Trećeg dana trodnevlja u zbornoj crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku, 1. veljače, ususret Parčevoj svetkovini, predvoditelj don Ivica Huljev, svećenik Hvarske biskupije, govorio je o krizama kroz koje je potrebno pronaći pravi izlaz, pripremajući tako štovatelje sv. Vlaha da duhom obnovljeni i u ovoj situaciji pandemije proslave svog tisućljetnog zaštitnika. Na misi su sudjelovali apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić, rektor crkve sv. Vlaha don Hrvoje Katušić te ovogodišnji festanjuli Ivica Đurđević-Tomaš i Ivica Vrlić.
Krize nastojimo izbjeći, no život nije moguć bez kriza, kazao je uvodo propovjednik trodnevlja. One su prostori stanja kada se razlučuje, kad se valja lišiti jednoga i krenuti prema drugome. Ljudi tek po njima mogu upoznati sebe. „Ne stavlja nas Bog u krize da bi nam otežao život nego mi duhom vjere plovimo kroz krize i otkrivamo i tko smo i na što smo pozvani, otkrivamo istinske vrijednosti“, poručio je. Trenuci razlučivanja nisu mimoišli ni Kristove učenike, onda i danas. Učenici koji slijede Učitelja uvijek će biti izloženi opasnosti da prokockaju poziv da budu njegovi učenici.
Potom se brački vikar više zadržao na tumačenju dva evanđeoska događaja, na onom u dvorani posljednje večere i na putu u Emaus, o čemu je govorio pročitani evanđeoski ulomak.
Naše oči ne vide ono što se nalazi duboko iznutra, kazao je. Učitelj vidi ono što se nalazi u srcu učenika, kako onda tako i danas. Svi blaguju s istoga stola, ali jedan od njih se u tom trenutku hrani drugačijim očekivanjima, a to je Juda. Krist je izabrao i Judu među apostole, dao mu je šansu, uveo ga u svoje prijateljstvo. No Juda je iznutra u sebi izgradio apostola izdaje, izvana se to ne vidi.
Iz Judina ponašanja slijedi škola za svakoga od nas, ustvrdio je propovjednik. Mesija nije bio onakav kakvog su očekivali, razočarao je one koji su očekivali političko oslobođenje i prva mjesta u sinagogama za one koji ga slijede. „U tom trenutku krize Juda je unovčio povjerenje. Kada nema ništa od onog što se očekuje, onda je moguće prodati Učitelja. To je drama povijesti cijeloga kršćanstva, koja se nalazi iznutra duboko u svakom od nas. Moguće je da sjedimo za istim stolom, da se hranimo euharistijskim darom koji nam daje, a da zapravo postajemo apostoli izdaje.“
Zlo se u nama uvijek služi istom taktikom, a to je da se izdaje maskira, kazao je propovjednik navodeći primjere. Otvaranje očiju događa se nakon toga, kada je novac u ruci, kada se shvati da je to teret. „Nije moguće maskiranog srca pristupiti Bogu, a ne osjetiti da smo mi sami gubitnici,“ kazao je.
U takvoj situaciju postoje tri izlaza koje je predvoditelj slavlja opisao kao mogućnost da čovjek izručen zlu tone dublje i ide sve snažnije u njegov zagrljaj; mogućnost da se čovjek prepusti očaju poput Jude ne videći da se Isus njega ne odriče i treće, da čovjek bude spreman na pokajanje u susretu s onim koji ga oslobađa tereta izdaje uz istinsko pokajanje.
Govoreći o situaciji dvojice učenika nakon uskrsnuća, kazao je kako su oni imali svoje nade, a dogodila se Isusova nasilna smrt. Mesija ne stradava, a on je nastradao na križu, oni su mislili. I dogodila im se drama, da ne može biti gora. Jedino što im slijedi je vratiti se na početne pozicije, a to nije lako jer bi to značilo da to nije bilo nikakvo učeništvo nego varka.
Nas paraliziraju i šokiraju događaji suprotni od naših očekivanja, primijetio je vikar Huljev dodavši kako se onda čovjek osjeti da bi možda bilo najbolje svemu tome reći zbogom i vratiti se na početak.
Nastavljajući tumačiti taj događaj propovjednik je skrenuo pozornost na to kako je u njima ‘stranac’ zapalio srce te je nada ponovno zaživjela u njima. Jedini koji nas može resetirati, vratiti na ono najbolje u našem životu je Bog, poručio je. Kad se ljudsko srce iznutra probudi i kad Božja riječ nastani u čovjeku, čovjek želi da Bog ostane s njim.
Isus je prisutan ne samo u otajstvu euharistije nego „svugdje gdje se čovjek zalaže, gdje se sam lomi kao kruh, da siti druge živote, da postane život za druge ljude, da iz njega struji dobrota“, pa se tada čovjeku otvaraju oči. Iščeznuće Krista s njihovih očiju je bio početak za njih, dodao je, da oni postanu misionari i nose radost vijesti o uskrsnuću drugima.
„Tek se istinska obnova života Crkve, života nas vjernika, događa onda kada mi živimo lomljenje kruha. Ne kada smo samo prisutni fizički da ispunimo neku crkvenu normu nazočnosti na slavlju, nego kada naš život, a nije to lako, poprimi euharistijski okus, kad svojim životom bar nastojimo oko toga da budemo kruh jedni drugima, Bogom hranjeni.“
Govoreći o situaciji kršćana danas u zapadnjačkoj kulturi propovjednik je kazao kako postajemo sve više manjina što može izazvati osjećaj blokade, razočaranosti, paralize, te nastavio: „Nestaje stare slave. Nestaje kršćanstvo Konstantina, Teodozija i svih drugih moći. Nestaje Crkva privilegija, Crkva trijumfa, Crkva pobjede. Postajemo dijaspora na vlastitom prostoru. Dar pročišćenja.“
U toj situaciji se javljaju različiti glasovi poput onih u Judinoj duši, primijetio je propovjednik. Nije problem ako postajemo manjina. Prepričao je misli pape u miru Benedikta XVI.: Šansa nas kršćana u Europi danas je da se obnova dogodi tako da postanemo kreativna manjina. Evanđelje nas poziva da budemo sol zemlje i svijetlo svijeta, kvasac u uvjetima vremena u kojem živimo. Kreativna manjina određuje budućnost. Šansa nas kršćana danas nije u tome da se paraliziramo činjenicom što ovo ili ono ne ide, što nije kao nekoć, nego da spoznamo da isti Krist djeluje danas na našim putevima kao i na onom u Emaus.
Spomenuo je predvoditelj trodnevlja i kako „statistika nije jedan od Božjih kriterija,“ te objasnio to primjerom izgubljene ovce. Moguće je zajedno s Kristom graditi svijet po mjeri evanđelja, ustvrdio je. Nećemo moći izbjeći ni krize ni boli ni probleme, ali to nije važno. Povratak i vjernost evanđelju, vraćanje Kristu, to dovodi do obraćenja. Obraćenje evanđelju je jedina šansa da se revitalizira duh u nama, da se dogodi preporod na svim razinama. Zaludu je pozivati se na kršćanske korijene Europe u ime želje za povratkom ovog ili onog političkog sustava. Vraćanje korijenima je povratak krsnom poslanju, da se dogodi život po evanđelju, poručio je vjernicima Dubrovnika biskupski vikar za otok Hvar.
Misno slavlje završilo je Molitvom sv. Vlahu, koja se molila svake večeri trodnevlja.
Liturgijsko pjevanje animirala je voditeljica katedralnog zbora Maja Marušić s nekoliko članova zbora. Nakon mise uime svih učenika Osnovne škole Marina Getaldića Molitvu djeteta sv. Vlahu izrecitirala je učenica Borna Lucija Trpin u programu „Učenici sv. Vlahu“, a ravnateljica škole Silvana Bjelovučić sve je pozdravila i čestitala svima blagdan sv. Vlaha.
Festa sv. Vlaha bit će otvorena u utorak, 2. veljače u 15.30 sati ispred zborne crkve sv. Vlaha.
A.T.
