, u čemu su stanovnici prepoznali znak nade da će Dubrovnik nadvladati poteškoće ove elementarne nepogode, te crkva sv. Vlaha preuzima ulogu katedrale, što je ipak kratko trajalo, jer je ta romanička crkva sv. Vlaha iz 14. stoljeća pročeljem orijentirana prema zapadu, nastradala u požaru 1706. godine. Istaknula je zanimljiv podatak da projektant ne dolazi, kao je bilo do tada uobičajeno, iz prijateljskog Rima, već Venecije, tadašnjeg najvećeg dubrovačkog suparnika na Sredozemlju. „Obogativši dubrovački barok novom stilskom varijantom, takav atipičan izbor rezultirao je visokokvalitetnom crkvom koja je postala svojevrsnim zaštitnim znakom Grada“, kazala je predavačica. Istaknula je da je Senat već idući dan nakon požara 25. svibnja 1706. god. donio odluku o gradnji nove crkve sv. Vlaha, te se izabiru nadstojnici gradnje, a za arhitekta se izabire Marina Gropellija, pripadnika poznate venecijanske graditeljske i kiparske obitelji. Dr. Horvat-Levaj je pokazala mnoge venecijanske crkve koje su arhitektu poslužile kao poticaj, no istovremeno je istaknula: „Gropellijevu se dubrovačku crkvu sv. Vlaha ne može svesti samo na vješto kopiranje različitih venecijanskih predložaka. Projektirana za konkretnu, važnu narudžbu i konkretno, i više nego važno mjesto, ona svjedoči o talentu i inovativnosti kreatora koji je upravo ovdje, daleko od venecijanske metropole, uspio projektirati crkvu koja bi mogla stajati na bilo kojem venecijanskom campu. Kao takva, bila je važna arhitektonsko-plastična inovacija u dubrovačkoj sredini, potičući na nove kvalitetne intervencije, bilo daljnjim angažmanom samog Gropelija na drugim dubrovačkim projektima, bilo da je njezin inovativni plastični repertoar služio kao uzor domaćim graditeljima.“ Predavačica je ukazala na Gropellijev „potpis“ i na mnogim drugim građevinama, poput detalja iz isusovačke crkve sv. Ignacija, dubrovačke katedrale, ali i nekih stambenih objekata dubrovačke arhitekture, te je kazala da je Gropelli promijenio Dubrovnik, ali je i Dubrovnik svojom posebnošču promijenio njega koji je i drugdje nastavio stvarati potaknut Dubrovnikom.
Moderatorica večer prof. Marija Čaveliš je predstavila predavačicu koja je cijenjena znanstvenica, a velik dio svog znanstvenog rada posvetila je upravo istraživanju baroknog Dubrovnika. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala povijest umjetnosti i arheologiju (1981), te obranila doktorsku disertaciju pod naslovom „Barokna reprezentativna stambena arhitektura u Dubrovniku“(1995). Znanstveno se usavršavala na Sveučilištu u Padovi, a od 1982. godine zaposlena je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, gdje sada djeluje u zvanju znanstvene savjetnice. U okviru znanstveno-istraživačkog programa Instituta radila je na nizu tema vezanih uz arhitekturu i urbanizam starijih stilskih razdoblja, posebno baroka, među kojima se ističu: „Barokne palače Dubrovnika i Boke kotorske“, „Utvrđena ladanjska arhitektura Dalmacije“, „Dubrovačka katedrala“, a najopsežniji angažman odnosi se na istraživanje Dubrovnika, i to prvenstveno stambene i sakralne arhitekture, ali i pojedinih gradskih predjela i sklopova, te arhitekata i graditelja. Osim znanstvenog istraživanja sudjeluje i na izgradnji konzervatorskih studija za revitalizaciju naselja te obnovu i restauraciju arhitekture. U tom pogledu ističe se angažman na obnovi dubrovačke arhitekture oštećene u potresu 1979. i ratu 1991./1992. godine. Predaje u naslovnom zvanju izvanredne profesorice na Filozofskom fakultetu u Splitu, Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, te Sveučilišta u Grazu. Nagrađena je Državnom godišnjom nagradom za znanost (2003.) za knjigu „Barokne palače u Dubrovniku“.
Šime Zupčić