Povijest župe
Župa sv. Mihajla (ili sv. Mihovila) u Lapadu nazivala se sve do 1968. godine ˝Gruška župa˝. Kako od 1968. postoji druga župa u Gružu, to se za župu sv. Mihajla uvriježio naziv ˝lapadska župa˝. Začetke današnje župe u Lapadu naziremo već u 11. st. od kada se zajednica vjernika počela okupljati u crkvi sv. Pankracija na Batali. Ta je crkva 1617. godine porobljena i spaljena od gusara, te kad je potom 1667. u velikom potresu i srušena, sjedište se zajednice prenijelo u drevnu crkvu sv. Mihajla «in Arboribus», koja se spominje 1292. g.
Gruž je do polovice 20. st. ime cijelog područja zapadno od Grada, tj. za poluotok Lapad, te područje od Kantafiga do Pila. Dok se od 14. st. na sjevernoj strani gruške uvale formira luka i brodogradilište, u predjelu južno od gruške uvale (u Lapadu), plemići i vlastela imaju svoje vinograde i maslinike. S vremenom se grade ljetnikovci, a uz njih i kultni objekti. Tu su prvi izvangradski posjedi dubrovačke vlastele. U 14. st. Gruž ima svoga kneza i stalnu stražu.
Kad je u 15. stoljeću Dubrovnik opkoljen visokim obrambenim zidinama, gruška je župa imala skrbiti za sve vjernike do Orsule. Kako je to bilo preveliko područje, trebalo je ustanoviti još jedan župni centar. Ustanovljena je samostalna kapelanija, kasnije župa sv. Andrije na Pilama, koja će skrbiti za područje od lokaliteta ˝Debele međine˝ do Orsule, a gruška je župa ostala na prostoru Lapada i Gruža.
U drugoj polovici 20. st. dolazi do velikog priliva naseljenika na područja ovih dviju župa izvan Grada. Ukazala se potreba za novim župnim središtima. Tako je 1965. ustanovljena župa sv. Đurđa (danas sv. Petra) na Boninovu, a 1968. župa Svetog Križa u Gružu. Župa sv. Mihajla ostaje samo na području poluotoka Lapada. Granica između župe sv. Mihajla i župe sv. Petra, koja je ustanovljena dijeljenjem župe sv. Andrije, te dijela župe sv. Mihajla, ide Ulicom dr. Ante Starčevića, a od župe Svetog Križa lapadsku župu odvaja morska uvala.
Župa danas
Na području župe danas živi oko 11.000 katolika, što je blizu 90 % od sveukupnog življa. Tu je svetište Gospe od Milosrđa s kapucinskim samostanom u Gospinu Polju. U župi nalazimo i tri ženske redovničke zajednice: samostan Svete Obitelji u kojoj je zajednica Družbe sestara služavki Malog Isusa u Gospinu Polju, te manju zajednicu sestara Kćeri Božje ljubavi, koja je otvorila samostan «Milosrdnog Isusa» u jednom stanu zgrade blizu župne kuće. U bivšem franjevačkom samostanu sv. Josipa danas su sestre Družbe Kćeri Milosrđa.
U Gospinu Polju, tik do samostana Svete Obitelji, sagrađen je 1986. godine biskupski dvor, novi stan mjesnog biskupa. Biskup se, naime, morao iseliti iz Biskupske palače u Gradu zbog velikog oštećenja na palači u potresu 1979. godine. U tim prostorima danas je smješten Caritas Dubrovačke biskupije.
Na području župe je i nova dubrovačka (županijska) bolnica, te brojni hoteli i hotelska naselja na Lapadu i Babinom Kuku. Većina školskih i visokoškolskih ustanova smješteno je upravo na području ove župe, kao: pomorski i vanjsko trgovinski fakultet, više srednjih i jedna pučka škola.
U župi se nalazi jedno groblje uz crkvu sv. Mihajla, te napušteno (ratno) groblje u Gospinu Polju. Pod trijemom stare crkve sv. Mihajla vide se grobnice bratima najstarije bratovštine u Dubrovniku «s. Michaelis in arboribus».
O župnoj crkvi i kući
Župna crkva je do 1617. crkva sv. Pankracija. Iza kako je ta od gusara porobljena pa spaljena, liturgija se slavi u crkvi sv. Mihajla. No, kad je u potresu 1667. crkva sv. Pankracija potpuno srušena, crkva sv. Mihajla «in Arboribus» postaje matična crkva župe. Ta romanička kapela, koja se spominje 1282. kao ruševina, a potom 1290. kao sjedište bratstva ˝sv. Mihajla u borovima˝, doživjela je niz renesansnih, baroknih i suvremenih intervencija koje su oblikovale njezin današnji izgled.
Krajem šezdesetih godina 20. st. župa se brojem vjernika naglo povećala. Crkva je postala premalena za potrebe vjernika. Trebalo je tražiti lokaciju za novu crkvu. Nažalost traganje za lokacijskom dozvolom trajalo je punih 20 godina. Napokon je dobivena dozvola, ali tik uz staru crkvu sv. Mihajla, te su 16. listopada 1989. započeli radovi na gradnji nove crkve.
Na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Rafaela i Gabrijela 1991. biskup Želimir Puljić je blagoslovio zaštitna skloništa (podrume) buduće crkve. No, samo tri dana poslije, započelo je bombardiranje i granatiranje Dubrovnika i okolice od strane jugoslavenske (srpsko-crnogorske) vojske i četnika, te su baš ta skloništa postala utočište za brojne lapadske obitelji. Oko 400 duša tražilo je u njima zaštitu kroz četiri godine. Rat je bio zaustavio radove na crkvi, ali je gradnja nastavljena 1995. i nova je crkva posvećena (sv. Mihajlu) 26. rujna 1999. g.
Župna kuća – Između stare i nove župne crkve stoji stara bratimska kuća, sagrađena 1690. g. Ova je poslužila kao stan župniku, ali je početkom 20. st. postala sasvim neprikladna. Stoga je podignut u blizini novi župni dvor (1928.-1931.). Poslije je donekle popravljena i stara kuća, Nova je pak župna kuća bila oštećena u agresiji na Dubrovnik tijekom 1991., te je obnavljana 1995. i 2009. g.
Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua prigodom neslužbenog boravka u Dubrovniku blagoslovio je 18. srpnja 2020. godine obnovljenu staru crkvu sv. Mihajla kao i obnovljenu staru župnu kuću, za koju je bilo planirano da se u njoj otvori dnevni boravak za starije osobe u suradnji župnog i biskupijskog Caritasa.*
Druge crkve i kapele
Brojni su crkveni objekti na području župe. Teško je sve nabrojiti, jer neki su objekti privatnog karaktera, neki zaposjednuti, a većina u ruševnom stanju. Kapele su uglavnom bile uz vlastelinske dvorce ili kuće pomoraca. Od onih koji su danas u funkciji, osim župne crkve, te kućnih kapelica u Biskupskom dvoru, u samostanima sv. Josipa i Svete Obitelji, te kapelice u bolnici, možemo navesti sljedeće:
Crkva sv. Vlaha na Gorici sagrađena je 1347. na mjestu starije crkve, koja se spominje 1255. g. Tijekom vremena crkva je, zbog izložena položaja na kontaktu dviju stijenskih masa, bila često oštećivana potresima, nevremenom, ratnim granatiranjem, kao i razbojstvima. Od srednjovjekovnog zdanja ostala je polukružna apsida i istočni dio zida, ostalo je iz 19. i 20. st. Crkva je popravljana 1853., te 1965. i 1982. g. Trenutno stanje ne zadovoljava. Liturgija se služi prigodom završnih svečanosti feste sv. Vlaha.
Sv. Ana na Gorici u današnjem obliku potječe iz 1894. g. Srednjovjekovna crkva je tada obnovljena iza kako je preko sto godina bila zatvorena. Obnova je doduše bilo i prije i poslije. Posljednja je tek završena blagoslovom 26. srpnja 2007. g.
Sv. Frano Borgia na Batali. Marin Gondola (1597.-1647.) daruje crkvu i imanje isusovcima. Početkom 20. st. crkva je postala vlasništvo obitelji Zago, a bila je izvan upotrebe do 1950., kada je nastojanjem obitelji Zago i bratstva sv. Mihajla ponovno otvorena za liturgiju.
Od negdašnjih bogomolja, danas izvan upotrebe, spominjemo:
Sv. Ignacije (prije sv. Križ) crkvica je na Batali uz dvorac Giorgi/Matijević (danas čistionica).
Sveti Križ je crkvica uz dvorac Sorkočevića (Povijesni institut na Lapadskoj obali) iz 1521. g. Obnovljena ali izvan upotrebe.
Sveta Obitelj na Lapadskoj obali, Između Ribnjaka, uz koju je bila i crkvica sv. Ane, sada preuređena za stanovanje.
Sv. Dominik uz dvorac Pozza, sada obitelji Kosor, uz koju se nalaze ostaci crkvice Srca Isusova.
crkvica Blažene Djevice Marije na uzvišenju uz dvorac Solitudo s jednozidnim zvonikom služila je do Drugog svjetskog rata za bogoslužje dominikancima iz Gruža.
Sv. Nikola iznad Mihajla nalazi se danas blizu bolnice. Crkvu je sagradio Nikola Beneša, a spominje se 1348. g.
U izvorima iz 13. i 14. st. spominje se na desetke bogomolja, a župnik, Mato Vodopić (kasnije biskup), 1863. izvješćuje biskupa Čubranića o stanju u gruškoj parokiji i navodi još devet titulara crkvica i kapela koje se danas ne mogu ubicirati.
Bivši Biskupski dvor
Kako je Biskupska palača u potresu 1979. oštećena, te skoro uništen biskupov stan u njoj, biskup se morao iseliti. Nastanivši se privremeno u zgradi sjemeništa, započelo se razmišljati o gradnji jedne nove kuće za stan biskupa i bližih suradnika, jer se s pravom pretpostavljalo da će obnova Biskupske palače morati čekati bolja vremena. Uz velike napore pronađena je lokacija za novu kuću u Gospinu Polju, te je sagrađena današnja kuća, kao stan dubrovačkog biskupa. Useljenje se zbilo u srpnju 1986. godine.
Nakon završetka obnove Biskupske palače u Gradu dubrovački biskup se u rujnu 2018. godine ponovo vraća u svoj dom preko puta katedrale. U kuću u Liechtensteinovoj useljavaju Caritas i Obiteljsko savjetovalište Dubrovačke biskupije koji tu djeluju do sredine ljeta 2022. godine, nakon čega se vraćaju u svoje obnovljene prostorije.
adresa: Liechtensteinov put 22, 20001 Dubrovnik
Biskupijsko svetište Gospe od Milosrđa
Kapucinski samostan i crkva Gospe od Milosrđa
Na poziv dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića, kapucini su došli u Dubrovnik u lipnju 1913. g. Već u siječnju 1914. predano im je svetište Gospe od Milosrđa na upravu ˝sa svim pokretnim i nepokretnim dobrima na uživanje i vječnu upotrebu¨.
Gospa od Milosrđa je zavjetno svetište pomoraca. Crkva je «od davnine», a prvi put se spominje 1279. g. Srednjovjekovna crkva je dograđena u vrijeme nadbiskupa Tempestiva (1603.-1616.). Sakristija je građena potkraj 17. st., te je tako crkva, dobivši današnji oblik, 1692. otvorena kao svetište.
Desetak godina po dolasku u Dubrovnik kapucini započinju uz svetište graditi samostan. Samostan je građen u dvije faze. Prvi (zapadni) dio je dovršen 1928., a drugi, na mjestu stare dotrajale kuće dotadašnjih upravitelja svetišta 1936. g.
adresa:Kapucinski samostan, Liechtensteinov put 16, 20000 Dubrovnik
telefon: 020 / 325-155, 325-156
Upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe od Milosrđa: fra Mijo Šarčević
Sestre Služavke Malog Isusa
U svetištu Gospe od Milosrđa nazočne su sestre Služavke Malog Isusa već od 1953. g. Sestre su prvo došle u samostan kapucina kao pomoć u domaćinstvu i u svetištu. No, kako je Družba brojčano znatno porasla te je razdijeljena na tri provincije, porasla je i zajednica sestara u Gospinu Polju, te se započelo s gradnjom samostana za sestre. Samostan je dovršen i otvoren 1970., a u njemu je novicijat provincije (Splitske) i dom za dvadesetak starica, za koje skrbi samostansko osoblje.
adresa: Samostan Svete Obitelji, Liechtensteinov put 20, 20000 Dubrovnik
telefon 020 / 332-572
Sestre Kćeri Božje ljubavi
U Lapadu (ispod Petke) Vrhbosanska nadbiskupija je 1932. otvorila Svećenički dom za odmor i oporavak starijih i bolesnih svećenika. Dom je nazvan ˝Vila Salvator˝ u koji su doselile i sestre Kćeri Božje ljubavi. Sestre su, osim skrbi za svećenički dom, te odgoj redovničkog podmlatka i izradu crkvenog ruha, preuzele ujedno i skrb za župnu crkvu, te katehizaciju i liturgijsko pjevanje u župi sv. Mihajla. Neko vrijeme su držale i vrtić. No, kako je broj sestara opadao, sva je aktivnost sestara u kući prestala.
Sestre su međutim od 2004. prešle stanovati u bratimsku kuću župe sv. Mihajla. Da bi mogle djelovati u Dubrovniku i nastaviti služiti u župi, Družba je kupila jedan stan u novogradnji uz župnu kuću, te u njem uredile samostan «Milosrdnog Isusa».
adresa: Časne sestre, Dr Antuna Šercera 3 b, 20000 Dubrovnik
telefon 020 / 416-214
Sestre Kćeri Milosrđa III. samostanskog reda sv. Franje
ranjevačka provincija sv. Jeronima otvorila je samostan i kućnu kapelicu 30. lipnja 1974. u dvorcu koji je kupljen od obitelji Vukmirović, u ulici kard. Stepinca na Babinom Kuku u Dubrovniku. U samostanu je obitavao sve do kraja 2006. barem po jedan svećenik/redovnik, te se liturgija slavila za tamošnje vjernike u kućnoj kapelici. Potkraj 2006. samostan je prodan sestrama Družbe Kćeri Milosrđa, koje su ga preuzele i uselile, 25. ožujka 2007. godine.
Do ožujka 2007. ova je zajednica stanovala u stanu ispred katedrale (Bunićeva 6), koji je Družba sestara Kćeri Milosrđa iz Blata dobila darovnicom. U njoj su od 2001. bile kandidatice.
Sestre katehiziraju i pripomažu u katedrali.
adresa: Samostan sv. Josipa, ul. kard. Stepinca 26, 20000 Dubrovnik
telefon: 020 / 435-290
* Podaci na stranici su preuzeti iz Shematizma Dubrovačke biskupije iz 2011. godine. Rečenice označene (*) su dodavane nakon toga kako bi na mrežnoj stranici bilo aktualno stanje.
KONTAKTI
| Župnik: | don Frano Kuraja, župnik |
| Župni suradnici: | don Petar Markić, župni vikar |
| Adresa: | dr. Antuna Šercera 1, 20000 Dubrovnik |
| Telefon: | 020 / 432-027 |
| Webstranica: | www.zupa-svetog-mihajla-dubrovnik.com |