U katedrali Gospe Velike u Dubrovniku u utorak, 2. svibnja, služena je misa zadušnica za blagopokojnog dubrovačkog biskupa mons. dr. Severina Perneka. Misu na 20. obljetnicu smrti predvodio je mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup.
Vjernicima je u propovijed mons. Uzinić pročitao dva teksta koja je napisao blagopokojni biskup Pernek, a koja je propovjednik povezao s ulomkom iz Djela apostolskih u kojem Stjepan kaže: „Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu“( Dj 7, 51 – 8, 1a). Prvi tekst koji je napisao biskup Pernek se odnosi na njegov nastupni govor u katedrali 23. srpnja 1967. godine, u kojem se na kraju osvrnuo na kraj svoga djelovanja, trenutak njegove smrti. U tekstu stoji kako je vjernicima poručio da je tijekom cijelog tog dana mislio o trenutku svog odlaska na nebo, o trenutku kada će nad njegovom dušom biti izrečen neopoziv sud vječne pravde, ali i nad duše svih vjernika.
„Dragi moji svećenici, dragi redovnici i redovnice, i svi dragi vjernici, mislimo sa svom ozbiljnošću na to. Život je kratak i nadasve ozbiljan. I zato ne trošimo vrijeme i snage na beznačajno i nevažno, nego odmah od ovog prvog dana zajedničkog života prionimo svojski zajedničkim silama uz velik svet i odgovoran posao oko izgrađivanja i usavršavanja naše biskupijske obitelji. Da bismo onda jednog dana kao zajednica, obitelj i kao biskupija mogli nastaviti zajedno blaženi i sretni život kroz svu vječnost“, pročitao je biskup i kazao kako se upravo na kraju pročitanog očituje otvoren pogled u nebo, kakav je i Stjepan imao.
Drugi tekst biskup Uzinić je pronašao u jednoj od bilježnica biskupa Perneka, koji je više pjesničke naravi. Tekst je iz zbirke pod naslovom „Drhtaj srca – svibanj u bolnici“, dok je naziv teksta „Sjećanje na mrtvog brata i bolest u svibnju“. Tekst prenosi biskupova sjećanja na preminulog brata, na ljepotu njihove mladosti koju je prekinulo zlo, vlastitu bolest i vrijeme koje je prošlo od kada su se posljednji put vidjeli. Propovjednik je istaknuo kako ponovno na kraju i ovog teksta biskup Pernek upire otvoren pogled u nebo. „Teško je biti bolestan, a bolovati u svibnju triput je teško. Sretoh se s gorkošću života i ona me nauči kako sa svakim blistanjem dolazi sjena. I za svakim radosnim kliktanjem čuje se jecaj. Kako miris najljepšeg cvijeta traje kroz samo jedno proljeće. Jest, ja sada znam na što onda nisam mislio da se ni radost onih prekrasnih proljetnih sumraka nestala jednom neće vratiti više dok ne budemo pjevali zajedno opet, predragi brate, bijeloj Madoni u ljepoti sumraka vječnog svibnja.“
Na kraju propovijedi biskup Uzinić izrazio je iskrenu nadu da biskup Pernek zajedno sa svojom braćom, roditeljima, svima koji su ga prethodili u službi i svima onima koji su mu pomagali, na nebu u ljepoti vječnog svibnja pjevaju bijeloj Madoni. Okupljenim vjernicima je poručio kako i oni mogu imati takvu budućnost ako budu na pravi način živjeli svoju sadašnjost, otvorenog pogleda prema nebesima. Mons. Uzinić također je uputio pozdrave svećenicima koji su koncelebrirali u misnom slavlju, posebno onima koji su služili uz biskupa Perneka. Pozdrav je uputio i mlađim svećenicima do 10 godina svećeništva koji su u Dubrovniku na permanentnom obrazovanju, ali i voditelju obrazovanja dr. don Peru Aračiću, profesoru na KBF u Đakovu. „Naime mi živimo u vremenu kad je potrebno stalno učiti, pa evo zbog toga organiziramo za naše mlađe svećenike dvodnevni susret i razgovor o različitim pastoralnim temama, a sve kako bismo mogli na bolji način odgovoriti onom izazovu pastoralnog poslanja u ovom svijetu i vremenu danas na području ove naše dubrovačke biskupije“, objasnio je biskup.
Biskup Uzinić na kraju je napomenuo kako se ove godine obilježava i 50. obljetnica izbora blagopokojnog biskupa Perneka za dubrovačkog biskupa, te ujedno uputio pozdrav don Antunu Oršuliću, misionaru iz Detroita, koji je zajedno s vjernicima sudjelovao u ovom misnom slavlju.
O biskupu Perneku:
Mons. dr. Severin Pernek, sin Franje Perneka i Ane von Schneeberg, rođen je 9. studenoga 1924. u Travniku. Kako mu je otac zbog potrebe službe često selio osnovnu školu je pohađao u različitim mjestima. U Travniku je, kao sjemeništarac Banjalučke gimnazije, od 1935. godine pohađao gimnaziju i tu maturirao 1943. godine. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu, no nakon zatočeništva i križnog puta, završio ga je u Zagrebu, 1949. godine.
Za svećenika je zaređen u Zagrebu, 29. lipnja 1948. na naslov Banjalučke biskupije. Od 1949. godine pastoralno je djelovao u župama Prijedor i Bosanski Novi, zatim je postao biskupov tajnik u Banja Luci, a uz to obavljao službe propovjednika u katedrali, rektora katedrale, kancelara u Ordinarijatu, katehete i župnika do 1960. godine. Studij kanonskog prava na Lateranskom sveučilištu u Rimu završio je u ožujku 1964. g. Vratio se u Banja Luku na službu katedralnog župnika i generalnog vikara biskupije, gdje ga 10. travnja 1967. zateklo imenovanje dubrovačkim biskupom. Biskupsko posvećenje primio je u Zagrebu, 18. lipnja 1967. po nadbiskupu Mariu Cagni, apostolskom delegatu u ondašnjoj državi. Dubrovački biskupiju je preuzeo 23. srpnja 1967. godine, a biskupsko geslo bilo mu je: “Veritati in caritate” (Služiti istini u ljubavi). Preminuo je 2. svibnja 1997. godine u Dubrovniku, a pokopan je u sakristiji Stolne crkve 5. svibnja 1997. godine.
Nikša Sentić