Knjiga “Kaptol Stolne crkve sv. Marije Velike u Dubrovniku 1808.-1981.”, autora dr. sc. Marijana Sivrića, autora brojnih stručnih i znanstvenih radova, dugogodišnjeg djelatnika u Državnom arhivu u Dubrovniku i u Arhivu Dubrovačke biskupije, predstavljena je u četvrtak, 14. siječnja u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Ova promocija drugo je događanje u ovogodišnjem ciklusu „Ususret sv. Vlahu“.
Knjigu su predstavili crkveni povjesničar dr. sc. fra Josip Sopta i katedralni župnik i član novoobnovljenog Kaptola dr. sc. don Stanko Lasić.
Francuska uprava dopustila da pučani mogu biti kanonici
Dr. Sopta je kazao kako je ovaj prikaz djelovanja dubrovačkog katedralnog Kaptola nakon pada Dubrovačke Republike novina u obradi jedne povijesne teme iz povijesti mjesne Crkve. Opisujući nove prilike koje su nastale i odrazile se na djelovanje Kaptola spomenuo je činjenicu da je u trenutku pada Republike bio živ samo jedan kanonik dum Vlaho Saraka. Razlog tome je diskriminirajuća odluka Velikog vijeća iz 1442. godine da samo plemići mogu biti kanonici. Ta se odluka dolaskom francuske vlasti izmijenila, pa je Stolni kaptol bio opet popunjen s 5 kanonika pučana. U vrijeme sedisvakancije (1815.-1830.) Kaptol je upravljao nadbiskupijom. Nakon ukinuća Dubrovačke nadbiskupije značaj Stolnog kaptola se smanjio, njegove kanonike tada potvrđuje Beč, preko Zadra. Zanimljivo je da je u jednom trenutku Stolni kaptol preuzeo brigu za cjelokupno pučko školstvo, pa je jedan kanonik bio zadužen za obrazovanje.
Dr. Sopta je govorio i o odredbama iz statuta Kaptola koje su se mijenjale i reformirale Kaptol. Naglasio je kako je ovaj Kaptol bio skroman, da su kanonici imali mala primanja i velike obveze, a o tome svjedoči i činjenica da su sjednice održavali u sakristiji katedrale. Knjiga je nastala većim djelom istraživanjem originalnih zapisnika sa sjednica Stolnog kaptola koji se čuvaju u Arhivu Dubrovačke biskupije.
Dr. Lasić je više govorio o pojedinim zaslužnim svećenicima kanonicima te naglasio kako je među njima bilo i onih koji su se zahvalili na ovoj časnoj službi, a među njima je bio i pokojni don Ivo Bjelokosić koji se želio više posvetiti župničkoj službi izvan gradskih zidina.
Kako se u knjizi može pronaći puno zanimljivosti iz crkvene prakse u prošlosti dr. Lasić je spomenuo neke od njih. Primjerice kada je mjesto u Kaptolu bilo ispražnjeno, raspisivao se natječaj na kojeg su se javljali svećenici iz raznih krajeva. U jednom periodu pravila nisu dopuštala kanonicima umirovljenje prije nego ispune 40 godina kanoničke službe, a za kanonike su bili birani svećenici s dugogodišnjim pastoralnim iskustvom, pa je bilo gotovo nemoguće doživjeti dob za umirovljenje. Od kanonika se također tražilo poštivanje rezidencije zbog zajedničkih obveza poput zajedničke molitve u koru itd., od čega su kasnije oslobođeni.
Spomenuo je i da je u Velikoj trešnji 1667. godine stradalo 9 kanonika.
Autor knjige dr. Sivrić uputio je riječi zahvalnosti predstavljačima i publici, te podrobnije objasnio detalje na koricama knjige.
Obnovljeni Kaptol – dar katedrali u Godini sv. Vlaha
Na kraju se nazočnima obratio i biskup Uzinić istaknuvši da je obnova Stolnog kaptola prigodan dar katedralnoj crkvi u Godini sv. Vlaha – 1700. obljetnici Parčeve mučeničke smrti. Šest novih kanonika: predstojnik don Petar Palić, don Stanko Lasić, don Toma Lučić, don Ivica Pervan, don Grgo Tomić i don Željko Kovačević, će na Kandeloru na večernjoj molitvi stupiti svečano u službu.
Biskup je također zahvalio dr. Sivriću ne samo na knjizi nego i na svemu što čini u sređivanju Arhiva Dubrovačke biskupije. Ovom knjigom je približio prošlost Kaptola, ali Kaptol opet ima sadašnjost i, nadati je se, budućnost, pa knjiga sadašnjim i budućim kanonicima može poslužiti u njihovoj kanoničkoj službi.
O knjizi
U prvom dijelu knjige obrađen je period Katedralnog kaptola Nadbiskupije dubrovačke od 1808. do kraja sedisvakancije 1830. godine. Drugi dio obuhvaća period Katedralnog kaptola dubrovačke Stolne crkve Dubrovačke biskupije od 1830. do 1981. godine. Treći dio donosi kronologiju Kaptola, a četvrti kazalo osobnih imena odnosno popis kanonika. Kao dodaci u knjizi se mogu pročitati dekreti o izboru kanonika obnovljenog Stolnog kaptola Crkve sv. Marije u Dubrovniku i novi statut.
U knjizi se nalaze fotografije, faksimili važnijih papinskih bula, biskupskih odredbi i drugih dokumenata. Na naslovnici knjige prikazan je pečatnjak dubrovačkog nadbiskupskog Kaptola iz druge polovice 14. stoljeća, a na zadnjoj stranici natprsni kanonički križ biskupijskog Kaptola iz 1833. godine.
Dubrovački katedralni Kaptol nedavno je obnovljen odlukom dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića uz jubilej 1700. obljetnice mučeničke smrti sv. Vlaha. Počeci Kaptola inače sežu u 9. ili 10. stoljeće, a broj kanonika se mijenjao (12, 9, 6). Posljednjih desetljeća zbog neimenovanja kanonika Kaptol de facto nije postojao. Obnovljeni katedralni Kaptol sada čini šest svećenika kanonika čija dužnost je obavljati svečanije bogoslužne obrede u dubrovačkoj katedrali kao i druge dužnosti koje im određuje kanonsko pravo ili dijecezanski biskup.
Ovom knjigom stječe se uvid u posljednja dva stoljeća postojanja i djelovanja Kaptola Stolne crkve sv. Marije Velike u Dubrovniku, koja su javnosti manje poznata.
Moderator večeri bio je predstojnik Stolnog kaptola generalni vikar mons. dr. Petar Palić.
Angelina Tadić