Na Dan neovisnosti Republike Hrvatske i blagdan suzaštitnika Dubrovačke biskupije sv. Srđa i Baha u ponedjeljak 8. listopada dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je euharistijsko slavlje u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike. Evanđeosko pitanje: „A tko je moj bližnji?“ biskup je u homiliji preoblikovao u pitanje: A kome sam ja bližnji?, potičući tako vjernike na preispitivanje i djelovanje za dobrobit bližnjih. Spominjući državni blagdan Dan neovisnosti biskup je rekao: „Što sve ovo ima s nama okupljenima danas u našoj dubrovačkoj katedrali na misnom slavlju u povodu Dana neovisnosti koje nas u mislima vraća dvadeset i jednu godinu unatrag i na onaj 8. listopada 1991. – bio je to i osmi dan srbo-crnogorske agresije na naš Grad i biskupiju tijekom koje su poginula 92 civila, 417 branitelja, 11 pripadnika Narodne zaštite i 3 vatrogasca – kad je Hrvatski sabor donio jednoglasnu Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ? Ako bismo na ovo pitanje odgovarali povezano uz evanđelje onda bi taj naš odgovor – budući da smo se mi u tom vremenu od prije dvadeset jedne godine kojega se prisjećamo i odluke koju slavimo kao Dan neovisnosti nalazili u poziciji ranjenika – moramo izraziti zahvalnost prema svima onima koji su nam se u tom trenutku učinili Samarijancima, vidjeli nas, sažalili se nad nama, pristupili nam i povili rane, bilo svojim političkim djelovanjem, poput zastupnika Hrvatskog sabora koji su dignuli svoju ruku za spomenutu Odluku ili prvog Hrvatskog predsjednika koji nas je mudro i znalački, bez obzira što tko o tome rekao i mislio, hrabro vodio prema slobodi, bilo svojim aktivnim uključivanjem u borbu za slobodu, poput hrvatskih vojnika, policajaca, narodne zaštite i vatrogasaca, bilo organizacijom i distribucijom humanitarne pomoći, u čemu veliku zahvalnost dugujemo i onima koji su nam se učinili Samarijancima u inozemstvu, bilo, na kraju, iako to na kraju ne znači da je manje važno, dapače, hrabrim svakodnevnim življenjem i osobito molitvenom podrškom svih stanovnika ove zemlje, a što našu zahvalnost kroz ovo misno slavlje uzdiže i prema Blaženoj Djevici Mariji čija krunica je bila znak naše borbe, ali i svemogućem Gospodinu Bogu kojemu svaka čast, slava i hvala za neizmjerne darove ljubavi koje nam je darovao i nastavlja darivati. Njega istovremeno molimo i za oprost za zlo koje smo počinili, a nažalost bilo je toga, udaljujući se od njega i njegove ljubavi.“
Biskup Uzinić se također kritički osvrnuo na proteklo razdoblje izdvojivši kritiku o zaboravu i čuđenju „što smo tako brzo zaboravili ono što se događalo u okolnostima Odluke o raskidu državnopravnih sveza“ i što se, slijedom tog zaborava, „lako dademo zarobiti u neke nove državnopravne sveze i što još lakše zaboravljamo one koji su u našu slobodu i neovisnost ugradili sebe“ svoje živote, slobodu, zdravlje, nekog od svojih bližnjih. Pri tom je naglasio: „Nisam protiv toga da se povezujemo s drugima, ali jesam protiv toga da to bude po cijenu zaborava onog što se dogodilo, jer je taj zaborav znak naše nezahvalnosti onima koji su nam bili Samarijanci, ali i potencijalni uzrok da se povijest ponovi u budućnosti.“ Također je potaknuo svakog pojedinca da se zapita što je on osobno učinio u proteklu dvadeset i jednu godinu da bi se učinio bližnjim ovom narodu. „Mnogi su se, parafraziram američkog predsjednika Kennedyja, nakon onih godina borbe za slobodu, a i tada je nekih bilo koji su to činili pa zato i imamo ljagu na Domovinskom ratu, pitali: ,Tko je moj bližnji?’ stavljajući sebe i svoj interes u prvi plan i pokušavajući otkriti što im Hrvatska može pružiti, dok je bilo malo onih koji su se pitali: Kome sam ja bližnji?, tj.: Što ja mogu dati Hrvatskoj?, a sudeći po stanju u kojemu se nalazimo i iz kojeg nikako ne vidimo izlaz i danas je tako,“ rekao je dubrovački biskup potvrdivši to primjerima krize, sve manjeg broja brakova, sve više rastava i sve manje rođenih. „Ovome želim dodati i veliki novi egzodus mladih iz Hrvatske, umjesto da su nam se oni koji su otišli vratili, koji se uobličava u novo pitanje, a ono je u čijem je interesu, a očito postoji neki interes kad se svako malo kroz medije šalje poruka o nekom kanadskom ili novozelandskom raju, to da Hrvata u Hrvatskoj ima sve manje?“, dodao je te spomenuo i zakone koje današnji Hrvatski sabor donosi ili ih Vlada priprema, a koji se hvale svojim liberalističkim dosezima. „Ovdje možemo uključiti i Kurikulum zdravstvenog odgoja i potpunu marginalizaciju uloge roditelja i njihovih vjerskih i moralnih načela u odgojnom procesu jer njih sa svim treba upoznati i zatražiti njihovu podršku, ali im se ne daje pravo odlučivanja.“
Biskup je usporedio i ulogu molitve, Boga i Crkve prije dvadeset i jednu godinu i danas: „Htio bih se, svjestan da je ovo posljedica nečeg drugog, a to drugo je da smo izgubili vjeru koja nas je nosila stoljećima i pomogla nam kao narodu opstati u teškim vremenima, zapitati i o ulozi molitve, Boga i Crkve u ovom društvu onda prije dvadeset i jedne godine i o ulozi molitve, Boga i Crkve danas, dvadeset i jednu godinu kasnije, kad mnogima molitva ne treba, Bog ih ne zanima, a Crkva im smeta. Ne kažem da i mi u Crkvi – kad kažem mi mislim na sve članove Crkve bez obzira na službu – nismo svojim neautentičnim ponašanjem tome doprinijeli, ali mi se ipak čini da nam se mnoge loše stvari koje nam se događaju, događaju jer smo tako brzo prešli „na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji (nas) zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo“. Nadam se da će nam Godina vjere u koju za tri dana ulazimo pomoći da se ponovo vratimo onom izvornom evanđelju, evanđelju Isusa Krista koje nas ne uči tko je naš bližnji, nego kome bismo mi trebali biti bližnji.“
U molitvi vjernika molilo se, uz ostalo, za pokojnog predsjednika Franju Tuđmana kao i nedavno preminulog predsjednika Hrvatskog sabora Borisa Šprema. Nakon mise otpjevana je državna himna “Lijepa naša.”