U srijedu, 6. siječnja na svetkovinu Bogojavljenja (Tri Kralja), mješoviti zbor župe Svete Obitelji iz Nove Mokošice sa svojim župnikom don Ivom Zečevićem i župnim vikarom don Stjepanom Tribuljakom, na poziv mjesnog župnika fra Vinka Prlića, hodočastili su u Staševicu.
Po dolasku u ovaj lijepi gornjoneretvanski kraj srdačno i gostoprimljivo nas je dočekao fra Vinko, svećenik franjevac za kojeg opravdano kažu da je ustrajni promicatelj čovječnosti, vjere i kulture. Uz okrjepu, u prijateljskom ozračju, u kraćim crtama predstavio nam je svoju župu, njenu povijest i djelatnost. Fra Vinko je ove godine zlatomisnika, slavit će pedeset godina od prve mise i deset godina župnikovanja u župi Staševica.
Mjesto Staševica je desetak kilometara udaljeno od grada Ploča. Ime je dobila po ostatcima starokršćanske bazilike svetog Anastazija (Staša) iz V. st. što upućuje na to da je kraj bio naseljen još u dalekoj prošlosti o čemu svjedoče prapovjesne gomile, te srednjevjekovni stećci i nadgrobne ploče. Isušivanjem Vrgoračkog jezera stanovništvo iz gorskih krajeva se naseljavalo prema polju i počelo intenzivnije baviti poljoprivredom. Ovaj kraj smatraju čak najvinorodnijim krajem Lijepe Naše.
U središtu Staševice dominira župna crkva svetog Staša, solinskog mučenika rodom iz Akvileje koji je u vrijeme Dioklecijanova progonstva došao u Salonu ohrabriti kršćane i krvlju posvjedočiti svoju ljubav prema Bogu. Naročito je dojmljivo preuređeno svetište s oltarom iza kojeg je prekrasan triptih s likovima svetog Staša, bl. Alojzija Stepinca i sluge Božjeg fra Ante Antića, rad akademskog slikara Branimira Dorotića.
Sve ove podatke o sakralnoj baštini te kulturnom i duhovnom životu župe moguće je naći u brojnim tiskanim materijalima i fotodokumentacijama ovog marljivog i predanog svećenika koji je posebno aktivan u promicanju pisane riječi. Konačno, dobitnik je i nagrade za životno djelo Grada Ploča za nesebični doprinos u izgradnji i sanaciji crkava kao i u izgradnji novih cesta i proširenju putova prema napuštenim selima. Teško je, uistinu, sažeti u par rečenica bogati pastoralni rad fra Vinka i njegovo zauzimanje za čovjeka. Kao redovnika odlikuje ga posebna karzma u života s narodom, proučavanju obiteljskih stabala, prezimena, takođe ništa ne želi ostaviti zaboravu osobito povjesnu i kulturnu baštinu te sve priloge objavljuje u različitim časopisima kao i u župnom glasilu.
Nakon kraćeg osvježenja uslijedila je misa koju je predslavio don Ivo u koncelebraciji don Stjepana i fra Vinka, a zbor Svete Obitelji pod vodstvom prof. Marije Manjić, uzveličao euharistijsko slavlje.
U propovjedi don Ivo je istaknuo kako bi blagdan Bogojavljanja tj. blagdan Božjeg silaska na zemlju i Njegove objave trebao biti trajno događanje Božjeg objavljivanja ljudima koji po sakramentu krštenja ispovjedaju vjeru u Isusa Krista Sina Božjega. „Blagdan je to u srcima vjernika koji budi svijest o pripadanju Božjem narodu i poticaj da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga, pokloni Mu se i daruje ono što u srcu nosi,“ kazao je don Ivo. Župljani Staševice većinom obrađuju polja i bave se različitim poljopirvrednim kulutrama pa vjernici često imaju izgovor kako ne stignu nedjeljom na misu. Don Ivo je naposeban način naglasio kako je „nedjeljna misa važna i bitna u životu svakog vjernika. Kao što se brinete za polja još je važnije brinuti se za sebe i svoju dušu i nju treba obrađivati i njegovati. Ako mjesec ima četiri nedjelje, svaka nedjelja jedan sat za Gospodina u svetoj misi, to je ukupno četiri sata u jednom mjesecu. To je minimalac kojeg vernici trebaju učinti“ naglasio je don Ivo.
Na kraju mise i svečanog blagoslova fra Vinko je zahvalio braći salezijancima i župnom zboru Svete Obitelji te uručio prigodne darove.
Uslijedio je zajednički objed gdje smo imali priliku nastaviti naše druženje uz razgovor i pjesmu. Nakon plodonosnog susreta zahvalili smo se fra Vinku na gostoprimstvu i radosna srca uputili se svojim domovima.
Silvija Jukić