Deveta Obiteljska škola Dubrovačke biskupije završena je u nedjelju, 20. studenog zahvalnim misnim slavljem koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Na školi je sudjelovalo pedesetak obitelji iz cijele biskupije koji su bili smješteni u hotelu, te jedan dio obitelji koji su iz svojih domova dolazili na radne dijelove programa.
Kristovo kraljevanje je drugačije
Propovjednik na misi je dio dr. fra Ante Vučković koji je na zadnju nedjelju crkvene godine i svetkovinu Krista Kralja govorio o Kristovom kraljevanju te skrenuo pozornost na Krista na križu kojem se izruguje i narod i razbojnik do njega, a na što on odgovara šutnjom. Razgovara tek s drugim razbojnikom koji je sebe vidio onakvim kakav zaista jeste te je u samospoznaji vlastitog stanja postao otvoren za odnos s Bogom. „Isus je ponižen, izrugan, razapet, ali je iznad svih. Iznad njihove umiješanosti u porugu, iznad njihove solidarnosti u zlu, iznad njihove volje da mu se izrugaju. On je uzdignut dobrotom, on zna da su oni zarobljeni nevidljivim silama i on ima toliko dobro srce da moli za njih.“ Nikada nitko tako nije reagirao na križu, nastavio je propovjednik, te istaknuo da je Kristov križ jedino mjesto na kojem se sramota križa pretvorila u spasenje. „Ne spašava nas križ, križ je napravljen da ubija i muči, nas spašava Bog koji je u stanju i križ i sramotu pretvoriti u spasenje. Kada se klanjamo križu mi se klanjamo Bogu.“
Biskup Uzinić je na kraju zahvalio predavačima, sudionicima, hotelu koji ih je i ove godine ugostio, svima koji su dali na razne načine potporu održavanju škole te potaknuo okupljene obitelji da su svojim župama pokušaju organizirati obiteljske zajednice na kojima će pružati podršku jedni drugima u obiteljskom životu.
Pročelnik Vijeća za obitelj don Ivo Zečević također je izrazio svoju zahvalnost svima potičući one koji su sudjelovali na školi da svoje iskustvo podijele s drugim obiteljima pa i njih ohrabre da sudjeluju na sljedećoj desetoj Obiteljskoj školi.
Posljednjeg dana trodnevne škole čija tema je bila „Cjeloviti odgoj u razlomljenom vremenu“, nakon zajedničke jutarnje molitve, održano je predavanje i radionica o odnosima u braku među supružnicima.
Što treba muškarcima, a što ženama u braku?
Dr. Jadranka Garmaz je kazala da je odnos pretpostavka za komunikaciju te da komunikacija utječe na međusobne odnose. Spomenula je i neke komunikacijske vještine koje se mogu usvojiti poput učenja slušanja druge osobe ili verbalne govora. Dodala je kako često u komunikaciji s drugim osobama pazimo na ton kojim govorimo i biramo riječi dok u supružničkom odnosu ne pazimo na to, pa su i to dimenzije na kojima se može poraditi u obitelji. Potaknula je supružnike da se prisjete dana svoga vjenčanja i slike o bračnom drugu koju su tada imali te da na tim temeljima grade i obnavljaju svoj brak.
Dr. Vučković je govorio o raznim karakteristikama ljubavi na temelju Pjesme nad pjesmama i Himna ljubavi. Istaknuo je da je ženina najveća potreba da bude voljena, a muškarčeva da osjeti da ga žena poštuje te da su, kada to ne osjećaju, frustrirani. Kao prvo obilježje ljubavi istaknuo je velikodušnost kojom druga osoba onome koji je voli postaje važnija nego što jest i kojoj je onaj koji voli spreman dati sve, pa i samoga sebe. Tumačeći ostala obilježja ljubavi kazao je da je ljubav tamo gdje se supružnik pita što ja trebam napraviti, kazati da se moja supruga ili moj suprug bude sretan, kako mu mogu pokazati da je volim odnosno da ga poštujem.
„Kad žena razumije da je muškarcu najvažnije da od nje doživi poštovanje, ona će učiniti sve da on to doživi. I kad muškarac razumije da je žena od njega doživi znakove ljubavi, on će učiniti sve da ona to doživi“, kazao je nastavio: „Muškarac svoju sreću ne vidi u sebi, on je vidi na licu žene. On zna da je sretan u trenutku kada njegova žena licem pokazuje da je zbog njega sretna.“ Što je žena više mrzovoljna i što rjeđe doživljava njezinu radost to se on više povlači, nestaje i ne može dati ništa od sebe. Isto tako muškarac mora razumjeti što je važno ženi i to činiti. Ženi je važno znati da ima mjesto u muškarčevoj svijesti i njegovom srcu, i to da u njemu ima prijestolje.
U radionici su zatim bračni parovi pokušali otkriti kakvim ponašanjem (ne)pokazuju muževima poštovanje odnosno ženama da su voljene, što su zatim na plenumu prezentirali.
Djeca koja su s roditeljima sudjelovala na školi radili su u likovnoj, dramskoj, kreativnoj i percepcijsko-motivacijskoj radionici, a svoju kreativnosti izražavali su i oni najmlađi u radu s odgojiteljicama u vjeri. U kratkom videu prikazan je na kraju škole njihov rad, a svi su ih nagradili pljeskom. Pjevanjem je školu obogatio Slavljenički tim molitvene zajednice Effatha.
Za dalji nastavak rada na kvaliteti svog bračnog odnosa predavači su preporučili knjigu dr. Emersona Eggerichsa „Ljubav i poštovanje“.
Angelina Tadić