Ko u priči ispričanoj od ulomaka
zaboravljenih snova,
gdje se mogao naslutiti samo:
lagani drhtaj bagremova lista,
ruke kamene već raspuknute,
ko treptaj neponovljivosti,
milovan prstima svanuća,
dotaknut krilima pjesme.
U zrcalu od kapljica rose,
u slutnji velike čežnje,
u ogrtaču vječne ljubavi,
sagnuo se Bog i ostavio
tragove blage nazočnosti
i svjetlo što do Neba vodi;
svjetlo uskrsnuća…
Don Jozo Sebežević