Na groblju na Dančama u Dubrovniku u četvrtak, 9. srpnja pokopan je dr. fra Marijo Šikić, redovnik koji je najveći dio svog života proveo u Dubrovniku. Misu zadušnicu u crkvi sv. Marije na Dančama predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a sprovodne obrede, prema starom običaju, braća dominikanci odnosno prior dominikanskog samostana u Gradu fr. Matijas Farkaš. U koncelebraciji su bili i kotorski biskup mons. Ilija Janjić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Andrija Bilokapić te gvardijana samostana Male braće u Dubrovniku fra Veselko Grubišić. Od pokojnika su se, uz rodbinu, došli oprostiti brojni vjernici, redovnice, redovnici i svećenici, prijatelji. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor crkve Male braće.
Zaljubljen u Krista!
U prigodnoj homiliji biskup Uzinić je kazao kako nije slučajno da se pokop pokojnog fra Marija događa na dan kada se u Dubrovačkoj biskupiji posebno proslavlja blagdan jedine blaženice iz ovih krajeva bl. Marije Propetog Isusa Petković, a fra Marijo je bio jedan od članova Biskupijske komisije u procesu za beatifikaciju Službenice Božje č.s. Marije od Propetoga Petković. No ono po čemu se još više može prepoznati povezanost i sličnost među njima je njihova zaljubljenost u Isusa Krista kojom su zračili. Biskup je pri tom citirao riječi blaženice: „Isuse, ljubavi moja, evo me k Tebi. Ljubim te jako. Dopusti mi da te ljubim, o Ideale duše moje, o ljepoto neba i zemlje, o najčišći! Ti me zanosiš. Tvoje oči su čišće od sunca, dublje od mora i od plavoga neba, u njima se zrcali ono rajsko što dušu zanosi. Tvoja usta kao da su ruža puna tajanstvene ljepote, puna blagosti i ljubavi.“ I fra Marijo je prepoznao taj unutarnji poriv kad je odgovorio na Božji poziv, a o tome svjedoče posebno njegove posljednje godine života.
Biskup je također kazao kako se u misnim čitanjima blagdana može prepoznati i fra Marija koji je ljudima bio drag jer je imao milosrdno srce, bio dobrostiv, ponizan, blag, strpljiv, koji je podnosio druge praštajući, a povrh svega imao je ljubav. Ta ljubav je ono što ga je nosilo i što je uvijek nastojao kao redovnik usavršavati. Bio je bogat u intelektualnom smislu, svestran, predavao je razne predmete. I sve je to stavio na raspolaganje Gospodinu slijedeći ga.
Svoje sposobnosti znao je na pravi način staviti ne samo u svoju osobnu koristi ili u korist malog broja ljudi nego u korist Crkve, istaknuo je dubrovački biskup. Fra Marijo je, kao i bl. Marija Propetog Isusa Petković, svojim životom pokazao kako se redovništvo na pravi način može uključiti u život partikularne Crkve. Biskup je to potkrijepio navodeći razne službe koje je pokojnik vršio na tom području. „Živeći ovdje kao redovnik živio je tako da je prožimao svoju redovničku karizmu s potrebama mjesne Crkve,“ rekao je biskup dodavši da kad u Crkvi imamo ovakve ljude s nadom možemo gledati u budućnost.
Biskup Uzinić je zahvalio fra Mariju na svemu što je činio na području Dubrovačke biskupije i čestitao Provinciji na tome što je imala ovakvog člana, moleći Boga da im pošalje još redovnika poput pokojnika.
Vedra osobnost iskovana u patnji
Nad odrom pokojnika riječi oproštaja izrekli su biskup Janjić, provincijal Bilokapić i gvardijan Grubišić.
Kako je pokojnik dvije godine svoga života proveo kao upravitelj župe Bogdašići iznad Tivta u Kotorskoj biskupiji te šest godina bio gvardijan u franjevačkom samostanu u Kotoru biskup Janjić je izrazio zahvalnost „dobrom fra Mariju“ i zamolio pokojnika da kod Boga moli za nova duhovna zvanja. Istaknuo je da je fra Marijo umro u godini kada Kotor proslavlja 750. godina od kad su franjevci došli u Kotor i u Godini posvećenog života. „On je svojom jednostavnošću plijenio vjernike“ svih životnih dobi, istaknuo je biskup Janjić.
Provincijal Bilokapić istaknuo je fra Marijev dobri duh koji ih je sve okupio, blagost njegova topla lica i vedar osmjeh, dobroćudnost i intelektualnu čvrstinu, osobnost iskovanu u patnji, sućutnu ljubav. Rado je kao profesor i franjevac govorio o lijepom i dobrom, kazao je provincijal i nastavio: „Susret s tobom činio nas je sretnima. Budući da su naše duše su uz tebe doticale svoj zavičaj, imamo potrebu biti i žalosni zbog tjelesnog napuštanja. “ Izrazio je vjeru i nadu u ponovni susret kod Gospodina.
Gvardijan samostana u kojem je pokojnik proveo posljednje godine života fra Veselko je pročitao pristigle riječi sućuti koje su uputili su predsjednik HBK zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić i šibenski biskup mons. Ante Ivas. Zahvalio je svima, posebice njegovateljicama i sestrama u samostanu koje su se brinule o pokojniku, kao i fra Viti Smoljanu koji je stalno bio uz njega, te izrazio zahvalnost Bogu što im je dao ovakvog brata.
Angelina Tadić
Životopis pokojnog fra Marija Šikića