Iz današnjeg evanđeoskog ulomka koji je bogat sadržajem bih izdvojio samo jednu važnu Isusovu izjavu na oproštajnoj večeri koju čujemo svaki put kad smo na misi, našoj Gospodnjoj večeri, a koja glasi: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“ Mir za koji Isus kaže da nam ga ostavlja i daje je mir koji svjedoči njegovu trajnu prisutnost među nama, kako to pokazuje i uskrsni pozdrav kojim uskrsnuli Isus pozdravlja svoje učenike: „Mir vama!“
Isus razlikuje mir koji nam on daje od mira koji daje svijet. Mir svijeta izvire iz čovjekove usklađenosti s drugim ljudima. Druge poštujemo očekujući da i oni poštuju nas ili ih se bojim trudeći se da se i oni boje nas. To je mir koji daje svijet. Svaki dan ponovno vidimo, a nerijetko i osjetimo na vlastitoj koži, kako taj mir funkcionira. Ima još nešto što se u potrošačkom društvu u kakvome i mi živimo smatra mirom. To je zadovoljenje svojih važnih i manje važnih želja. Zadovoljenje tih želja se ostvaruje kupovinom, putovanjima, uvijek novim avanturama i svim onim što to znači. To nam donosi privremen, ali ne i trajan mir. Tek što utažim jednu želju, naš nemir bukne novim, čestom još većim željama. I tako stalno i uvijek više do potpunog razočarenja. Takovog razočarenja je danas sve više jer su nam usred svakodnevnog bombardiranja propagandnim materijalima porasle želje, a istovremeno su nam se zbog ekonomske krize u kojoj se nalazimo smanjile mogućnosti.
Drukčiji mir je mir koji Isus ostavlja i daje svojima. Njegov mir nema izvor u nama i našoj usklađenosti s drugima, niti ima veze s novcem i onim što je s tim povezano. To je mir koji izvire iz Boga i čovjekove usklađenosti s njegovom voljom. I jedno taj mir može osmisliti nas i naše ljudsko postojanje, omogućiti nam da imamo pravi mir u sebi, u svojim odnosima s drugima, ali i sa svom stvorenom stvarnošću, i dozvoliti nam da postignemo smisao našeg postojanja, a to je Bog. Taj mir može osigurati i osigurava jedino Isus Krist. Taj mir je plod njegovog utjelovljenja, života i osobito njegove smrti u poslušnosti Ocu i iz ljubavi prema nama. To je mir koji nam on ostavlja, koji nam on daje. Taj mir je Kristov mir!
Gdje i kako mi danas možemo pronaći taj mir? Odgovor je isti i danas kao što je bio i jučer. Mogu ga pronaći samo u otvorenosti Branitelju – Duhu Svetom kojega nam Otac šalje u Isusovo ime, a koji nam uvijek ponovo na različit načine omogućuje susret s uskrsnulim Isusom Kristom. Jedan od tih načina je, prema današnjem evanđeoskom ulomku, dozivanje u pamet onoga što nam je Isus govorio. Branitelj – Duha Sveti nam doziva u pamet sve ono što je Isus govorio da bismo, čuvajući njegovu riječ i živeći u skladu s njegovim evanđeljem, radosnom viješću spasenja, postigli mir koji samo on može dati. Mir je to koji, opet zahvaljujući Branitelju – Duhu Svetome, možemo naći i nalazimo u Crkvi, sakramentima, posebno euharistiji. To je mir koji nalazimo i u onom svome biti kršćani i to ne kršćani po tome što se tako zovemo, nego u tome što tako živimo, čuvajući Kristove riječi koje nam Duh Sveti doziva u pamet kao smjerokaz i mjerilo naše pripadnosti Isusu Kristu, poput riječi današnjeg evanđeoskog ulomka, ali i onih iz prvog čitanja koje nam govore o tome kako je Duh Sveti pomagao prvoj Crkvi da pronađe Kristov mir, razlučujući ono što je bitno od onog što je nebitno, kao i onih koje smo čuli u pripjevnom psalmu koji se pretočio u molitvu Bogu za njegovim smilovanjem kojemu je Isus Krist i njegovo djelo spasenja najuzvišeniji izričaj, ali i onih o kojima nam je progovorio ulomak iz Knjige Otkrivenja sa svojom vizijom nebeskog Jeruzalema i svih onih koje nam prenosi svojim sadržajem Sveto pismo i predaja Crkve.
Iako nam je jasno pokazano gdje i kako možemo pronaći mir koji nam Krist daje, činjenica je da danas na svijetu nema dovoljno Kristovog mira. Razlog je to što mi i danas, dvije tisuće godina kasnije od kad nam je Isus Krist darovao svoj mir, tražimo mir i težimo miru na pogrešan način i na pogrešnim mjestima. I nije to samo problem onih koji nisu kršćani, nego je to i naš kršćanski problem, dapače to je naš problem i više nego li drugih jer mi smo baštinici Kristovog mira. Zato bih danas želio moliti za nas kršćane, katolike, ali i pripadnike drugih kršćanskih Crkava, a osobito među nama one koji su izgubili mir, a svi smo ga na neki način izgubili ako ne drukčije onda svojom kršćansko razjedinjenošću, da pronađemo Kristov mir. I da ne dozvolimo da nas i dalje odvlači od Krista i njegovog mira mir svijeta koji narušava naše odnose s Bogom, jednih s drugima, odnose s drugim ljudima, a u konačnici i odnose sa sobom samima. Želio bih u ovoj molitvi izraziti i želju da svi zajedno ponovo susretnemo Isusa Krista i da svi zajedno, s otvorenim srcem okupljeni oko istog Kristovog euharistijskog stola, ponovo čujemo Isusovu ponudu: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“ I da osjetimo njegovu blizinu i utjehu, kao što su je osjećali učenici okupljeni oko njega u dvorani posljednje večere. I da tako ponovo otkrijemo ljepotu njegovog mira. Samo tako ćemo biti sposobni za život u ovom nemirnom svijetu. Neće nam, ne zanosimo se, uzmanjkati problemi i poteškoće, ali to nama kršćanima nije i nikad ne smije biti razlog za uznemirenost jer s nama će biti i ostati Branitelj – Duh Sveti. I mi ćemo se s njegovom pomoću znati nositi sa svim problemima i poteškoćama, prihvaćajući Božju volju za sebe i svoj život i u ljubavi se otvarajući drugima, onima kojima nas Bog šalje. To su prije svega oni s kojima živimo u okvirima iste Crkve. To su također i naša braća i sestre drugih kršćanskih Crkava. Spomenimo da danas neki od njih slave Uskrs po julijanskom kalendaru, pa im i čestitamo riječima tradicionalne uskrsne čestitke: Hristos Voskrese! Voistinu voskrese! To je, u konačnici, i sav svijet i sva stvorena stvarnost, kojoj smo dužni donositi mir Krista uskrsloga, onaj mir koji nam je kao kršćanima darovan, ali i zadan kao poslanje kako bismo ga u Isusovo ime ponudili svima.