Spuštanjem barjaka sv. Vlaha sa standala ispred zborne crkve sv. Vlaha u Dubrovniku uz intoniranje Himna sv. Vlahu u nedjelju 9. veljače iza podne zatvorena je 1048. Parčeva festa. Barjak su spustili ovogodišnji festanjuli Ivica Đurđević Tomaš, pomorac, i Ivica Vrljić, obrtnik. Na standal je potom uz zvuke Lijepe naše podignuta zastava Republike Hrvatske.
Svečanost zatvaranja održana je u nazočnosti brojnih vjernika i štovatelja dubrovačke tradicije, a do zborne crkve u povorci su prije početka ceremonije stigli s Gorice sv. Vlaha Gradska glazba Dubrovnik, Dubrovački trombunjeri, Bratstvo festanjula sv. Vlaha, barjaktari s gradskim barjacima i hodočasnici.
Svima njima biranim riječima zahvalio je rektor crkve sv. Vlaha mons. Toma Lučić koji je riječi zahvalnosti uputio i Gradu Dubrovniku i Dubrovačkoj biskupiji koji pridonose održavanju feste te, naravno, sv. Vlahu.
Podsjetio je na starogrčku mudrost koja kaže kako ‘sve teče’, panta rei, a pjesnik tu istu misao izražavam riječima ‘na tom svijetu stalna samo mijenja jest’. „Sve prolazi. Mi ljudi dolazimo i odlazimo. Vremena se mijenjaju, nastaju i nestaju države, dolaze i prolaze režimi, a samo vječne vrednote ostaju. Jedna od tih vječnih vrednota, nama u ovom Gradu jest svetkovina sv. Vlaha“, kazao je mons. Lučić.
Podsjetio kako se sveca od početka, od 316. godine, slavilo u njegovoj Sebasti. Papa Bonifacije IV. je Panteon u Rimu 608. godine posvetio Blaženoj Djevici Mariji i četrnaestorici svetaca zaštitnika u ljudskim nevoljama, a među njima počasno mjesto ima sv. Vlaho. Godine 972. sv. Vlaho dolazi u Dubrovnik da bi zaštitio njegovu slobodu, narod, ovaj grad, kazao je mons. Lučić. Od tada taj svetac koji se prikazuje brojnim kipovima daje sigurnost, čvrsto zaleđe svima jer je on isposnik, asket, zagovornik, mučenik i sve što govori svojim životom posvjedoči.
„Od tada toga mučenika, nama zaštitnika, sv. Vlaha, slavi ovaj grad, rekao bih kroz svih 1048. godine jednako. To se nabolje očituje na vitrajima Iva Dulčića“, ustvrdio je rektor Lučić te je opisao kratko Dulčićeve vitraje u Parčevoj crkvi naglašavajući poruke koje nose. S jedne strane prikazan je knez i ondašnje vijeće koje otvara i zatvara Festu, a danas imamo gradonačelnika i gradsku vlast. S druge strane je vitraj koji prikazuje biskupa koji nosi relikviju glave sv. Vlaha, a s njim svećenici i narod, što se i danas događa. Iznad oltara se nalazi vitraj koji prikazuje sve relikvije koji se čuvaju u moćniku dubrovačke katedrale. Te relikvije su garancija da sv. Vlaho trajno boravi među nama. Njegovi posmrtni ostaci su garancija – iako ga u procesiji, kako pjesnik kaže, nosimo u komadima – da nas on čitav gleda iz neba. Vitraj iznad svetišta prikazuje lik sv. Vlaha poviše natpisa libertas – sloboda. Sloboda je to iznad koje stoji svetac, zaštitnik i zagovornik, sv. Vlaho.
„Tako je to bilo već 1048. godina. Nadamo se i ufamo da kako je to bilo ranije, i kako se dogodilo i ove godine, da će to trajati sljedećih godina i da će to trajati vazda, po zagovoru i zaštiti našeg velikog obranitelja sv. Vlaha. Živio sv. Vlaho!“, zaključio je rektor Parčeve crkve.
Zatvaranju 1048. Feste sv. Vlaha nazočio je gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković sa suradnicima.
Angelina Tadić
