U subotu, 16. studenog mladi Dubrovačke biskupije, u organizaciji Vijeća za mlade, već četvrtu godinu za redom, krenuli su prema Vukovaru odati počast svim ljudima koji su svoje živote u Domovinskom ratu dali za slobodu Hrvatske.
Njih 50-ak stiglo je u Vukovar u ranim jutarnjim satima u nedjelju,17. studenog te uz vodiča Martina, hrvatskog branitelja, krenulo posjetiti najznačajnija mjesta Vukovara.
Prvo odredište bila je crkva sv. Filipa i Jakova gdje ih je dočekao gvardijan samostana fra Gordan Propadalo. U svom kratkom obraćanju mladima poručio je kako – bez obzira na to što je Vukovar doživio takvu prošlost – on ima budućnost, a budućnost je u ljudima, u mladima koji i jesu jedan Grad. Nakon što su pogledali film o Vukovaru mladi su se uputili su u samu crkvu kako bi vidjeli njenu unutrašnjost danas, nakon njenog obnavljanja.
Sljedeća stanica bila je Vukovarska bolnica, mjesto na kojem čovjek ne može ostati ravnodušan, posebice kada čuje što se događalo u podrumskom prostoru tijekom rata. Tu je danas postav muzeja kako se nikad ne bi zaboravilo što se tamo dogodilo.
Spomen-dom Ovčara bila je još jedno mjesto koje su posjetili mladi Dubrovčani. U mračnim prostorima mogli su na zidovima vidjeti slike 200 lica s imenima i prezimena, koje se pale i gase, kao zvijezde, te su hodali po podu u kojem se nalaze zacementirane čahure metaka.
Sljedeća postaja bila je sama Ovčara, gdje su mladi zapalili svijeće i čuli priču o 200 osoba čija su tijela, nakon mučenja i zlostavljanja, bačena u jamu.
Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata čuli su priču o bijelim križevima, kao i o alejama današnjeg groblja. Pomolili su se za sve one koji su u tom groblju pokopani, ali i za sve one za koji još nemaju posljednje počivalište.
Križ na Dunavu bilo je odredište na kojem su svi zajedno otpjevali Psalam 23., a od svijeća su napravili natpis: GRAD HEROJ.
Posljednja stanica toga dana bila je Vojarna 204. brigade gdje su mogli vidjeti što su hrvatski branitelji koristili kao svoje obrambeno oružje. Ušli su i u podrumska skladišta koja vjerodostojno prikazuju kako je bilo u zloglasnim logorima u Stajićevu i Begejcima.
Kako se dan bližio svome kraju mladi su krenuli prema Borovu Naselju gdje su bili smješteni po obiteljima župe sv. Josipa Radnika. Večer su proveli u ugodnim druženjima i pričama s ljudima koji su im otvorili ne samo vrata kuća, nego i vrata svojih srdaca.
Sljedećeg jutra, 18. studenog, na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, mladi su bili sudionici Kolone sjećanja, koja se ove godine nije održavala istom rutom kao do sad, zbog situacije koja posljednjih mjeseci potresa Vukovar i Vukovarce.
Samo koncelebrirano misno slavlje na Memorijalnom groblju predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić. U svojoj propovjedi stavio je naglasak na ljubav koja treba biti iznad svih i iznad svega, bez obzira na sve što se događa, jer po tome će ljudi znati prepoznat tko smo i čiji smo. U više navrata citirao je i Sinišu Glavaševića, gdje je poručio okupljenom narodu da grad koji je bio srušen mogu ponovno izgraditi i obnoviti tek onda kada se izliječi duša, a nju može izliječiti samo ljubav.
Nakon završetka misnog slavlja mladi su se uputili prema svome Gradu, ispunjeni bujicom osjećaja, ponosa, radosti, tuge, suosjećanja, ali s jednom jedinom porukom upućenoj osobama i životima koji su pali za njih: “Hvala im za hrabrost, za njihove živote, hvala im za Vukovar i Hrvatsku.“
Andrea Džakula