Faksimilno izdanje „Dubrovačkog misala” i studije dr. Miha Demovića Beneventanski notirani misal dubrovačke katedrale iz 12. st. predstavljeno je u sklopu programa Dubrovačkih ljetnih igara, a u suradnji s Dubrovačkim knjižnicama u srijedu, 20. srpnja u dubrovačkoj katedrali. Predstavljači su bili Vesna Čučić, ravnateljica Dubrovačkih knjižnica, Martin Kauffmann, predstavnik Bodleian Library u Oxfordu, Ivica Prlender, intendant i ravnatelj DLJI, muzikologinja Ileana Grazio i mo. Miho Demović. Missale Ragusinum (Dubrovački misal) koji se stoljećima koristio u dubrovačkoj stolnoj crkvi nastao je u Dubrovniku u 12. st., a njegov original danas se čuva u Bodleian Library u Oxfordu. Misal sadrži brojne gregorijanske napjeve svjedočeći na taj način o zastupljenosti i proširenosti te vrste pjevanja u Dubrovniku. Dr. Miho Demović je u svom znanstvenom istraživanju ustvrdio kako spomenuti Misal potječe upravo iz dubrovačke katedrale. Na završetku promocije okupljenima sa obratio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić izražavajući zadovoljstvo što su Dubrovačke ljetne igre prepoznale vrijednost misala te njegovo predstavljanje uvrstile u svoj program. Posebna zahvala izrečena je donatorici gospođi Pavici Šperk Šundrica. U glazbenom dijelu sudjelovali su Djevojački zbor »Amorette« pod ravnanjem prof. Maje Marušić i tenor Damir Vrabec.
Missale Ragusinum (Dubrovački misal) nastao je u Dubrovniku u 12. st., gdje se stoljećima koristio u liturgiji katedrale. Nestao je krajem 18. ili početkom 19. stoljeća u vrijeme Napoleonovog ukinuća Dubrovačke Republike. Ponovo se pojavio na dražbi u Veneciji 1817. godine, nakon smrti vlasnika isusovca Mattea Luigija Canonicija u čijoj kolekciji se nalazio. Rukopis je kupila Bodleian Library u Oxfordu gdje se i danas čuva. Dubrovačko podrijetlo misala prvi je ustanovio Elias Avery Loew, jedan od najboljih poznavatelja beneventane, pisma hrvatskih primorskih gradova do kraja 13. stoljeća. Poteškoću u identificiranju predstavljao je nedostatak listova na kojima se bilježe podaci o crkvi i gradu kojima rukopis pripada. Na temelju misnog obrasca za svečano slavlje triju krajevnih svetaca kotorskih mučenika Petra, Andrije i Lovrijenca (Petilovrijenci) misal je povezan sa dubrovačkim krajem, no pogrešno sa benediktinskom crkvom sv. Marije u Rožatu. Dr. Miho Demović utvrdio je kako rukopis pripada gradskoj, a ne seoskoj crkvi i to crkvi kojoj se na čelu nalazi biskup što upućuje na katedralnu crkvu sv. Marije u Dubrovniku. Dubrovački misal na najbolji način predstavlja crkveno pjevanje u južnoj Dalmaciji bogato gregorijanskim napjevima, a među njima je svakako najznačajniji i melodijski najrazvijeniji u gregorijanskoj literaturi dubrovački Exultet.