Proslava blagdana Ruke sv. Vlaha u nedjelju, 5. srpnja ispred crkve sv. Vlaha na Gorici ove godine bila je posebno svečana jer se istog dana proslavljala i 300-ta obljetnica posvete Zborne crkve sv. Vlaha u Dubrovniku. S obzirom na to da se zborna crkva obnavlja slavlje je preneseno na Goricu gdje su festanjuli s rektorom crkve sv. Vlaha mons. Tomom Lučićem donijeli u procesiji relikviju ruke sv. Vlaha koja se čuva u riznici dubrovačke katedrale.
Euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a uz rektora Lučića koncelebrirali su župnik župe sv. Mihajla u Lapadu don Željko Kovačević i bolnički kapelan don Miroslav Karatović.
U propovijedi je biskup rekao je sv. Vlaho ukazanjem svećeniku Stojku još u 10. stoljeću pokazao da želi biti „naš“, a Dubrovčani su se od tada na različite načine trudili da on to i postane. Sveti Vlaho je postao zaštitnik, njegove moći, među kojima i ruka sv. Vlaha, donesene su u Grad, građene su mu crkve po cijeloj biskupiji, njegovi likovi postavljani na raznim mjestima i sl. Postali smo prepoznatljivi kao grad sv. Vlaha, kazao je biskup Uzinić te nastavio: „On je naš, to nitko ne može osporiti, ali jesmo li mi, osobito današnja generacija Dubrovčana, postali njegovi?“
I Isusa su mnogi poznavali, ali ga nisu poznavali onakvim kakav je on stvarno bio, nego su ga sveli na svoju mjeru poznavajući ga onako kako su oni željeli. Oni su njega sebi prilagodili umjesto da sebe prilagode njemu, objasnio je biskup i dodao: „Nije li se svim tim našim trudom da sv. Vlaha učinimo našim, dogodilo to da smo ga sveli na svoju mjeru umjesto da sebe uzdignemo na njegovu?“
Rekavši kako mi moramo svoje živote usklađivati sa životima svetaca poput sv. Vlaha jer primjer njihovog života trebamo nasljedovati, biskup je kazao: „Sveti Vlaho se svojim životom prilagodio Isusu, nije Isusa prilagodio sebi, i zato je svet. Sada se nama treba dogoditi to da se prilagodimo sv. Vlahu, a preko njega Isusu. Kako se ne bi i nama u odnosu na sv. Vlaha dogodilo, kako stoji u evanđelju, da ‘nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.’“
Pokušati biti onakvi kakav je bio sv. Vlaho koji je nasljedovao Isusa, odnosno sam Isus, je odgovor na pitanje kako danas sebe uskladiti s njima. Tumačeći misna čitanja biskup je ustvrdio da se u Ezekielovom poslanju sinovima Izraelovim može prepoznati i Isusovo poslanje, odnosno poslanje sv. Vlaha da ide nama, ali i naše poslanje da idemo u ovaj svijet i vrijeme u kojem živimo. „Da u tom svijetu i vremenu budemo oni koji će živjeti drugačije trudeći se živjeti usklađeno sa sv. Vlahom, odnosno s Isusom, da budemo ljudi koji žive drukčiji sustav vrijednosti nego nam se nudi u svijetu i vremenu u kojem živimo. To je sustav vrijednosti u kojem nismo na prvom mjestu mi nego Bog, a onda kroz taj odnos s Bogom dolazi bližnji. To je sustav u kojem ćemo i mi poput sv. Vlaha, znati upozoriti one kojima smo poslani na opasnosti koje im prijete i pomoći im da se s tim nose,“ kazao je dubrovački biskup.
Također je upozorio i na dvije opasnosti koje se mogu pojaviti te ih protumačio u svjetlu čitanja. Prva opasnost je strah pred izazovom poslanja kojeg imamo – a to je navijestiti Evanđelje Isusa Krista ovom svijetu i vremenu, navijestiti Isusovu logiku onima koji to često ne prihvaćaju. Hrabrost za to poslanje daje svijest da ne šaljemo sami sebe nego nas Bog šalje, kazao je biskup. Druga je opasnost početi se zbog toga smatrati boljim i većim od drugih odnosno opasnost od oholosti. Mentalitet svijeta je tada onaj „trn u tijelu“, a rješenje je ostati skromni i sve to činiti ponizno.
„Jer jedino ćemo tako postati ne samo oni koji su sv. Vlaha i Isusa učinili svojim nego oni koji su postali Vlahovi i Isusovi. Neka nam sv. Vlaho koji je učinio prvi korak pomogne da postanemo njegovi kako bismo kao i on postali Isusovi te onda Isusa donosili drugima,“ zaključio je biskup.
Radost i ushićenje zbog ove proslave na Gorici izrazio je i župnik Kovačević koji je kazao kako je ovaj blagdan posljednji uoči proslave velike obljetnice 1700. mučeničke smrti sv. Vlaha. Podsjetio je kako su tu istu radost i ushićenje stoljećima doživljavali pređi „pobožno se penjući strminom do ove zavjetne crkve“. Pozvao je sve na molitvu za duhovna zvanja u biskupiji.
Rektor Lučić nakon mise relikvijom ruke sv. Vlaha u znak svečeva blagoslova dotaknuo je glave svih onih vjernika koji su došli do oltara u želji da iskažu štovanje Parcu.
Angelina Tadić