Siđimo i mi s ljubljenim učenikom u Isusov grob, kako bismo mogli vidjeti i povjerovati u Isusovo uskrsnuće i postati mu vjerni svjedoci svima kojima nas Bog šalje.
Uskrs, 2019.
„Prvoga dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob…“ Isus je ubijen. Život je poražen. Sve je zahvatio mrak u kojemu jedna tužna žena, sama i prestrašena, ide prema grobu.
Došla je na grob. „I opazi da je kamen dignut.“ Najedanput sve se mijenja, kao što se mijenja i kod pšeničnog zrna zakopanog u zemlju. Život koji je bio zakopan u grob, iz otvorenog groba je počeo bujati svom snagom. I mijenja ljude, a da nisu ni svjesni zašto. Marija Magdalena, do tad tiha, tužna, u mraku, sada u svjetlu novog otkrića trči da bi vijest javila Isusovim učenicima. I javlja im, ne informaciju o otvorenom grobu, nego ono što je zaključila vidjevši otvoren grob: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“
U ovom trenutku evanđelist privremeno gubi interes za Mariju Magdalenu. Ona silazi sa scene do jednog idućeg trenutka, kad će joj se, zaplakanoj i zabrinutoj na grobu zbog krađe Isusovog tijela, ukazati Isus uskrsnuli. Na scenu, međutim, dolaze dvojica učenika kojima je ona javila vijest o krađi Isusovog tijela. To su Petar i drugi učenik, za kojega evanđelist kaže da ga je Isus ljubio.
Promjena koju je otvoren grob izazvao u Mariji Magdaleni, prenesena je i na njih. I oni, dotad u strahu i zatvoreni izvan vrata dvorane posljednje večera, izlaze i trče. I trčeći dolaze do otvorenog groba. Onaj drugi učenik je prvi došao na grob. Ali on nije ušao prvi. Prvi ulazi Petar. Zatim onaj drugi učenik. I obojica gledaju isto, ali vide različito. Gledali su, kaže evanđelist, povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose, smotan na jednome mjestu. Ali što su vidjeli?
Sv. Ivan Zlatousti to pokušava dokučiti. On zaključuje: „Tko god da bi odnio tijelo, ne bi prethodno skinuo povoje, niti bi se mučio skinuti i složiti ubrus i staviti ga sa strane.“ Učenici u grobu, vide više nego li Marija Magdalena izvan groba. Ona je vidjela „kamen s groba dignut“ i odmah zaključila da je Isus ukraden. Oni ulaze u grob i vide da je prazan, s povojima u koje je bio umotan Isus i ubrusom za glavu koji je bio složen sa strane. I zaključuju da Isus nije ukraden. I Petar se tu zaustavlja. Za njega su prazan grob, povoji i ubrus još uvijek znakovi smrti. Ali tu se ne zaustavlja i onaj drugi učenik, onaj kojega je Isus ljubio. I on gleda isto što i Petar. Ali on vidi i nešto više. On ne vidi samo to da Isus nije ukraden. Za njega prazan grob, povoji i ubrus nisu tek znakovi smrti. Za njega su to znakovi uskrsnuća. Kaže evanđelist da on „vidje i povjerova“.
Ovom drugom učeniku, nije to slučajno, ne znamo ime. Tradicija, dosta kasnija, ga poistovjećuje s evanđelistom Ivanom. Autor ovog evanđelja, koje se pripisuje upravo evanđelistu Ivanu, nije to želio reći. Za njega je to autentičan Isusov učenik. On je za evanđelista primjer za sve druge učenike. U njemu postoje sve one značajke koje Petar nema. Petar, zapravo, u Ivanovom evanđelju ne može bez njega, ali ni on ne može bez Petra. Usmjereni su jedan na drugoga. On je postao prvi Isusov učenik s Andrijom Petrovim bratom koji će dovesti Petra Isusu. Osjeća s Isusom tko neprijatelj, jer na posljednjoj večeri prokazuje Judu kao izdajicu. Slijedi Isusa u dvorište velikog svećenika dok ga Petar zatajuje. Pod križem je s Isusovom majkom Marijom i drugim ženama dok su Petar i drugi učenici u strahu pobjegli. Tu je povjeren Mariji, Isusovom majci, kao njezin novi sin. I Mariju, Isusovu majku, je primio za svoju novu majku. U zoru uskrsnuća, kako nam je prenio današnji evanđeoski ulomak, s Petrom trči, silazi u grob i prvi vjeruje. Ne trebaju mu, kao Tomi i drugima, Isusova ukazanja, prst u ranama i kuka u boku. Vidjet ćemo ga ponovo na Tiberijadskom jezeru kako prepoznaje uskrsloga Gospodina i o tome obavještava Petra. On se pojavljuje na sceni i nakon što će Isus Petru povjeriti svoje stado, ali mu i pretkazati smrt. Tad, na Petrov upit: „Gospodine, a što s ovim?“, Isus odgovara: „Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!“ Zbog ovoga se, kaže evanđelist, pronio glas da ovaj učenik neće umrijeti. Iako to evanđelist opovrgava kao poruku koju je Isus želio ovim dati, zapravo je to važna poruka. On, učenik kojega je Isus ljubio, autentični učenik, učenik kojemu nisu potrebni drugi znakovi doli znakova praznog groba, ne može umrijeti. On će ostati dok god Isus ponovno ne dođe. On je simbol autentičnih Isusovih učenika svih vremena. Evanđelist mu zato ni nije dao ime. On želi da se svatko od nas, Isusovih učenika, može s njim poistovjetiti. Svatko od nas je za evanđelista taj drugi učenik kojega je Isus ljubio. I svatko o nas je pozvan danas s njim sići u Isusov grob. I s njim vidjeti i povjerovati u Isusovo uskrsnuće. A zatim mu, kao autentičan učenik, postati i vjerni svjedok riječima i životom svima kojima ga Gospodin šalje.
S nadom da će se i svatko od nas prepoznati upravo tim učenikom, učenikom koga je Isus ljubio i ljubi, i da ćemo danas, s Petrom i cijelom Crkvom potrčati prema Isusovom grobu da bi s njim vidjeli, ali i povjerovali u Isusovo uskrsnuće o kojemu Petar tako snažno propovijeda u prvom čitanju, kao i našu mogućnost da i mi suuskrsnemo s njime na koju nas podsjeća i poziva sv. Pavao drugom čitanju, svima nam želim sretan i blagoslovljen Uskrs!