Misu i molitvu za sve poginule branitelje Sustjepana u utorak, 6. prosinca, na 25. obljetnicu jednog od najtežih dana u Dubrovniku u Domovinskom ratu koji je kasnije postao Danom dubrovačkih branitelja, predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u koncelebraciji sa župnikom don Ivicom Pervanom.
Ispred spomen ploče na mjesnom groblju članovi obitelji poginulih, predstavnici braniteljskih udruga i lokalne vlasti položili su vijence i upalili svijeće, a biskup Uzinić je pročitao imena i prezimena poginulih rekavši kako su oni žrtvovali svoje živote iz ljubavi. Takva žrtva iz ljubavi neka među onima koji su ostali potakne ljubav da se u toj ljubavi mogu sjećati i u njoj pronalaziti snagu za oprostiti i nastaviti život. „Sve to činimo u vjeri da naš život na zemlji nije jedino što imamo nego da se pretače u vječnost u kojoj se nalaze i oni koji su poginuli. A to je poticaj i nama svima kako bismo nasljedovali dobro i kako bismo se odupirali zlu u osobnom i društvenom životu“, kazao je dubrovački biskup.
Na misi u crkvi sv. Nikole, koja je na ovaj način obilježavala dan svoga zaštitnika i u kojoj i ispred koje se okupio veliki broj vjernika, biskup je u propovijedi kazao kako je ovaj dan ispunjen sjetom, ali i ponosom. Sjetom zbog događaja od prije 25 godina koji uvijek ponovo u svima izazivaju bol, a osobito u članovima obitelji poginulih, ratnim drugovima i svima onima koji su iz tog perioda ponijeli rane, ne samo na tijelu, nego na duši zbog kojih i danas oni, kao i njihove obitelji, pate. Ponosom jer je današnji dan na jedan način bio prekretnica, odnosno može se govoriti o onome prije i o onome nakon toga dana stradanja.
Teško je razumjeti događaje od prije 25. godina jer se čini nevjerojatnim da je tako mali broj osoba uz embargo na oružje mogao pobijediti u jednom takvom ratu, kako na području Sustjepana, Dubrovnika tako i cijele Hrvatske. Razni su odgovori na pitanje kako se to dogodilo, a biskup Uzinić je odgovore ponudio na temelju čitanja dana.
Pri tom je istaknuo dvije dimenzije: dimenziju tješenja i dimenziju posebnosti ljubavi prema svome kraju i domovini.
Hrvatski branitelji su svojom ulogom bili oni koji tješe, o čemu se govori u čitanju iz Knjige proroka Izaije. „Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča…“. Biskup je dalje tu sliku ropstva povezao s vremenom okupacije, te je posebnost obrane sagledao u perspektivi branjenja svoga. U obranu onoga što su voljeli svi su se uključili: jedni boreći se, drugi s krunicom u ruci, treći djelovanjem u diplomaciji, četvrti u humanitarnom djelovanju. Opisujući osjećaj kojeg su prema svom Sustjepanu imali njegovi branitelji biskup je pročitao ulomak iz knjige „Mali princ“ u kojem mali princ objašnjava lisici posebnost svoje ruže i svoje ljubavi prema toj ruži za koju je on spreman umrijeti, a koja drugim ljudima može izgledati kao jedna obična ruža. Ali je njemu ona značila sve jer se on upravo za nju brinuo dok je rasla. U očima moćnika svijeta mali Sustjepan, Dubrovnik, Vukovar, Škabrnja, Hrvatska nisu značili ništa, ali je njezinim ljudima značili, kazao je biskup, jer su oni gledali srcem. A gledajući srcem samo se dobro vidi, parafrazirao je biskup malog princa, te ustvrdio kako se tako može vidjeti i objasniti posebnost obrane. „Naši su branitelji vidjeli srcem i zato su za njih Sustjepan, Dubrovnik, Hrvatska bili posebni“, istaknuo je. Izrazio je nadu i da će takav pogled srcem pomoći i ljudima danas činiti djela i žrtve iz ljubavi u službi drugih kao što su to na svoj način prije 25. godina činili branitelji.
Pjevanje na misi predvodio je zbor mladih župe sv. Spasa iz Mokošice, kojoj Sustjepan pripada.
Istoga dan dubrovački biskup nazočio je svečanoj akademiji u Kazalištu Marina Držića povodom 25. obljetnice uspješne obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu – Dana dubrovačkih branitelja na kojoj su sudjelovali najviši državni i vojni dužnosnici i njihovi izaslanici.
Angelina Tadić