Pjevači i „fabriceri“ dviju župa sv. Marije Magdalene u Putnikoviću i sv. Ivana Krstitelja u Ponikvama zajedno sa svojim župnicima don Franom Markićem i don Perom Pranjićem hodočastili su u subotu, 10. studenoga na Blidinje.
Rano ujutro krenuli su iz Putnikovića, a u Masnu Luku stigli u 9,30 sati. Tu ih je velikodušno i spremno dočekao čuvar svetišta sv. Ilije Proroka fra Petar Krasić. Opširno im je ispričao povijest ovoga kraja naglasivši stradanje Blidinja tijekom II. svjetskog rata, kada su četnici opustošili cijelu regiju na kojoj je tada bilo više tisuća ovaca i koza, te goveda i konja. Fratri su se do tada gore brinuli o vjernicima i služili im redovito obrede jer je u to doba na Blidinju bilo preko 600 vjernika. Nažalost, sve je bilo uništeno i spaljeno, fratri protjerani, a komunističke vlasti su na Blidinju otvorili vojnu bazu i zabranili bilo kakav povratak i naseljavanje. Međutim, fra Petar Krasić se godinama borio da se franjevcima dopusti povratak i obnova barem nekih objekata te uspio isposlovati potrebna dopuštenja. Uspio je obnoviti desetak zapuštenih grobalja, a u Masnoj Luci podigao je stambeni prostor za svećenike te kapelicu za vjerske obrede.
Na Masnoj Luci sagradio je zatim veličanstvenu crkvu sv. Ilije Proroka, nebeskoga zaštitnika Bosne i Hercegovine. Uz crkvu je podigao i predivan te prostran objekt za seminare, duhovne vježbe i pastoralne susrete, a tu se nalazi i galerija umjetničkih slika s motivima poglavito iz prošlosti i povijesti Blidinja.
Crkva sv. Ilije je impresivna, jer su vrsni umjetnici u njoj dali svoj doprinos, ne samo u lik sv. Ilije kako prinosi žrtvu na Karmelu, nego kako i svečano u ognjenim kolima uzlazi na nebo. Još je bolje umjetnički izrađen glavni oltar (na kojem je „Posljednja večera“), ambon (sa četiri evanđelista) i tabernakul, a na ulazu u crkvu lik sv. Ivana Krstitelja koji drži posudu s posvećenom vodom. I vitraji iznad oltara te na obje strane crkve kao i nad ulazom su divni! Hodočasnici su u crkvi slavili pjevanu misu, a poslije čuvaru svetišta predali svoje darove: pelješko vino i po koju bocu maslinova ulja.
Zajedno s fra Petrom potom su se odvezli na Kedžaru, na Vran planini, tj. na grob Dive Grabovčeve, a o priču o Divi ispričao im je domaćin. To je djevojka iz Rame, koja je u vrijeme kada su ovi krajevi bili pod turskim carstvom, po savjetu oca otišla daleko od rodnoga kraja u planinu čuvati stada. U biti se otišla skloniti od nasilnoga turskog begovića, koji ju je pod svaku cijenu htio oženiti uz uvjet da se ona prijeđe na njegovu vjeru i da im buduća djeca budu „turske vjere i nacije“. Kako ona na to nije htjela pristati, otišla je potajno iz Rame – 7 sati hoda u planinu sa svojim stadima – da se od nasilnika sakrije. No, netko je begu odao gdje se ona nalazi i on je na vrancu dojahao, pokušavajući je zadnji put uvjeriti da pristane i udovolji njegovim požudnim željama. A kada ona nije popustila, jednostavno ju je sabljom na Kedžari usmrtio. Tu je i ukopana i tu katolici stoljećima dolaze. Na njezinu grobu podignut je brončani spomenik i tu se svake godine okupljaju tisuće vjernika na više slavlja, da se dive i mole toj neustrašivoj djevojci i mučenici „za krst časni i slobodnu zlatnu“. Na istom mjestu ima još nekoliko grobova, zatim jednostavan, ali masivni oltar od gromade kamena, gdje se slave mise. Tu su se hodočasnici pomolili i za pokojnu Divu Grabovčevu i za svoje obitelji, posebno za mlade koji imaju sličnih životnih probleme u traženju svoga puta u život.
Nakon odmora i objeda hodočasnici su se pozdravili s domaćinom i uputili se prema Posušju gdje su predahnuli uz popodnevnu kavu, a večernjim satima su stigli natrag svojim kućama, sretni i zadovoljni, te puni najljepših dojmova.
don Pero Pranjić, župnik
Fotografije: Zdravka Hladilo