Koncelebriranim misnim slavljem koje je u prepunoj samostanskoj kapeli crkvi sv. Marije Krucifikse na Pilama u Dubrovniku u četvrtak, 15. prosinca predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić sestre Službenice Milosrđa (Anćele) proslavile su blagdan svoje utemeljiteljice.
Odgajati sebe iz dana u dan kako bismo bili milosrdniji
U propovijedi je biskup Uzinić kazao kako ono što je Bog činio kroz svu povijest želi učiniti i u ovom našem vremenu te naveo iz misnog čitanja sva lijepa Božja djela. Poticaj je to svim vjernicima da i sami darivaju sebe drugima čineći za njih dobre i lijepe stvari, iskazujući im milosrđe kao što i Bog svakom pojedinačno to čini.
Potrebu činjenja milosrđa posvijestio je svim katolicima protekli izvanredni Jubilej milosrđa koji je kao zadaću vjernicima dao da sami otkrivaju Božje milosrđe prema njima te da potom iskazuju milosrđe drugima, da budu produljena Božja ruka u svijetu, kazao je biskup i nastavio kako otkrivanje i iskazivanje milosrđa nije prestalo s Godinom milosrđa nego se ono i dalje nastavlja. To je i papa Franjo u buli „Lice milosrđa“ napisao: „Kako samo želim da nadolazeće godine budu prožete milosrđem, da bismo išli ususret svakoj osobi, noseći Božju dobrotu i nježnost!“. Zadaća je to koja je pred nama, kazao je biskup Uzinić te kao značajke Božjeg milosrđa istaknuo oprost i Božje suosjećanje s čovjekom. „To Božje suosjećanje s čovjekom je, moglo bi se reći, uzrok i motivacija povijesti spasenja“, rekao je biskup Uzinić te skrenuo pozornost na neka blaženstva koja najviše govore o tome. „Oni koji su milosrdni su blaženi, to je puno viša dimenzija, zato što oni suosjećaju s Bogom i bližnjima. Sa siromasima Bog suosjeća, a milosrdni suosjećaju s Bogom. To nije lako postići. Lakše je sebe staviti u situaciju osobe koja je potrebna svega i koja se stavlja na raspolaganje Bogu nego napraviti ovaj drugi obrnut korak – suosjećati s Bogom i biti milosrdan. Tome se treba učiti, to nije nešto nama urođeno, to je nešto što iz dana u dan u sebi trebamo odgajati. Božje milosrđe prema nama je bezuvjetno i ono zahtjeva da bi i u nama postalo bezuvjetno“, istaknuo je dubrovački biskup.
Utemeljiteljica je imala potrebu zagrliti posebno one od kojih ljudi okreću lice
Govoreći o sv. Mariji Krucifiksi izdvojio je važnost obiteljskog odgoja u njezinom životu. Njezin otac je i njoj, kao i svojoj drugoj djeci, želio osigurati dobru budućnost koja uključuje „kvalitetno obrazovanje, materijalno nasljedstvo i vjeru u Boga“. Tu su bili počeci onoga što je Paola di Rosa kasnije postala. Biskup je također istaknuo kako je od ove tri značajke često u odgoju današnje djece i mladih pati ovo treće, odnosno vjera u Boga, što nije bio slučaj u obitelji Paole di Rosa. „Paola poštuje oca, ali svoje uporište ne nalazi više u zemaljskom već u nebeskom Ocu…Promatra što se događa oko nje a u jeci tišine otkriva duboki smisao svega. Ne promatra više svoje vrijeme kao vrijeme bolesti, ratova, zlata, trgovine i zabava nego kao vrijeme u kojem je pozvana spajati nebo i zemlju. Vidi darovano joj vrijeme kao milosno vrijeme. Vrijeme ljubavi. Shvaća Isusove riječi i Isusovu želju da svaki čovjek ima pravo i potrebu na dostojanstven život i uključenost u stvaranje kraljevstva Božjeg na zemlji. Shvaća da ono što želi nadilazi njene tjelesne snage i da to ne može objasniti ljudskom logikom. Shvaća da je voljena i ima potrebu tako voljeti druge, zagrliti cijeli svijet a s posebnom pažnjom i blagošću one od kojih ljudi lice okreću… Bresciom vlada kolera, svi bježe iz grada a ona trči u bolnicu. Svi se smiju gluhonijemoj djevojčici i njenim neartikuliranim krikovima a ona se educira kako joj pomoći. Svi upiru prostom na djevojke noći a ona ih zapošljava u svilani svoga oca… Neki je osuđuju a nekima je to hrana koja razvija plemenitost njihove duše te joj se pridružuju“, citirao je biskup jedan životopis o svetici.
Povezujući život sv. Marije Krucifikse koja je tako živjela u 19. stoljeću sa zahtjevom pape Franje da nastavimo živjeti milosrđe kazao je kako je ona, a i drugi sveci, ogledalo u kojem se mogu ogledati vjernici danas. Zagledani u Isusa Krista svi su oni milosrđe činili na svoj način. Potaknuo je sestre Anćele da u svom životu usvajaju milosrđe jer je to način na koji njihova majka, utemeljiteljica „neće biti samo osoba s kojom ćete se ponositi jer je nešto napravila u prošlosti nego će biti osoba koja po vama, po vašem djelovanju i življenju njezine karizme koju ste prihvatili kao svoju karizmu, živi i danas. I ako biste željeli u vašem redovničkom životu izdvojiti ono najznačajnije to nije ni siromaštvo, ni poslušnost niti djevičanstvo, iako su to zavjeti koje polažete, nego je to milosrđe, prepoznavanje i življenje milosrđa“.
Za blagdan utemeljiteljice sestre i vjernici su se pripremali trodnevnicom koja se od 12. prosinca održavala za vrijeme misa zornica. Uz sestre Anćele na glavnoj misi na kojoj je koncelebriralo dvanaest svećenika, sudjelovale su i redovnice iz drugih redovničkih zajednica na području Dubrovnika, kao i učenice i osoblje iz Učeničkog doma „Paola di Rosa“ koji su taj dan slavili i Dan doma. Prigodnim zborom ravnala je Paola Dražić Zekić, a za orguljama je bila s. Mila Majić, predstojnica samostana na Pilama.
Angelina Tadić