Izložba fotografija pod nazivom “Tamo gdje palme rastu” otvorena je u utorak, 10. svibnja u crkvi Gospojinoj u Korčuli. Radi se o izložbi u organizaciji Zaklade Otac Ante Gabrić, renomiranog hrvatskog fotografa Zvonimira Atletića. Fotografije su nastale oko 1977. godine kada je autor posjetio Indiju i sa svojim fotoobjektivom popratio misionarski rad o. Ante Gabrića kao i svete Majke Terezije u gradovima Kalokoti i Maria Polli.
Na otvorenju izložbe ravnateljica Gradskog muzeja Korčula Marija Hajdić je zahvalila organizatorima, autoru, zatim svima koji su pomogli u organizaciji a to su: Zaklada Otac Ante Gabrić, Veleposlanstvo Indije u Zagrebu, Župa sv. Marka – Korčula, Bratovština Svih Svetih – Korčula i Gradski muzej Korčula. Spomenula je rad Zvonimira Atletića, člana ULUPUH-a i njegov veliki opus.
Nakon izvedbe pjesme posvećene radu o. Gabrića “Tamo gdje palme cvatu” riječ preuzeo župnik don Frano Kuraja koji je posjetiocima održao kratko predavanje o o. Gabriću, započevši od toga kako se o. Gabrić uputio u misionarski život do njegovih brojnih uspjeha koje je ostvario u više od pet desetljeća misionarskog rada. Župnik Kuraja je dalje rekao da je najvažnije o njegovom misionarskom radu napisala sama sveta Majka Terezija: “Što je Otac Ante učinio u Bengaliji, morali biste doći tamo i vidjeti. To nije moguće kazati. Jedino je moguće kazati da smo zahvalni njegovoj obitelji što su dali svoga sina i svoga brata Isusu. Što su ga žrtvovali za Boga, da on bude svjetlo, radost, mir, živa Isusova ljubav u Bengaliji, gdje ljudi nikad nisu znali da je moguće ljubiti kao što je on ljubio njih. On je doveo Isusa i Mariju u obitelji i oni žive radosnim životom.”
U svom izlaganju župnik se prisjetio i Korčulanina don Luke Depola kojeg se može vidjeti na više fotografija u društvu o. Gabrića i sv. Majke Terezije, a s kojima je o. Gabrić surađivao u pisanju za „Glas koncila“ i „Mak“.
Otvarajući ovu izložbu župnik je poželio da svi prisutni budu potaknuti na veću ljubav i svijest o misijama, misijskim krajevima i samim misionarima koji uvelike ovise o našoj pomoći.
Atletićeve fotografije ne samo što su dokumentaristički biser, izvrsni su primjer umjetničke crno bijele fotografije. Gledajući u njih posjetitelj će lako mislima odlutati u daleku Indiju, predočiti sebi svu onu bijedu koju su naši misionari tamo zatekli kao i radost običnog malog čovjeka koji nema ništa ali ima onu istinsku ljudsku sreću koja često manjka u našim krajevima svijeta.
Mihovil Depolo
