U Mostaru je u ponedjeljak, 21. svibnja obilježena 100. obljetnica rođenja mons. Pavla Žanića, mostarsko-duvanjskog biskupa koji je od 1988. do 1990. godine bio i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije. Na svečanoj akademiji u velikoj katedralnoj dvorani predstavljen je zbornik radova o blagopokojnom biskupu Žaniću „U vjeri nadi i ljubavi“, a tom prigodom je i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić imao prigodno obraćanje.
„Generacijski sam daleko od blagopokojnog biskupa Žanića. U vrijeme njegova upravljanja Dubrovačkom biskupijom ja sam tek započeo teološki studij kao bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije, te nisam tada imao osobitog razloga niti povoda razmišljati o drugim biskupijama i njihovim pastirima. Stoga nisam baš pogodna osoba govoriti o službi biskupa Žanića u Dubrovniku, ali iznijet ću barem dvije okolnosti i nekoliko podataka o imenovanju i djelovanju biskupa Žanića u Dubrovniku“, kazao je uvodno biskup Uzinić.
Prva okolnost je da je tadašnji dubrovački biskup msgr. dr. Severin Pernek u listopadu 1980. teško stradao prilikom hodočašća u Lurd, od čega se nikada nije uspio oporaviti te je, uvidjevši nakon povratka u biskupiju da za svaki biskupski pastoralni čin mora delegirati vikare, uputio Kongregaciji za biskupe molbu za razrješenje službe. Druga okolnost je bila ta da je u vrijeme kad je Kongregacija odlučila udovoljiti njegovoj molbi u Splitskoj metropoliji, kojoj Dubrovačka biskupija čini dio, bila generacijska smjena biskupa, pa se u samoj metropoliji nije našao nitko tko bi mogao privremeno preuzeti službu administratora Dubrovačke biskupije.
Te okolnosti dovele su do toga da je Kongregacija za biskupe 8. studenog 1988. godine za upravitelja Dubrovačke biskupije „sede plena“ imenovala mostarsko-duvanjskog biskupa Pavla Žanića, koji je 19. studenog 1988. godine preuzeo službu pred Vijećem konzultura, a na svetkovinu Krista Kralja 20. studenog 1988. godine predvodio je u katedrali misu, na kojoj je okupljenim svećenicima i vjernicima pročitano pismo Kongregacije za biskupe o njegovom o imenovanju. Svećenicima se predstavio 23. studenoga na redovitom svećeničkom sastanku u Sjemeništu, apostrofirao poteškoće vođenja više biskupija u njegovoj dobi, te zamolio ljubav i pomoć sve subraće. Kazao je, uz ostalo, da za kratko služenje u Dubrovačkoj biskupiji ne želi želio bilo što ukidati ili nešto novog uvoditi.
S obzirom na to da biskup Žanić tad već bio u visokim godinama, sve je više osjećao umor, te je, svjestan da biskupija treba nove snage, započeo tražiti nasljednika za Dubrovnik. „I bio je, kažu, neobično veseo kad je 7. prosinca 1989., pred okupljenim dekanima, priopćio ime novog dubrovačkog biskupa msgr. Želimira Puljića. Na njegovu ređenju, 14. siječnja 1990., tu je radost izrazio riječima: „Duh Sveti je učinio svoje, ali i ja sam nešto miješao’“, završio je svoj intervent na akademiji biskup Uzinić.
Prije svečane akademije okupljeni (nad)biskupi, svećenici, redovnici, redovnice i vjernici sudjelovali su na misi kojom je proslavljena Marija Majka Crkve, zaštitnica katedralne župe, i koja je ujedno bila zahvalno misno slavlje u prigodi 100. obljetnice rođenja biskupa Žanića (Kaštel Novi, 1918. – Split, 2000.).
A.T.