Uskrs, 2018.
Aleluja, Krist je uskrsnuo! Uistinu je uskrsnuo, aleluja!
Središnje je to otajstvo naše kršćanske vjere kojemu smo kao kršćani pozvani pristupiti s vjerom, kako bi nas oslobodilo od svega onoga što nas sputava i onesposobljuje da s Isusom uskrsnulim budemo novi ljudi, ljudi uskrsnuća.
Mi, ljudi dvadeset prvog stoljeća, često mislimo da nam Krist i njegovo uskrsnuće ne mogu donijeti oslobođenje. Mislimo da smo sposobni sami sebe učiniti slobodnima! I to pokušavamo učiniti sa svim našim poveljama, zakonima i deklaracijama o ljudskim i drugim pravima, ali i drugim sredstvima. Pa usprkos tome i dalje smo robovi, kao što su to bile i prošle generacije, a možda čak i više od njih. „Robovi smo stvari, udobnosti kojih se ne znademo odreći; robovi smo predrasuda i mode; robovi smo osobito grijeha jer tkogod počini grijeh rob je grijeha (Iv 8, 34)“ (R. Cantalamessa). Zapravo, grijeh je u temelju svakog ropstva. Ono se samo drukčije očituje, ako je to uopće drukčije, u ratovima, nasilju, potlačenosti, nepravednom trpljenju, neoliberalnom kapitalizmu, u nas još uvijek i nostalgiji za komunizmom i nacizmom, različitim novim ideologijama koje nam se nameću gotovo na isti način na koji su to činile i one stare, zakonima o abortusi i eutanaziji, ekološkoj zagađenosti, i svemu onome što doprinosi negaciji ljudskog života i ljudske osobe u njezinom dostojanstvu, počinjući od njezinog začeća pa do prirodne smrti.
Isus, koji je žrtva ljudske zavisti, mržnje i nasilja, koji je ubijen na najstrašniji mogući način na križu, stratištu za razbojnike da bi ga se ušutkalo, da bi ga se spriječilo da pomuti mir, sigurnost ljudskih kompromisa koja počiva na sebičnim interesima različitih skupina, na manipulaciji s onim najmanjima kojima su isprali mozgove da bi se složili s njegovim pogubljenjem, svojim nas uskrsnućem oslobađa od svega toga jer nas oslobađa od grijeha. U njegovom uskrsnuću milosrđe je pobijedilo grijeh, ljubav je pobijedila mržnju, život je pobijedio smrt. Njegovo uskrsnuće je „pasha“ „prijelaz“ iz svega onog negativnog što je dominiralo u Velikom petku, u ono pozitivno što se stidljivo počelo širiti onog uskrsnog jutra, najprije kao vijest o praznom grbu, a zatim i vijest o uskrsnuću, a što je kulminiralo na dan Pedesetnice kad je Petar javno posvjedočio da Isusa, kojega oni smakoše, Bog uskrisi od mrtvih. I ne samo za njega nego i za sve nas koji tom otajstvu pristupimo s vjerom. Kad ga prihvatimo s vjerom Isusovo uskrsnuće i za nas postaje „pasha“ ili „prijelaz“. I omogućuje nam biti slobodni. I izići iz groba svega onoga što nas sputava i drži priljubljene za ovozemaljsku stvarnost kako bismo se slobodni od svega toga, sljedeći njegov primjer mogli vinuli prema nebeskim visinama. I započeti mijenjati stvarnost svijeta u kojemu živimo.
Neka nam je sretan i blagoslovljen Uskrs!