Zlatnu misu, na blagdan Preobraženja Gospodinova, nedjelju 6. kolovoza, ispred župne crkve sv. Ane u hercegovačkom Ljutom Docu, proslavio je svećenik Dubrovačke biskupije don Frano Markić, mnogima poznatiji kao Aleluja.
U pozdravnom govoru župnik župe sv. Ane fra Ante Kurtović podsjetio je nazočne kako je na ovaj dan prigoda razmišljati o svećeniku koji je pozvan svijet i čovjeka uzdizati k Bogu i Njega donositi u svijet. Također, prije samog početka misnog slavlja, Ivanka Čule i Nada Bokšić izgovorile su iste one stihove koje su kao djevojčice recitirale na zlatomisnikovoj mladoj misi, što je posebno dojmilo nazočne.
Među petnaest svećenika koncelebranata bila su i još dva jubilarca iz Dubrovačke biskupije: don Stanko Lasić i don Grgo Tomić. Propovijedao je biskup mostarsko- duvanjski mons. Ratko Perić koji je na početku propovijedi istaknuo “kako smo se danas ovdje okupili da proslavimo jer je don Frano osvojio zlatnu medalju,” te nastavio dalje: “Isus je izabrao trojicu svojih apostola i poveo ih sa sobom visoko na goru Tabor ne govoreći im o tome što ih gore čeka. Tako je i prije šezdesetak godina Gospodin izdvojio iz mnoštva hercegovačkih momaka njih četvoricu Ivana Vlašića iz Sovića, Vladu Pucu iz Kruševa, Frana Markića iz Biograca i Stanaka Lasića iz Jara i poveo ih na more, u Dubrovačku biskupiju. Hvala im što su se odazvali!” Propovjednik je također i izračunao kako je don Frano služio više od 18500 misa te je zamolio Gospodina da ga nagradi za vjeru i vjernost kroz proteklih 50 godina te da primi sve njegove žrtve i po njima Crkvi udjeli nova duhovna zvanja. Biskup Perić je također iznio nekoliko najbitnijih stvari koje su odredile zlatomisnika, povezujući don Franove životne činjenice sa slikom Gospodinova preobraženja koje se slavilo tog dana.
Zanimljivo je bilo i spontano svjedočenje don Stanka Lasića na kraju misnog slavlja koji je rekao kako je malo poznato da je upravo don Frano zaslužan za njegov dolazak u dubrovačko sjemenište koji je toliko lijepo govorio o sjemeništu, naglasivši također i dvije najveće zlatomisnikove vrline: pobožnost i poniznost kojima se oduvijek isticao. “Njegov je moralni lik toliko čist da ga je laki grijeh možda i okrznuo, ali ga je teški grijeh zaobilazio u velikom luku”- zaključio je don Stanko Lasić.
Zlatomisnik, obučen u istu misnicu s mlade mise, je zahvalio svima koji su se na bilo koji način utkali u njegov život i bili uz njega sve ove godine. Zahvala je bila upućena i svima koji su bili uključeni u organizaciju proslave njegove zlatne mise. “Drago mi je što se volimo! Ostanimo u toj ljubav jer Bog je ljubav!”- rekao je zlatomisnik i zaključio je u svom prepoznatljivom stilu zazivajući Božji blagoslov s uskrsnim poklikom Aleluja.
Među brojnim vjernicima i uzvanicima bili su mnogobrojni članovi zlatomisnikove obitelji koji su za ovu prigodu došli iz mnogih krajeva Domovine i svijeta. Došli su i vjernici iz mnogih župa Dubrovačke biskupije u kojima je zlatomisnik djelovao. Mnogi od njih poklonili su zlatomisniku Markiću prigodne darove koji će ga podsjećati na mjesta u koja je utkao samog sebe kroz svoje svećeničko služenje.
Po završetku misnog slavlja svi okupljeni zaputili su se na svečani ručak i okrepu u obližnji svadbeni salon gdje se druženje nastavilo uz bogatu trpezu i pravo svečarsko raspoloženje prožeto zajedništvom i radošću.
Marija Đurović
Kratka biografija don Frana Markića
Don Franjo Miljenko Markić je rođen je 1941. godine u Biogracima/Ljuti Dolac u Hercegovini. Pučku školu pohađao je u rodnom selu, a gimnaziju u Širokom Brijegu (Lištica) i u Dubrovačkom sjemeništu do
Zadnju godinu studija (pastoralni praktikum) Markić je djelovao u župi Radošić u Šibenskoj biskupiji. U kolovozu 1968. imenovan je župnikom u Stravči, zatim župnikom u Ponikvama. Nakon smrti majke, koja ga je pratila kroz njegove svećeničke službe, odlučio je poći u misije. Bio je misionar u Africi, u biskupiji Livingstone u Zambiji (1984.-1990.), nakon čega se vraća u matičnu biskupiju. Po povratku preuzima službu dušobrižnika u župama Smokvica i Čara, zatim u župama Smokovljani i Lisac. Opet odlazi u Zambiju (1998.-2001.), a po povratku preuzima župu Pridvorje. Zatim postaje župnikom na Lopudu, a danas vrši službu župnika u Putnikoviću.
Misijsko djelovanje obilježilo je njegov svećenički život. Danas je biskupijski delegat za misije i još uvijek održava veze s misijskim krajevima i pomaže im. Mnogi ga poznaju po nadimku Aleluja kojeg je dobio pozdravljajući ljude s tim pozdravom.