Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predvodio je središnje večernje koncelebrirano misno slavlje ispred dubrovačke katedrale koja je proslavljala blagdan svoje zaštitnice. U koncelebraciji su prvi put bili članovi Stolnog kaptola Marije Velike, koji je obnovljen u Godini sv. Vlaha i koji na ovaj Marijin blagdan slave i svoju zaštitnicu. Nakon mise svi sudionici slavlja u procesiji su se uputili prema gradskom portu gdje je pred slikom Gospe od Porata biskup izmolio molitvu te blagoslovio barke, brodove i putnike.
Kršćani ne žive od prošlosti nego od budućnosti
„Sa svima drugima u ovom našem hrvatskom društvu i mnogi od nas katolika ostaju zarobljenici prošlosti,“ kazao je biskup u uvodu propovijedi i nastavio: „Kao da sve ovisi o tome tko je u povijesti bio tko i sve drugo što je, da ne ulazim u detalje, s tim povezano. Ovom možemo pridružiti i našu navezanost na tradiciju, na ono što je nekad bilo i uvijek mora biti i sl. Ovo posljednje je osobito naš dubrovački problem i to na više razina, uključujući i našu današnju proslavu Gospe od Porata.“ Kao nadilaženje te poteškoće življenja kršćanstva u današnjem hrvatskom društvu biskup je skrenuo pozornost na način kako su kršćani kroz povijest živjeli: „Analiziramo li, međutim, povijest kršćanstva, otkriti ćemo da život kršćana nikad nije bio uvjetovan prošlošću, nego budućnošću. Kršćani nisu kršćanski živjeli zbog onoga što se događalo u prošlosti, nego zbog onoga što im je obećano u budućnosti“.
Svetkovina Uznesenja Marijina, u kojoj se spominjemo prošlosti, ipak nije svetkovina koja naš pogled usmjerava prema prošlosti, nego prema budućnosti, Marijinoj, ali i budućnosti Crkve i svih nas kao članova Crkve, rekao je biskup. „Svetkovinom Uznesenja, naime, mi slavimo i ispovijedamo da je u Mariji u punini ostvareno ono što je svima nama, čitavoj Crkvi i svakom kršćaninu, obećano Isusovim uskrsnućem. Marijina prošlost, koja je u vječnosti postala trajno sada, naša je budućnost“.
Biskup je također citirao apostolsku konstituciju „ Predarežljivi Bog“ koja kaže da je Blažena Djevica Marija „kao krunu svih povlastica postigla da bude izuzeta od raspadanja u grobu, i da pobijedivši smrt, kao već prije njezin Sin, bude s tijelom i dušom uzdignuta gore u slavu nebesku, da tu blista kao Kraljica s desne svoga Sina, besmrtnog Kralja vjekova“. Na temelju drugog misnog čitanja istaknuo je i Marijinu posebnost, rekavši kako je on bila osobito Kristova i Krist njezin, „po tome što ga je začela, nosila u utrobi, rodila i dojila, hranila i odgajala, tražila i o njemu u srcu razmišljala, a zatim ga nasljedovala do kraja, sve do križa i preko križa i kad ga nije najbolje razumjela, a više od svega toga jer je … u svakom trenutku svoga života Božju riječ slušala i čuvala“.
I zato je, kao „blagoslivljana … nad sve žene“, kako ju je nazvala Elizabeta u evanđeoskom ulomku, s pravom prva u redu onih „koji su Kristovi“, kazao je biskup Uzinić, te istaknuo: „Nakon nje će uslijediti, bez obzira na sve naše ljudske podijele na rase, klase, nacije, pa čak i vjere, i svi drugi ‘koji su Kristovi’. Zapravo je jedino to biti Kristovi – a Krist je, a ne mi, onaj koji određuje na koji sve način netko jest i može biti njegov, – preduvjet koji se traži za biti dionici uskrsnuća i tijelom i dušom koje je za Isusa i Mariju sadašnjost, a za nas koji smo Kristovi sigurna budućnost“.
Usklađivati svoju volju s Božjom, brinuti se za potrebne i …
Po Marijinom primjeru i na temelju njezinog hvalospjeva Veliča, otkivaju se elementi po kojima svako može otkriti što znači biti Kristov. Preduvjet za to je usklađivanje svoje volje s Božjom, zatim briga za bližnje posebice za one koji su u potrebi. Te dvije značajke biskup Uzinić je povezao s dva važna trenutka Marijina života, njezinog prihvaćanja da postane majka Sina Božjega i njezinog puštanja Isusa da ode, u trenutku pod njegovim križem, „da bi u nama ljudima, onima koji su Kristovi, primila svoje nove sinove i kćeri, one kojima će svojim primjerom, savjetima, pomoću i zagovorom, nastaviti biti ne samo bližnja, nego i Majka u svim životnim potrebama“. Hvalospjev Veliča ovome dodaje da se Kristovima i dionicima njegove vječnosti mogu smatrati ponizni, neznatni i gladni, oni što se Boga boje, za razliku od onih koji to ne mogu, a to su oholice umišljene, silni i bogati.
Biskup Uzinić je dalje istaknuo da bi bilo nepotpuno značenje današnje svetkovine iščitavati samo pod ključem budućnosti. „Moramo biti oprezni jer bi to značilo da su u pravu oni koji nas optužuju da je vjera opijum“, kazao je te dodao da se budućnost s Bogom postiže „u sadašnjosti, živeći kršćanskim i ljudskim životom u punom značenju tih riječi ovdje, na zemlji“. Protumačio je i da dio definicije dogme o Marijinom uznesenju, ono da je „dušom i tijelom“ bila uznesena na nebo, podsjeća na to „da će naša vječnost (Duša) biti proslavljena u onoj mjeri u kojoj se izgrađujemo ovdje i sada (svojim Tijelom), odnosno sa svojim trudom i svakodnevnim životnim zalaganjem“.
„Svetkovina Uznesenja nas želi osloboditi prošlosti, osobito one prošlosti koja nas ubija i pretvara u one koji mrze druge i ne mogu oprostiti, kako bismo kao oni koji su Kristovi, bili usmjereni prema budućnosti učeći iz prošlosti koju ne možemo promijeniti, kako bismo odgovorno i zauzeto mogli živjeli svoju sadašnjost“, rekao je biskup Uzinić i nastavio: „Zato se ne smijemo dati zarobiti od prošlosti kao što se, jednako tako, ne smijemo dati zanijeti budućnošću ostajući prekriženih ruku i uzdignute glave u iščekivanju budućnosti. Umjesto toga trebamo zaprljati svoje ruke – ili, kako nam kaže papa Franjo, zaprljati svoje haljine – svakodnevnim zalaganjem oko toga da budemo muškarci i žene koji, poput Marije, duboko vjeruju i istinski se trude živjeti svoju vjeru“.
Govoreći o viđenju iz Otkrivenja biskup je kazao kako se ono ne odnosi na Mariju nego na Crkvu odnosno da se ono na Mariju odnosi tek u onoj mjeri u kojoj je i ona član Crkve. Ustvrdio je i kako to viđenje nije samo prošlost, ono što se Crkvi događalo kad je Otkrivenje pisano, ili budućnost, ono što će se Crkvi dogoditi na kraju vremena nego je ono i sadašnjost.
Naš svijet i društvo treba katolike koji će se ovdje i sada zalagati za dobro drugih
Podsjetio je, u tom kontekstu, na progonjene kršćane koji su svaki dan ubijani zbog svoje vjere. „Ovo od nas koji nismo izravno pogođeni, ali živimo u ovom vremenu, zahtjeva sadašnje zalaganje u borbi protiv zla i Zmaja. Nemojmo to činiti u ispravljanju onoga što je bilo jučer ili u besplodnom očekivanju onoga što će biti sutra. Činimo to u zalaganju oko onoga što je ovdje i sada!“ Samo tako ćemo biti uzeti k Bogu kad na nas, kao Kristove, dođe red, dodao je.
„Naš svijet i vrijeme, usuđujem se reći u ovo predizborno vrijeme, i naše hrvatsko društvo, imaju potrebu za takvim uznesenjem nas katolika, za onima koji neće biti egoistični i ravnodušni, prepuštajući stvarnost ovog svijeta drugima, koji će primijetiti patnju drugih, koji se neće zatvoriti u svoju umišljenosti i samodostatnost, koji neće zamijeniti imati i biti. Ovo društvo i vrijeme ima potrebu za onima koji se zalažu u korist drugih, za dobro svijeta, dobro društva, dobro Crkve, u korist obitelji i za obitelj, za svakog čovjeka, od nerođenih do bolesnih, osamljenih i umirućih, isključenih, prognanih i izbjeglih, nezaposlenih i slabo plaćenih, ma jednostavno svih ljudi i svakog čovjeka, ali i sve stvorene stvarnosti“, zaključio je biskup.
Liturgijsko pjevanje tijekom mise i za vrijeme procesije predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetinić. Misna čitanja i molitve su čitali dubrovački sjemeništarci i bogoslovi, dok je psalam pjevao ovogodišnji festanjul. Zavjetnu sliku Gospe od Porata ove godine nosili su pomorci: Ivo Bošković, Zvonimir Cetinić, Ivo Šteta, Čedomir Lukšić, Kristijan Bazdan i Bogomir Vuković.
Vjernici su tijekom cijelog dana hodočastili u katedralu, a prijepodnevne mise bile su u 6, 7, 8, 9, 10 i 11.30 sati. Nakon mise u 10 sati katedralni zborovi izveli su prigodni koncert.
Svetkovini zaštitnice dubrovačke katedrale prethodila je trodnevna duhovna priprava s duhovno- molitvenim programom prije mise te misom s propovijedi. Predvoditelj je bio fra Diego Deklić. U subotu, 13. kolovoza, dr. Darko Kristović održao je orguljski koncert, a uoči blagdana molila se i svečana večernja (molitva).
Angelina Tadić