Povodom 25. obljetnice obilježavanja jednog od najtežih dana dubrovačke novije povijesti koji ove godine uključuje i dimenziju uspješne ukupne obrane Dubrovnika te Dana dubrovačkih branitelja, misno slavlje u dubrovačkoj katedrali u utorak, 6. prosinca predvodio je svjedok tih dubrovačkih dana mons. Želimir Puljić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zadarski nadbiskup. Uz njega su suslavili dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, kotorski biskup mons. Ilija Janjić i desetak svećenika.
„Večeras se uz blagdan sv. Nikole prisjećamo i dana stradanja kao i radosti zbog ostvarene slobode. Velike žrtve i tjeskobe iz toga vremena ponekad nam izgledaju poput loših snova koje bismo najradije izbrisali i zaboravili. Ali, ne možemo i ne smijemo. Jer to su trenutci radosnog ponosa, velike žrtve, prkosa i junaštva“, kazao je u uvodu propovijedi mons. Puljić. Povezavši Dan obrane Grada i Dan dubrovačkih branitelja s euharistijskom žrtvom koja vodi na Kalvariju na kojoj se dogodila žrtva po kojoj smo spašeni i otkupljeni, nadbiskup Puljić je izdvojio tri teme o kojima je nastavio govoriti, a to su samo slavlje sv. Nikole, sjećanje na vrijeme herojske bore za slobodu i nezavisnost te način kako sve to ugraditi u otajstvo misne žrtve.
Govoreći o sv. Nikoli nadbiskup Puljić je rekao da su uz njega vezani čudesni događaji diljem svijeta koji su se zbili za vrijeme njegovog života ili poslije njegove smrti. Podsjetio je na to tko sve slavi sv. Nikolu kao svog zaštitnika, te istaknuo kako sveca posebno časte djeca. Bio je blage i dobroćudne naravi, ali i neumoljiv i hrabar kada je trebalo braniti istine vjere i braniti pravdu. „No, uz lijepe doživljaje iz djetinjstva, vezane uz ovoga simpatičnog i dragog biskupa, mi u Gradu i diljem biskupije nosimo u pamćenju i one manje lijepe uspomene iz nedavne prošlosti kojih se svake godine prisjećamo“, nastavio je nadbiskup dodavši kako je s tim razdobljem povezano i njegovo višegodišnje služenje kao biskupa u Dubrovačkoj biskupiji. Prve godine svog biskupskog služenja označio je kao „proljeće novih sloboda“, kada su se događale demokratske promjene, a koje nije dugo trajalo jer ga je prekinula grmljavina granata kojom je počelo razdoblje koje je označio kao „zimu agresije i razaranja“.
Zahvalivši biskupu Uziniću koji ga je pozvao da sudjeluje na ovom slavlju, nadbiskup Puljić je podijelio s okupljenima neka svoja sjećanja. Spomenuo je prvu proslavu sv. Vlaha 1990. godine koja je bila na otvorenom te kako je par mjeseci nakon toga pisao da smo „prvim višestranačkim izborima nadvladali strah i osjetili novu nadu i hrabrost za život u slobodi i demokraciji“. Dodao je kako nije ni slutio kako su „dani slobode odbrojani, te da će barjak Domovine i našega Parca doskora biti obliven krvlju naših branitelja“. Mons. Puljić je također rekao da se tada često pitao što Crkva može i treba činiti u takvom ratnom vremenu, te da mu se učinilo normalnim i prirodnim „uključiti se s narodom u trpljenju, molitvi i vapajima za mirom, kao i u osudi rata i nasilja“. Podsjetio je i kako su tih dana liječnici, pisci, kulturni djelatnici, političari diljem zemlje, očevi, majke, svećenici, sportaši, vjernici, umjetnici, vojnici i svi drugi „vapili, pisali i molili Europu i svijet neka zaštite pravo i slobodu hrvatskoga naroda“. Pročitavši nekoliko redaka jednog psalma bivši dubrovački biskup je kazao: „I sada dok čitam te Davidove jadikovke čujem ono zavijanje sirene i strašnih detonacija s topovnjača i minobacača koji su razarali naš Grad i okolicu s Lapadom, gdje su po hotelima bile zbrinute tisuće prognanika iz Konavala, Župe dubrovačke, Mokošice, Osojnika, Brgata, Postranja i drugih okupiranih mjesta“. Opisujući svoju tadašnju situaciju kao biskupa istaknuo je ironičnost objektivne situacije koja se sastojala u tome da je Grad koji je bio bez oružja bio blokiran i napadnut sa sviju strana, da je goloruko pučanstvo bilo protjerano iz svojih mjesta, a bombardiranje Grada koji je riznica hrvatske i svjetske kulturne baštine bilo je najveća sramota Europe.
„Usprkos nereda, straha i panike koju rat sa sobom nosi, u Gradu smo se nekako organizirali i činili da život kako tako funkcionira. Međusobno smo se tješili i hrabrili, šalili, pisali prigodne novine i organizirali koncerte. Branili smo svoja ognjišta, te bili spremni založiti sve za slobodu i spas Domovine. Upravljali smo žarke vapaje Bogu i ljudima, Crkvi i Europi neka prestanu razaranja u Hrvatskoj! … Bogu hvala da smo odoljeli svemu što nas je tih godina snašlo“, istaknuo je nadbiskup Puljić.
Uz obilježavanje 25. obljetnice nadbiskup je dodao kako je to znak da se žrtva podnesena za slobodu ne zaboravlja te ustvrdio kako „žrtva i patnja, kao i sloboda mogu imati svoji puni smisao i značenje samo ako ih umrežimo i povežemo s kalvarijskom žrtvom Sina Božjega“, koji nas je spasio i oslobodio te koji je utemeljio Crkvu da u njegovo ime nastavi tu spasenjsku zadaću u svijetu. U toj Crkvi Krist nastavlja živjeti po euharistiji, te ona nije plod povijesnog slučaja nego izvorni Božji naum. „A euharistijski Krist, pred kojega večeras donosimo svoje muke i probleme, svoje radosti i svoje grijehe, nije neki simbol, ili sveta relikvija koji se časti i cjeliva. Ne, on je živi Bog među živim ljudima…koji nas tijelom svojim liječi i hrani za život vječni“.
Uz riječi pozdrava i zahvale sudionicima slavlja, hrvatskim braniteljima i invalidima biskup Uzinić je napomenuo kako je ovo dan sjete, ali i ponosa, te potaknuo sve da stave sebe potpuno na raspolaganje Bogu i u službu drugima. Citirao je kraj govora ratnog zapovjednika obrane Dubrovnika generala Nojka Marinovića izrečene na svečanoj akademiji tog dana koji je kazao da mlade i djecu treba učiti da pamte, ali ne i da mrze jer „pamćenje je alat, a mržnja golemi teret“. Da ne bismo mrzili i imali taj teret na sebi, ali i da bismo se prisjećali jer je to alat koji nam omogućuje da gradimo bolje društvo i bolju Crkvu, biskup Uzinić je na završetku pozvao okupljene da izmole Molitvu za dar ljubavi i praštanja.
U katedrali prepunoj vjernika liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod ravnanjem Margit Cetinić. Na misi su bili zapovjednik Hrvatske ratne mornarice kontraadmiral Predrag Stipanović, dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić, predstavnici policije te drugih institucija grada i županije.
Angelina Tadić