Bog nas po imenu poznaje. I po imenu nas poziva, kao što je po imenu pozvao Samuela čiji poziv može poslužiti kao ogledni poziv svakog Božjeg pozva. Bog svakoga od nas zove. I čini to služeći se posrednicima i tumačima poziva. U Samuelovom slučaju to je bio svećenik Eli. Za prvu dvojicu Isusovih učenika to je bio Ivan Krstitelj. Šimunu, kojega je Isus nazvao Petar, posrednik i tumač poziva je bio njegov brat Andrija.
I u našem slučaju Bog je poslao nekoga posrednika i tumača poziva. Možda je to neka ljudska osoba. Možda je, kao u Marijinom slučaju, neki anđeo. Uvijek je to i Duh Sveti, uči nas sv. Pavao, dajući nam jedno novo ime. On nas zove hramovi Duha Svetoga. Kaže nam: „Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.“
Kao hamovi Duha Svetoga Božji poziv možemo čuti osluškujući Duha Svetoga koji je u nama po krštenju i potvrdi. On u nama posreduje i tumači Božji poziv. I pomaže nam odazvati se na taj poziv. On – kaže sv. Pavao na drugom mjestu – „potpomaže našu nemoć“ (Rim 8, 26). U Duhu Svetom možemo reći sa Samuelom Gospodinu koji nas zove: „Govori, sluga tvoj sluša!“ On i nama pomaže da krenuti s Andrijom i drugim nepoznatim učenikom za Isusom kako bismo vidjeti gdje Isus stanuje. I daje nam snagu da možemo ostati s njim onaj dan i zauvijek.
I nije slučajno što je onaj drugi učenik u današnjem evanđelju, kao i u cijelom Ivanovom evanđelju kojega je tradicija poistovjetila s evanđelistom, ostao bezimen i kasnije nazvan „onaj kojega je Isus ljubio“ (Iv 13 23). Taj učenik „kojega je Isus ljubio“ tako možemo biti i mi, svatko od nas. S njim se možemo poistovjetiti. Ali postoji jedan preduvjet. Taj preduvjet je krenuti za Isusom kojega je Ivan Krstitelj danas predstavio kao „Jaganjca Božjega“. I biti s njim, vidjeti gdje stanuje, krenuti u njegovu školu. I s njim ostati ne samo tri godine, nego do kraja života, kako bi i on s nama bio kao „Jaganjac Božji“, naš Učitelj, Krist i Gospodin, do kraja našeg života, ali i za svu vječnost.