Misu za domovinu u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike u nedjelju, 25. lipnja, na Dan državnosti predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Koncelebrirao je župni vikar katedralne župe don Marin Lučić.
Ne bojte se
Na samom početku propovijedi biskup Uzinić istaknuo je kako je zanimljivo što se upravo na ovaj dan u evanđelju (Mt 10,26-33) spomenuo biblijski poziv „Ne bojte se“, koji se u bibliji ponavlja 365 puta, a koji lijepo ide uz Dan državnosti koji nas ispunja hrabrošću i nadom. Kazao je i kako su poziv „Ne bojte se“ zasigurno negdje u sebi čuli i sudionici događanja prije 26 godina kada je Hrvatski sabor proglašavao neovisnost. Ponudio je i svoje razmišljanje zašto su taj Kristov poziv čuli ljudi u Hrvatskoj 90 tih godina, ali i kako ga čujemo mi danas.
„U ozračju onih 90-tih ovaj ‘Ne bojte se’ je poslušan prije svega u odnosu na Isusa Krista. Njegovu radosnu poruku evanđelja“, kazao je biskup te dodao kako je prelaskom iz komunističkog režima u demokraciju Krist mogao ponovno ući u javnost. Objasnio je i kako je to bilo moguće jer se narod nije bojao Krista, jer je otvorio vrata Isusu, te da su zbog toga svi strahovi bili odagnati, što je bilo nemoguće postalo je moguće. „Bilo je to drukčije vrijeme, mi smo se osjećali drukčije. Bilo je to vrijeme u kojem nismo bježali iz domovine. Barem većina. Nego smo se na različite načine suočavali s poteškoćama domovine. Nadvladali smo strahove“, rekao je mons. Uzinić. Za dočarati to vrijeme u kojem su svi bili za domovinu ispričao je i jednu anegdotu iz svog života. Nakon rata kao student u Italiji susretao je mnoge izbjeglice iz Albanije koji nisu imali ni najmanju želju vratiti se u svoju zemlju, te je shvatio kako je razlika između njih i njega te njegovih prijatelja u tome što su željeli vratiti se kući, i nastaviti svoj život u domovini.
„To je bilo to vrijeme u kojem smo dozvolili da Krist ponovno uđe u našu domovinu. Bilo je poteškoća i problema. Nismo mi bili na onoj razini još na kojoj smo trebali biti. Nije lako nakon egipatskog ropstva i hoda kroz pustinju počet normalno živjeti u obećanoj zemlji slobode. Ali postojala je nada. I u takvoj domovini, iako Krist nije uspio prožeti sve pore društva našeg što vidimo po posljedicama danas, ipak Isus je bio javna osoba.“ Istaknuo je i kako se Krista nitko nije stidio, već se javno molilo, okupljalo i pozivalo na vjeru.
Nedostaje kršćanski pečat
No, postavio je pitanje i zašto je situacija danas, u odnosu na vrijeme domoljublja i kršćanskog ponosa, drugačija. „Zašto danas mnogi odlaze iz naše domovine i nitko se od onih za koje smo se nadali u domovinu ne vraća? Zašto je u našoj domovini nestalo nade? Zašto situacije nije onakva kakvu smo sanjali, kakvu smo željeli i za koju smo se borili prije 26 godina? Ako je onda bio odgovor da je Krist postao javna osoba s pravom glasa, ja se usuđujem reći da je razlog ovoj situaciji danas to što je Isus Krist ponovno izgubio pravo glasa“, upozorio je biskup. Naglasio je i kako s ovim ne misli na izjave pojedinih svećenika i biskupa jer oni imaju pravo na svoj politički izričaj, „iako bi bilo bolje da se mi svećenici suzdržimo od političkog izjašnjavanja“, već na prisutnost Krista u javnosti kroz vjernike, kroz njihov angažman u politici i civilnoj sferi. Poručio je i kako ne smijemo se uvijek opravdavati s onim što je bilo prije više od 20 godina, već da smo kroz tih 26 godina trebali dati kršćanski pečat društvu, učiniti ga poštenijim, osjećajnijim za one potrebite, društvo koje će brinuti za opće dobro. „A to se nije dogodilo“, istaknuo je propovjednik.
Objasnio je kako ovo društvo danas nije onakvo kakvo smo priželjkivali jer nismo dali taj kršćanski pečat, jer smo dopustili da Krist bude ponovno istisnut jer „se mi kršćani ponovno povlačimo i prepuštamo ovo društvo u kojem živimo drugima koji imaju legitimno pravo, ali ga imamo i mi, i nitko nam ga nema pravo oduzeti.“
Biskup je vjernicima pročitao, smatrajući prigodnim za ovu situaciju, riječi pape Benedikta XVI iz njegove homilije na početku pontifikata, a u kojima koristi riječi pape Ivana Pavla II.: „ne bojte se otvoriti širom vrata Kristu“. Objasnio je kako se papa Benedikt tim riječima obraćao moćnicima ovoga svijeta koji su se bojali da bi Krist mogao uzeti što od njihove moći ako bi mu dozvolili da uđe i dati slobodu u vjeri. Dodao je papine riječi: „Da on bi oduzeo. Oduzeo bi vlast propadljivosti i izvrtanje prava samovolji“. Rekao je kako zapravo te elemente koje papa spominje nalazimo u našem društvu danas, te da su ono pokazatelj kako ono nije dovoljno sazrelo, kako nismo dozvolili Isusu Kristu da uđe u ovo društvo. „Da mi smo u javnosti, mise su stalno na televiziji, vjeronauk je u školi, ali nije ušao Isus Krist. I to ne zbog onih drugih nego zbog nas katolika, mi smo problem, nisu drugi. Ali nastavlja papa Benedikt, ja bih želio da mi ovo shvatio i tu gledam nadu: ‘On ne bi ništa oduzeo od onog što pripada čovjekovoj slobodi, njegovu dostojanstvu, i izgradnji pravednijega društva.’ To što naše društvo nije došlo do ove razine, i u odnosu prema onim marginalnim manjinskim skupinama, to je isto naša odgovornost. Pita se papa: ‘ne bojimo li se možda, svi na neki način ako bi dozvolili Kristu da uđe sasvim u nas. Ako bismo se otvorili njemu da bi mogao oduzeti nešto od našega života.’ I onda poručuje: ‘Tko dozvoljava Kristu da uđe ne gubi ništa. Baš ništa od onoga što život čini slobodnim, vrijednim velikim . Samo se u tom prijateljstvu širom otvaraju vrata života.’“
Dopustimo Kristu da postane dio našeg života
Mons. Uzinić je kazao da zato što se bojimo Krista imamo i problem s demografijom, s time što ljudi bježe iz domovine i više se ne vraćaju. Kako zbog istog straha nedostaje demokracije u političkim strankama. Istaknuo je riječi pape Ivana Pavla II: „Ne bojte se Krista. On ne oduzima ništa a daje sve. Tko se njemu daruje prima stostrukom. Da otvorite širom vrata Kristu i naći ćete život.“ Poručio je okupljenima da ako domovina ponovno otvori vrata Kristu, ne u smislu klerikalizma ili u smislu da Crkva treba propisivati tko što treba činiti, već u smislu vrijednosnog sustava služenja i ljubavi koji je Krist svojim životom pokazao, da tek onda može postati onakva kakvu želimo.
„No, nisam ovdje da bih nas zavijao u pesimizam i malodušnost. I ona je znak da Krist nije dio našega života. Nego sam zato da bih zajedno s Kristom svima nama poručio da se ne bojimo, dozvolimo mu da on postane dio našega života. Dozvolimo da on ponovno postane dio naše domovine, po onim vrijednostima koje je navješćivao i živio, i sve će biti drugačije. S puno više ćemo radosti i nade slaviti i jedni drugima čestitati. U molitvi da tako i bude svima vam čestitam sretan i blagoslovljen Dan državnosti“, poručio je dubrovački biskup.
Na kraju misnog slavlja biskup je zajedno s vjernicima u katedrali zapjevao hrvatsku himnu.
Misno slavlje povodom Dana državnosti posebno je pjesmom uveličao katedralni zbor predvođen Margit Cetinić.
Nikša Sentić