Čestitajući okupljenim vjernicima na misi na Gradskom groblju Boninovo svetkovinu Svih svetih u subotu, 1. studenog dubrovački biskup mons. Mate Uzinić kazao kako se ovih dana ” mi koji smo još na putu intenzivnije spominjemo onih koji su završili svoj ovozemaljski hod i više nisu s nama fizički, ali jesu u zajedništvu ljubavi,” citiravši ulomak iz dogmatske konstitucije o Crkvi “Lumen gentium” o zajedništvu ljubavi prema Bogu i bližnjemu i pjevanju Bogu iste pjesme proslavljene, trpeće i putujuće Crkve.
Dubrovački biskup je objasnio i razliku između slavlja svetkovine Svih svetih i Dušnog dana. “U svetkovini Svih svetih prepoznajemo svoju braću i sestre koji su u potpunosti sjedinjeni s Bogom. Danas među njima osobito promatramo one kojima nije posvećen neki drugi dan u godini, one koji su bezimeni, kako ih naziva Enzo Bianchi osnivač monaške zajednice Bose. On ih ovako opisuje: ‘Bezimeni sveci. Sveci koje je svijet smatrao beskorisnima, sveci koje je svijet smatrao grešnicima, sveci koje mi ljudi nismo primijetili iako su bili među nama… Želimo se spomenuti ovih svetih ljudi jer su imali snage biti nemoćni i nesposobni učiniti se svecima, i ustrajno su zazivali Boga danju i noću da ih oni učini svecima! Živjeli su u Ljubavi i milosrđu i dobili su milosrđe.’ Katekizam Katoličke Crkve kaže da su to ona naša braća i sestre koji su umrli u Božjoj milosti i prijateljstvu i koji, posve očišćeni, žive zauvijek s Kristom ‘slični Bogu, jer gledaju ga kao što jest, licem u lice.’ Dok u radosti zbog njih slavimo Boga, mi vjerujemo da se oni pred Bogom zauzimaju za nas. Zato im upućujemo svoje molitve za zagovor. Istovremeno u njihovom životu želimo vidjeti primjer koji ćemo nasljedovati, kako bismo i mi imali budućnost u sjedinjenju s Bogom.”
Za razliku od ove svetkovine u Dušnom danu spominje se braće i sestara koji su umrli u milosti i prijateljstvu s Bogom, ali još nisu spremni za potpuno sjedinjenje s njim, nego se za to sjedinjenje moraju pročistiti. Crkva to stanje naziva Čistilištem, a o odnosu prema njima biskup je rekao: “Dok na njihovo pročišćenje gledamo sa suosjećanjem, za njih Bogu prinosimo mise, molitve, milostinju, oproste i djela pokore da bi i oni mogli prispjeti blaženom gledanju Boga. Osim molitve za našu braću i sestre, mi se u ovom danu molimo i našoj braći i sestrama jer vjerujemo ne samo u to da mi možemo pomoći njima, nego i da oni svojim zagovorom mogu pomoći nama. I dok pomažemo pokojnicima svojim molitvama i drugim što za njih činimo, a čemu možemo pridružiti i brigu za grobove, i cvijeće koje stavljamo, i svijeće koje palimo, mi i sami sebe oblikujemo i usmjeravamo prema onom što je doista bitno.”
Biskup je upozorio i na potrebu vlastitog posvećenja kako bi svatko, po završetku zemaljskog putovanja, u potpunosti zaživio vječno zajedništvo s Bogom, o čemu govore i misna čitanja. Posebice se zadržao na tumačenju Osam blaženstava ističući: “Svetost nije samo stvar prošlosti. Svetost je i naša zadaća. O njoj ovisi naše biti ili ne biti. Zato svece moramo vidjeti i među nama živima. Mi moramo biti sveci!” Svetim se postaje živeći u skladu s blaženstvima koja su sažetak evanđelja Isusa Krista, kazao je biskup te pojasnio: “Biti uvršteni među one koji su u blaženstvima spomenuti kao oni kojima je blago, znači biti već sada o ovdje uvršten među svece. Svetost se već sada vidi na licima siromaha duhom, ožalošćenih, krotkih, gladnih i žednih pravednosti, milosrdnih, čistih srcem, mirotvorca, progonjenih zbog pravednosti jer na njihovim licima prepoznajemo lice Isusa Krista. Oni su on i on je oni. On u njima – nadam se da možemo reći i u nama jer to je naš temeljni kršćanski poziv – nastavlja svoje poslanje po Duhu Svetome kojega je darovao svojoj Crkvi, ali na različite načine daruje i svim drugim ljudima dobre volje koji se trude živjeti u skladu sa svojom savješću i činiti dobro. Vječno zajedništvo s Bogom u radosti svetih u Kristu Isusu je otvoreno za sve one koji su osjetili Božji poziv i koji su mu se odazvali živeći u skladu s evanđeljem, kao i sve one koji su se trudili i trude u skladu sa svojom savješću činiti dobro, čak ako uopće nisu vjernici.”
Na misi je koncelebriralo desetak svećenika među kojima i župnik župe sv. Petra Boninovo na čijem području se nalazi gradsko groblje. Sudjelovao je i veliki broj vjernika i redovnica. Na kraju mise biskup Uzinić je predmolio molitvu za pokojne te pozvao vjernike da se u tišini pomole za one za koje oni posebno žele moliti, svoje očeve i majke, djedove i bake, braću i sestre, sinove i kćeri, rodbinu, prijatelje, znance, za one “s kojima smo dijelili život, a sada nisu više među nama.”
Angelina Tadić