Pontifikalno euharistijsko slavlje na Treću vazmenu nedjelju 26. travnja, što je već šesta nedjelja od kad svi vjernici katolici koji žele ne mogu zbog pandemije normalno dolaziti na nedjeljne mise u svoje crkve, u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku predslavio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a vjernici su mogli misu pratiti putem interneta i u televizijskim prijenosima te se tako duhovno uključiti. Evanđelje je govorilo o susretu uskrslog Isusa s učenicima na putu za Emaus.
Biskup je u propovijedi govorio o razlozima razočaranja dvojice učenika koji su bježali u Emaus te aktualizirao to s razočaranjima današnjih kršćana i njihovim bjegovima od Crkve. Rekavši kako su Emausi legitimni u kršćanskom odrastanju naglasio je kako je od njih važniji ponovni susret s Gospodinom. Na kraju mise najavio je i kako bi od sljedeće nedjelje jedan broj vjernika, sukladno preporukama koje budu donesene, mogao i fizički sudjelovati na misama.
Različiti razlozi razočaranja Crkvom
Na početku propovijedi biskup je objasnio značenje Emausa:„Dvojica učenika bježe u Emaus. Jedan se zove Kleofa, drugom se ne zna ime. To nije slučajno, to je i moje i tvoje ime. Ne znamo ni gdje je bio taj Emaus. Ni to nije slučajno. Emaus je uvijek i ponovno ondje prema čemu bježimo, prema čemu bježimo iz crkvene zajednice jer smo zbog nečega razočarani, jer smo izgubili nadu, povjerenje u Isusa, povjerenje u Crkvu. Postoje različiti razlozi zašto netko može biti razočaran Crkvom i crkvenom zajednicom. Toliko je u našim crkvenim zajednicama slabosti, nedoraslosti trenutku u kojem živimo.“
U slučaju dvojice učenika to razočarenje je bilo izazvano ne samo slabošću učeničke zajednice nego i krivim očekivanjima samih učenika, dodao je biskup te izdvojio tri razloga koja su njih potaknula na razočarenje, na gubitak nade i bijeg, a slični razlozi se mogu pronaći i u onima koji danas bježe razočarani iz Crkve. Dijelom je krivnja i na crkvenoj zajednici, priznao je biskup te dodao da iako imamo dvanaest godina školskog vjeronauka i župnu katehezu očito „previše naglašavamo sakramentalizaciju a nismo uspjeli na pravi način provesti katehizaciju“. I to je jedan od razloga zašto je potrebna nova evangelizacija.
Tri razloga koja su bila uzrok razočaranja dvojice učenika u bijegu prema Emausu, koje je biskup izdvojio su: nepoznavanje Svetog pisma, odvajanje od zajednice te samouvjerenost.
Prvi razlog, koji posvećujem sv. Jeronimu, porijeklom Dalmatincu, jednom od najvećih poznavalaca Svetog pisma u crkvenoj povijesti kojemu ove godine obilježavamo 1600. obljetnicu smrti, je nepoznavanje Svetog pisma, kazao je biskup Uzinić. Kaže Isus ovoj dvojici učenika u bijegu: „O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ Sv. Jeronim je tu istu misao izrekao na drukčiji način. On kaže: „…onaj tko ne pozna Pisma ne zna Božju snagu ni njegovu mudrost: nepoznavanje Pisma nepoznavanje je Krista.“
Olako služenje biblijskim citatima
Danas se mnogi olako služe biblijskim citatima, ustvrdio je biskup te s vjernicima podijelio svoje iskustvo kako je ovih dana i sam bio tome svjedok „jer su njima i mene udarali, izvlačeći ih iz biblijskog konteksta stavljajući ih u kontekst svojih osobnih potreba i želja, bez želje ući u bit i povezanost onog što Isus konkretno govori kad govori o sebi kao kruhu života, o čemu ćemo slušati i idućih dana“.
Zatim je dodao: „I što se događa? Iako mnogi ostaju u crkvenoj zajednici zapravo se događa bijeg. Što je uzrok? Ona nedovoljna katehizacija, nepoznavanje Pisma, ili je možda problem u tom što je vjera ostala na onoj djetinjoj razini, a nije se razvila i nije postala vjerom odrasla čovjeka.“
Odbacivanje argumenata Crkve bez da ih se čuje
Kao drugi razlog bijega dvojice učenika je krivo očekivanja koje onda izaziva odvajanje od zajednice pa sama ta činjenica odvajanja od zajednice postaje taj razlog. „Što se događa kad se netko odvoji od zajednice i onih odgovora koje mu nudi zajednica, Crkva? On također bježi u Emaus. Unaprijed i bez da čuje što Crkva ima reći, odbacuje argumente koje mu ona pokušava ponuditi, smatrajući da su ti argumenti samo ženska tlapnja, ono što dodatno zbunjuje, a ne nudi odgovor.“
Ovo stanje biskup je potkrijepio primjerom iz jednog intervjua koji je don Hrvoje dao za Podcast Oko, odnosno dobro postavljenim pitanjem voditeljice koje otprilike opisuje ovo stanje u kojem se ne čeka odgovor jer ga se smatra tlapnjom. „U razgovoru s pretežito mladim ljudima saznajem da su više postali duhovni nego li religiozni iz nekakvih svojih razloga, svatko ima svoj, pa oni kažu ja ne bih u crkvu, ne sviđa mi se njihov način prikazivanja religije, ne sviđa mi se njihova politika, ja ću se sam pomoliti s onim gore, pa što bude…“ Evo, mislim da upravo ovo tipičan razlog bijega mnogih od nas, nastavio je biskup, a kad to kažem ne isključujem niti samoga sebe u jednom razdoblju svoga života, koji je povezan s onim prethodnim razlogom, onim nepoznavanjem Pisma odnosno nedovoljnom ili neprodubljenom katehizacijom.
U kojem to mi vremenu živimo? Kako razumijevamo Crkvu i svoje poslanje?
Kao treći razlog za bijeg dvojice učenika biskup Uzinić je naveo samouvjerenost „koja niti ne dozvoljava mogućnost da bi ono što mi znamo i kako mi razumijevamo stvari možda moglo biti ipak krivo“.
Ova dvojica učenika su bila tvrdoglavo navezana na židovsku tradiciju koja je očekivala snažnog i moćnog Mesiju, objasnio je biskup. Bili su navezani na ono: Mesija treba spasiti Izraela, što pokazuje i veliku dozu nacionalizma.
Oni koji danas bježe iz Crkve zbog svoje samouvjerenosti često čine slično. „Neki to čine jer žele moćnu Crkvu, Crkvu koja se ne pokorava i ne surađuje s društvom nego bi mu trebala davati lekcije, onu koja, jer ima Sveto pismo i Božju riječ, treba propisivati kako i drugi trebaju živjeti. U kojem mi vremenu živimo i kako razumijevamo Crkvu? I kako razumijevamo svoje poslanje koje nikad nije protiv svijeta nego u svijetu i za svijet?“, istaknuo je biskup.
Skrenuo je pozornost da se događa i druga krajnost, odnosno da netko zbog samouvjerenosti ali i posljedica utjecaja suvremenih ideologija koje često „od onog našeg kršćanskog i katoličkog uzimaju samo ono što im se sviđa i što mogu prilagoditi svojim idejama“, smatraju da Crkva i nije toliko potrebna i osobito da nije potrebno ono što Crkva nudi. Ovih dana, nakon što su najavljene promjene mjera vezane uz pandemiju, najedanput se to postavlja kao druga krajnost.
„Prva krajnost je: Mi moramo imati misu bez obzira na sve. Druga krajnost je: Njima ne treba dozvoliti imati misu. I jedno i drugo je bijeg od Crkve, iz Crkve, pa čak i onda kad se ostaje u Crkvi i sebe smatra jedinim pravovjernim ostatkom, onom što je ostalo od Crkve“, zaključio je biskup ovaj dio.
Uskrsli traži srce čovjeka i kad je on u bijegu
Razmišljajući dalje o razlozima bijeg u Emaus kojih ima vjerojatno i više od ova tri, biskup Uzinić je kazao kako svatko ima neki svoj Emaus, nešto što mu je važnije, što ga više privlači, što mu se čini na kraju krajeva logičnijim izborom od Isusa Krista i njegove ponude i ponude Katoličke Crkve.
„Znate, legitimno je imati Emaus“, ustvrdio je i nastavio: „Ali ono što je važno i što naglašava ovaj evanđeoski ulomak nisu ti naši bjegovi, nisu ti naši Emausi. Naglasak evanđelja koje smo čuli nije na bježanju, može se, čuli smo, i ostati a pobjeći. Naglasak je na onome što čini uskrsnuli Gospodin. Što on čini? On nas ne ostavlja u našim bjegovima nego ide za nama da nas pronađe. “
Krist je poput Dobrog pastira koji traži jednu izgubljenu ovcu i u ovom evanđelju vidimo kako to čini. „On nam ne želi nam ništa dokazati. Želi nas dotaknuti u srce. I potaknuti da mi sami počnemo zaključivati. Da ona naša djetinja vjera, ono što smo naučili i čuli i slušali najedanput proradi razumijevanjem i da se onda vratimo.“
Načini povratka
A povratak je moguć, prema današnjem evanđelju, na dva načina: misa i zajednica.
Prvi način je sveta misa ili euharistija, kazao je biskup i objasnio kako se u ovom evanđeoskom ulomku mogu prepoznati svi elementi euharistijskog slavlja, od svečanog ulaska slavitelja, preko službe riječi i propovijedi do lomljenja kruha ili euharistije i poslanja.
Stavio je naglasak na ono „Idite u miru“, opisavši kako su učenici kad su prepoznali Isusa ustali i krenuli natrag, u Jeruzalem, zajednici, da im posvjedoče onog kojeg su vidjeli. To se treba događati na svakoj misi, ne događa li se to misa ima malo koristi, onda ostajemo samo na onoj sakramentalizaciji, kazao je.
Drugi način je zajednica, Crkva, nastavio je biskup te objasnio: „U Crkvi i po Crkvi Isus uskrsnuli ostaje trajno prisutan među nama. Mi smo njegovo Otajstveno tijelo, on je naša glava, Duh Sveti nam je duša, svatko od nas je dio toga Tijela. I biti dio tog Tijela znači biti živ. Živ u Crkvi, ne zgradi, nego u zajednici, gdje ga je uvijek ponovo moguće susresti. I u Crkvi, usprkos svim njezinim slabostima – jer to su i moje i tvoje slabosti, ona je sastavljena od slabih ljudi – uvijek ponovo možemo u zajedništvu dijeliti ono od čega polazi naša kršćanska vjera i čemu se kršćanska vjera uvijek ponovo vraća, ono zbog čega jesmo kršćani i zbog čega postoji Crkva, a to je vjera u uskrsnuće.“
Kad su se učenici s puta u Emaus vratili učenicima u Jeruzalem, jedni drugima su pripovjedili što im se dogodilo, jedni kako je Krist uskrsnuo i ukazao se Šimunu, a drugi su pripovjedili ono što im se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali u lomljenju kruha, zaključio je biskup mišlju o važnosti zajednice kršćana.
Od sljedeće subote dio vjernika će moći fizički sudjelovati na misi, za ostale se nastavljaju izravni prijenosi
S biskupom na misi koncelebrirali su svećenici koji sve ove dane pandemije sudjeluju ispred ili iza kamera na misama ili u večernjim molitvama: generalni vikar don Hrvoje Katušić, katedralni župnik don Marin Lučić i katedralni vikar i kancelar don David Marjanović, a asistirao je đakon don Tomislav Sikavica. Liturgijsko pjevanje predvodili su voditeljica Mješovitog katedralnog zbora Maja Marušić i solist Zvonimir Cetinić.
Na kraju mise biskup je najavio da bi od sljedeće subote, 2. svibnja, kako je najavljeno, trebalo biti omogućeno vjernicima ponovno okupljanje na misama u crkvama no u ovom trenutku se ne zna kako i koliko će vjernika moći sudjelovati. To i dalje neće moći zadovoljiti potrebe vjernika pa će se i sljedeće nedjelje nastaviti prenositi misnog slavlja u 10 sati iz dubrovačke katedrale.
Biskup je pozvao sve one koji su u rizičnim skupinama da se suzdrže i dalje od dolaska na mise dok se situacija ne promijeni tako da svi mognu dolaziti.
Kada se donesu pravila za ponovno sudjelovanje vjernika na misama, biskup je pozvao sve vjernike da ih se drže. Razlozi za to su da sami ne bi pomogli širenju zaraze te da nesmotrenim ponašanjem ne dovedu do ponovnog zatvaranja crkava čime bi se onemogućilo da bar neki vjernici mogu doći i fizički sudjelovati na misi. To znači, napomenuo je dubrovački biskup, da će se i dalje neki morati odricati dolaska na misu te da će morati biti pažljivi i strpljivi. „Pokušajmo kroz žrtvu, strpljenje, pažljivost ne samo govoriti o euharistiji nego euharistiju i živjeti“, pozvao je dubrovački biskup. Na misi su također izmoljena Molitva za sinodu Dubrovačke biskupije.
Uz online prijenos putem YouTube kanala Dubrovačke biskupije i drugih mjesta na internetu misno slavlje na Treću vazmenu nedjelju prenosili su i Libertas televizija i DuTv kako bi što više vjernika moglo bar na duhovan način sudjelovati na nedjeljnoj misi. Prijenosi večernjih molitva iz katedrale nastavljaju se u ponedjeljak.
A.T.
Screenshots: Ana Marčinko