Ponekad se čini da nema koristi propovijedati evanđelje. To nije razlog za odustati. To je poticaj za ponovno pokušati, tražeći uvijek nove načine i druge putove propovijedanja evanđelja da bi ono moglo dospjeti do svih kojima je upućeno.
15. nedjelja kroz godinu (A) Isusovi načini sijanja Božje riječi
Današnje evanđelje ima tri dijela. Prvi dio je parabola o sijaču i sjemenu, drugi su određeni umetci različitih Isusovih izreka koji su odraz Isusovog razočarenja nad svojim slušateljima za koje mu se čini da im ni parabole ne pomažu razumjeti, a treći dio je tumačenje parabole ili njezina primjena ili aktualizacija u životu konkretne kršćanske zajednice. Zaustaviti ćemo se na prvom dijelu, odnosno na paraboli i njezinim porukama.
U paraboli o sijaču i sjemenu u oči upada sijačeva rasipnost. Sijač rasipno sije sjeme na sve vrste tla. Ova rasipnost predstavlja Boga ili u konkretnom slučaju samoga Isusa kao onoga koji sije svugdje, iako je svjestan da posijano neće svugdje donijeti urod. Važno je ovo Isusovo insistiranje na, rekli bismo, uzaludnoj potrošnji sjemena. On tim želi ukazati na ono što se čini očito u trenutku u kojem govori njemu samome, ali i onom malom broju učenika koji su s njim ostali, a to je da je na zemlji zlo primjetljivije i prividno jače od dobra. Može se primijetiti i da zlo ne djeluje na sve jednako. Nečija su srca tako zatvorena da Božja riječ u njih uopće ne može prodrijeti, druga imaju malo otvorenosti, ali ona je časovita i nestalna, druga opet imaju sve pretpostavke da budu plodonosna, ali se lako dadu zavesti i ugušiti ono dobro koje se u njima počelo razvijati. Različita tla predstavljaju različite načine na koje se prihvaća zasijana Božja riječ. Isus ne nabraja ove različite vrste tla zato da bi optužio ili osudio one koji se u pojedinim vrstama tla mogu prepoznati, nego da bi predstavio Boga koji je dobar i s pravednima i s nepravednima, velikodušan sa zahvalnima i s nezahvalnima, milostiv svima i ne traži ništa zauzvrat. Ograničava se tek na konstataciju da postoji dobro i loše tlo.
Iako smo skloni u ovim tlima prepoznati različite ljude, više negoli različiti ljude različita tla predstavljaju različite faze našeg osobnog života. To su četiri unutarnja stanja u svakom čovjeku koja ga uvjetuju u neprihvaćanju ili prihvaćanju Boga i njegove ponude. Zapravo sva ova tla su uvijek skupa, u svakom od nas. I, naravno, u drugima pokraj nas, onima kojima smo poslani da im u Isusovo ime navješćujemo Božje evanđelje. Važno je ovo znati jer to nas znanje obvezuje da se, bez obzira na sve, uvijek ponovo pokušavamo otvoriti Božjoj riječi, dajući joj šansu da proklija i izraste i u našem životu i donese potrebi rod. I, jednako tako, da, kao rasipni sijač, ne odustanemo od drugih i da, iako nam se ponekad čini da je to uzaludan trud, svejedno nastavimo u njima obilno sijati Božju riječ. To što nam se čini da nema koristi, a često nam se doista tako čini, kako u svom vlastitom životu, tako i u životu drugih, nije razlog da odustanemo. To je i uvijek bi trebao biti poticaj još više i jače nastojati i ponovno pokušavati na osobnoj razini i, kad je riječ o drugima, tražeći, kao što je to i Isus činio, nove načine i druge putove – to je ono što sugerira pojam nove evangelizacije – da bi sjeme Božje riječi došlo do svakoga i da bi u svakome pronašlo ono malo plodnog tla koje je, iako malo, sposobno za veličanstvene plodove. Mnogi će pokušaji biti uzaludni, možda i većina. No neki će biti uspješni. I donijeti obilat, stostruk, šezdesetostruk i tridesetostruk urod. A kad se to dogodi, bit će to dovoljno sjemena i za ona tla koja nisu uspjela. Možda jednom i uspiju.
Za one koji žele više:
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=2534
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=5196