Župa sv. Petra na Boninovu u Dubrovniku proslavila je u četvrtak 29. lipnja svetkovinu svog nebeskog zaštitnika. Svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi predvodio je vlč. Krunoslav Novak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije.
Tumačeći poruke misnih čitanja vlč. Novak istaknuo je tri poruke koje se mogu ponijeti u svakodnevni život, a to su: trgnuti se iz osrednjosti, biti hodočasnici nade i prihvaćati čitavim bićem Krista Spasitelja i otkupitelja.
Uvodno je kazao kako životi svetih Petra i Pavla, koji se slave na ovaj dan, i danas odjekuju u Crkvi koja je čvrsto utemeljena na apostolima, po kojima je Gospodin vodi na putu spasenja. Spomenuo je i kako predslovlje euharistije na njihovu svetkovinu podsjeća na darove i poslanje obojice: „Petar je prvi u ispovijedanju vjere, a Pavao u tumačenju njenih dubina. Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu, a Pavao objavio tvoje ime poganima i postao učitelj naroda. Tako su svaki na svoj način okupili jednu Kristovu Crkvu, bratski osvojili mučenički vijenac i zajedničko štovanje vjernika tvojih.“ Ove riječi, kazao je propovjednik, upućuju na zajednički cilj koji su iako na različite načine, ostvarili obojica: prihvatiti vjeru u Krista, naviještati Radosnu vijest, te postići vječno spasenje.
Petrov susret s anđelom u tamnici u kojem ga anđeo potiče da brzo ustane i ide za njim, o čemu je govorilo čitanje iz Djela apostolskih, upućuje na potrebu ustajanja iz osrednjosti, grijeha i nedosljednosti nakon susreta svakog čovjeka s Isusom. Vlč. Novak je rekao: „Ta žurba – ustati brzo – nije žurba povezana s fizičkim požurivanjem koje može stvoriti nemir i napetost. To je žurnost koju nosimo u sebi kao tražitelji Boga. A zapravo je on nas prvi pronašao i čeka naš odgovor, kao što je pronašao Petra kad mu je dao priliku da prihvati dar Božje ljubavi koju je prethodno zatajio, ili kao što je pronašao Pavla da mu otvori oči vjere. Čuvajmo u srcu riječi koje anđeo upućuje Petru i poslušajmo ih sada upućene nama: ‘Ustaj brzo i hajde za mnom.’ Dopustimo da iz naših života spadnu okovi koji nas sputavaju živjeti u punini naš ljudski i vjernički život, te se prisjetimo Isusovih riječi: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’”
Na temelju drugog misnog čitanja u kojem se govorilo o tome kako apostol Pavao na kraju svojih zemaljskih dana uočava da se približava njegov konačni susret s Gospodarom pa je rekao: „Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo“, propovjednik je istaknuo kako “Pavao nosi u srcu veliku nadu, kršćansku nadu, nadu neba”. “Možda danas, u kulturi u kojoj živimo, a i u našem načinu življenja vjere, ne dajemo previše prostora istinskoj nadi, nadi koja nadilazi ono što je oku vidljivo”, kazao je vlč. Novak i nastavio: “Današnji čovjek želi neposredni odgovor, nestrpljiv je za sazrijevanje u procesu iščekivanja, te nadanje nije poželjno, jer ono iziskuje strpljivost i predanje Providnosti, već se traži odgovor bez odgađanja.” Potaknuo je na promišljanje o tome koja je to nada koja pokreće čovjeka i vjernika XXI. stoljeća te napomenuo kako je na planu opće Crkve u pripremi godina jubileja 2025., koja će se obilježiti pod geslom: „Hodočasnici nade.“ U kontekstu govora o nadi predvoditelj slavlja je podsjetio na riječi svetog pape Ivana Pavla II. koje je prije 20. godina izrekao u Dubrovniku kao i na misli iz njegove apostolske pobudnicu „Ecclesia in Europa“ („Crkva u Europi“), također objavljene prije dvadeset godina, o Isusu Kristu, koji živi u svojoj Crkvi, izvoru nade za Europu.
Poručio je da smo kao vjernici pozvani biti nositelji Evanđelja nade u današnjem vremenu zamagljene nade. “Zato nam je upraviti svoj pogled prema Isusu Kristu, koji je naša nada „jer daruje vječni život. On je ‘Riječ života’ (1 Iv 1,1), došla na svijet da ljudi ‘imaju život, u izobilju da ga imaju’ (Iv 10,10). On nam tako pokazuje kako pravi smisao čovjekova postojanja ne ostaje zatvoren unutar ovosvjetskog obzora, nego se širom otvara vječnosti. (EE, 21).”
Iz dijaloga Isusa i Petra, opisanog u evanđeoskom ulomku, vlč. Novak je istaknuo Isusovo izravno pitanje apostolima: „Što vi kažete tko sam ja?“ te potaknuo okupljene vjernike na razmišljanje o tome tko je Isus za njih. “Jer lako je reći: ‘Da, Isuse, ti si Gospodin’; no važno je za svakoga od nas u to uključiti našu bezuvjetnu otvorenost vodstvu njegove providnosti u čijem svjetlu živimo, u čijem svjetlu razmišljamo, u čijem svjetlu planiramo svoje dane, u čijem svjetlu razmatramo svaku nijansu našeg svakodnevnog života”, kazao je propovjednik.
Govoreći o tome kako su Petar i Pavao povjerovali u Isusa Krista vlč. Novak je kazao kako se njihov susret s Kristom dogodio se na različite načine, no “ono što je zajedničko na putu njihovog sazrijevanja u vjeri, je susret s Isusovim milosrdnim licem, i njegovom neizmjernom ljubavlju u trenutcima kada su bili najranjiviji”. Opisao je kako se to dogodilo kod Petra i zatim kod Pavla odnosno kako je Isus dopro do njihovih ranjenih srdaca te je poručio: “Isus je dopro do Petrovog srca koje je bilo ranjeno vlastitom slabošću, kao i do Pavlovog srca koje je bilo uvjereno da je progon Isusovih nasljedovatelja ispravan način čuvanja prave vjere. Svaki od njih je od svojeg osobnog iskustva vjere u kojemu je susreo Božje milosrdno lice, krenuo u život prepoznajući plan koji Bog ima za njega.”
Obojica apostola pokazuju da je vjera osobni čin, osobni susret sa živim Bogom, kao što uči i Katekizam Katoličke crkve: vjera je „slobodan čovjekov odgovor na poziv Boga koji se objavljuje.“ (KKC 166), naglasio je vlč. Novak. Poručio je kako je svatko od vjernika na svetkovinu kad se slave apostolski prvaci pozvan zagledati se u svoj život i u svoju vjeru te promisliti o tome kako ispovijeda vjeru i kako je živi. Istaknuo je kako vjera nije “osamljen čin” potkrijepivši to mislima iz KKC-a, te kazao: “Tako smo kao pojedinci u vjerničkoj zajednici upućeni jedni na druge, da jedni drugima budemo podrška, poticaj i uporište u vjeri u Isusa Krista Spasitelja. Što smo bliže njemu, to smo bliže jedni drugima. Uvijek je lijep prizor kada vjernici na Dan Gospodnji idu u crkvu, na svetu misu. Svatko ide iz svojeg doma, iz svoje životne situacije prema Gospodinu, a kako se približavamo crkvi i ulazimo na slavlje, osim što želimo biti bliže Bogu, blizu smo jedni drugima.”
Na kraju propovijedi potaknuo je na molitvu za papu Franju, Petra naših dana, biskupe, nasljednike svetih apostola i cijelu Crkvu utemeljenu na čvrstom temelju apostola.
Liturgijsko pjevanje obogaćeno pjesmama zaštitniku predvodio je Mješoviti župni zbor pod vodstvom s. Marinele Žuro. Župljani su čitali misna čitanja te molitvu vjernika u kojoj se uz ostalo molilo za pokojnog prvog župnika ove župe don Pera Vuletića. Župnik don Ante Burić na kraju je svima zahvalio, posebice mladima okupljenim oko Kluba katoličke mladeži koji su svojim angažmanom pomogli da sve prođe u najboljem redu. Nakon mise nastavljeno je druženje na taraci ispred crkve, a vrijedne župljanke pobrinule su se za bogat izbor slastica.
Proslava blagdana započela je u srijedu 28. lipnja svečanom večernjom i misom u župnoj crkvi, a razne skupine vjernika kroz cijeli tjedan su imale svoje susrete.
Angelina Tadić
