Blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković proslavljen je u ponedjeljak, 9. srpnja misnim slavljem u dubrovačkoj katedrali. Svečano misno slavlje predvodio je generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić uz koncelebraciji katedralnog župnika don Stanka Lasića i rektora zborne crkve sv. Vlaha mons. Tome Lučića.
Poseban doprinos svečanom misnom slavlju dao je Mješoviti pjevački zbor pod ravnanjem Jelene Cetinić Mikulandra i uz pratnju Marko Palčoka na orguljama.
Generalni vikar Katušić započeo je propovijed slikom kipa ispred splitskoga suda koji je alegorijski prikaz pravde. Taj kip žene jednom rukom drži ruke na očima a drugom pokazuje na nebo, odašiljući poruku kako bi pravda trebala biti slijepa te jedini kriteriji kojim bi se sud trebao voditi trebalo bi biti nebo odnosno vječan kriterij koji vrijedi za sve jednako.
Razmišljajući o tome kako nas to nebo sudi, kakav je Božji pogled prema čovjeku, Božji sud, način na koji nas sudi propovjednik je naveo detalj iz evanđeoskog teksta u kojem mladić dolazi pred Gospodina s pitanjem što da čini kako bi baštinio život vječni. Gospodin ga zavolje, kako govori evanđelje, pa i kad mladić ne htjede poslušati Gospodinov poziv da proda sve i krene za njim Božiji pogled i ljubav ostaju nad njim.
Povezao je to sa slikom blaženice kad je osjetila Boži pogled i ljubav odmah ga je zavoljela potpuno. Blaženica je Gospodina toliko zavoljela da se već kao djevojčica obavezala na zavjet čistoće, na služenje njemu.
„Marija Petković koju slavimo danas kao primjer vrsnosti života, koju slavimo kao blaženicu, koju molimo za zagovor, se uistinu do kraja davala. Bila je ona koja je, kada je Isus rekao: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, uistinu to učinila. Napustila je svoju kuću i svoj dom, a živjela je u obitelji koja je bila najimućnija na otoku, dijeleći sve što je imala te kasnije sve to napušta. Njoj ne treba čast, njoj ne treba vlastita sigurnost, njoj ne treba novac za nju. Njoj treba samo u potpunosti darivanje Gospodinu“, istaknuo je propovjednik.
Marija Petković prepoznaje Boga u Propetom Isusu i ona se njemu u potpunosti daje, u tom pogledu ljubavi prepoznaje Isusa na križu. Najčešće mi, gledajući propetog Isusa, prepoznajemo njegovu patnju no blaženica prepoznaje koliko nas je ljubio.
Generalni vikar je kroz blaženičin život pokazao doista onu koju život nije mazio, koja je posljednjih godina ostala i prikovana za krevet kao njezin Gospodin za križ, pokazujući kako je to put jedne svetice, put one koja je prepoznala u Božjem pogledu Božju ljubav i bila mu se u potpunosti spremna dati.
„ Neka nam naša blažena Marija Petković svojim životom i primjerom, jer je živjela nedavno, jer je živjela na prostorima gdje mi živimo, bude poticaj da i mi sami budemo hrabri tražiti život vječni, tražiti puninu života. Da i sami budemo hrabri do kraja se dati Gospodinu, biti spremni odreći se svake sigurnosti samo da bi služili Gospodinu. Služili Gospodinu kao što je ona služila darivajući se drugima, ljubeći one najpotrebnije, one zadnje u društvu. Neka nam naša blaženica osim što je primjer životom bude i zagovornica s neba, neka nas svojim molitvama prati i neka nam od Gospodina izmoli svaki blagoslov“, završio je generalni vikar propovijed.
Ususret blagdanu blažene Marije Propetog Petković u dubrovačkoj katedrali održana je i trodnevna duhovna priprava.
Prva dva dana trodnevnice misno slavlje predvodio je katedralni župnik don Stanko Lasić koji je u svojim propovijedima istaknuo iznimnu poslušnost blažene Marije Petković koja ostaje vjerna molbama tadašnjeg biskupa Josipa Marčelića koji ju usmjerava prema otvorenom djelovanju, prema mladima, prema siromašnima u njezinom mjestu. Prateći ju očinski kroz sve njezine korake u radu i razvoju biskup je vodi te savjetuje da djeluje po načelu ljubavi u radu.
Blaženica u tim godinama posebnu brigu posvećuje mladima i siromasima vodeći i družbu pravilima sv. Franje koji je za nju bio ideal redovničkog života. Katedralni župnik je naveo primjer koliko je družbi i sestrama bila važna misa i crpljenje snage iz nje i iz molitve.
Trećega dana trodnevnice misno slavlje predvodio je katedralni vikar i rektor dubrovačko sjemeništa don Marin Lučić koji je u svojoj propovjedi usporedio blaženicu s prorokom Ezekielom, o čemu je bilo govora u misnim čitanju, koja je prepoznala poticaj Duha koji ju je podigao na noge i Gospodina koji ju je pozvao da ide za njim. Pozvao ju je da u ovom prostoru i vremenu u kojem živi služi i radi, da prepoznaje poticaje iako je u svom srcu osjećala da se treba povući u zatvoreni samostan. No blaženica je bila poslušna te osluškujući što Gospodin želi pristala je, uz potporu biskupa Marčelića, krenuti služiti onima najsiromašnijima. Potaknuo je vjernike da i oni kao i blaženica tamo gdje jesu i sa sposobnostima koje imaju i uz svoje slabosti služe Gospodinu tamo gdje ih zove.
Na kraju je pozvao vjernike da uvijek mole za poniznost, „da se po našim slabostima Gospodin proslavi kao što se proslavio kroz blaženicu“.
Prije mise molila se pobožnost bl. Mariji Propetog koju je predvodila redovnica Družbe Kćeri Milosrđa, koju je blaženica utemeljila, s. Veronika Dunatov koja je na službi u katedrali. Vjernici su također mogli iskazati štovanje moćima blaženice koje se čuvaju u katedralnoj riznici a za ovu prigodu su bile izložene pored oltara.
Mario Macan