Prva večernja Treće vazmene nedjelje molila se u subotu, 25. travnja u katedrali Gospe Velike. Molitvu je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić s katedralnim svećenicima, a vjernici su mogli pratiti u online prijenosu i moliti u virtualnom i duhovnom zajedništvu.
Govoreći o čitanju 1 Pt 2, 9-10 koje donosi tekst kako su kršćani rod izabrani, kraljevsko svećenstvo… biskup je kazao kako se može steći dojam da je naglasak u tom ulomku na onome što mi trebamo učiniti, „navješćivati“, ali nije tako nego je naglasak na onom što je Bog učinio prije za nas, na onom „što“ smo mi izabrani da bismo navješćivali, „a izabrani smo navješćivati da nas je Bog iz tame pozvao k divnom svjetlu svojemu“.
Tumačeći dalje taj tekst biskup se poslužio apostolskom pobudnicom pape Franje „Radujete se i kličite“ u kojoj papa, uz ostalo, govori o pozivu na svetost, a to zapravo znači „da smo rod izabrani kojemu je Bog uputio poziv da bude svet, omogućio je da to doista i možemo biti i da taj radosni poziv navješćujemo drugima“.
Ususret Nedjelji Dobrog pastira promišljati o pozivu
„Pred nama je jedan važan tjedan“, nastavio je biskup Uzinić. „Ne samo zato što ćemo za tjedan dana, ako Bog da, ponovno otvoriti crkve vjernicima i zajedno slaviti euharistiju, iako ne znamo kako će to biti i hoće li to nešto bitno promijeniti, nego i zato što je to tjedan koji nas vodi prema Nedjelji Dobrog pastira. To nam je poticaj da promišljamo o različitim pozivima i molimo da svatko otkrije onaj poziv koji Bog ima s njim u Crkvi i društvu i da mu se svatko stavi potpuno na raspolaganje.“
U tom smjeru je nastavio svoje razmišljanje, služeći se mislima iz spomenute pobudnice, o temeljnom pozivu za svakog kršćanina, ali i svakog čovjeka, pozivu na svetost odnosno na ostvarenje konačnog susreta i vječnog zajedništva s Bogom.
Bog koji želi da čovjek bude svet i sretan daje čovjeku i mogućnost da to bude, kazao je biskup. On ne želi da se mi zadovoljimo osrednjošću, mlakošću, s razvodnjenim životom. Poziv na svetost nije samo poziv nego istovremeno i poslanje. To je onaj navještaj. A navještaj je najbolji kad ga se živi. Svetost nije rezervirana samo za neke. To je poziv koji Bog upućuje svima. „I svatko je pozvan na svojemu putu biti svet, svjedočanstvo drugih može biti korisno, ali mi nismo stvoreni da bismo bili kopije, da bismo druge imitirati. Svatko od nas je izvornik i svatko od nas ima svoj put, onaj koji je Bog pripravio baš za njega i za taj put mu dao potrebne milosti, darove da ga on može ostvariti.“
Za primjer je biskup naveo priču filma „Kao u Raju“ koja govori o tome kako je važno da svatko otkrije svoj glas ali i da ga onda uskladi s drugim glasovima u zboru.
Drugi dan devetnice “Hrvatska moli za život”
Biskup je spomenuo i kako na ovu subotu pada i drugi dan velike devetnice „Hrvatska moli za život“, koja se moli svakog 25. datuma u mjesecu, te nastavio kako je ovo možda prilika za promisliti koliko smo glasova koji su svojim posebnim, izvornim glasom mogli uljepšati ovaj naš veliki zbor čovječanstva, zauvijek pokušali ušutkati jer smo ih pozvali u život ali im nismo dopustili živjeti. Biskup je dodao da iako smo im prekinuli njihov ovozemaljski život oni su i dalje živi i njihov glas se svejedno čuje. Je li nam taj glas prigovara ili nas možda osuđuje?, upitao se te nastavio kako on osobno misli da nije jer su oni pridruženi Bogu i njegovoj svetosti. „Ako i postoji neko žaljenje, neka suza, onda nije to zbog toga što smo mi njima napravili nego zbog toga što smo mi sebi napravili. Oni nas vole, jer iz perspektive svetosti nije moguće nešto drugo, pa se boje da im se nećemo pridružiti, da se nećemo obratiti, promijeniti, krenuti putem svetosti i s njima biti sveti.“
O spasenju biskupa
Nadalje je dubrovački biskup naveo papinu misao o tome kako ako je netko biskup, svećenik, redovnik, redovnica on se treba kao takav truditi biti svet. „Svet se može biti i bez duhovnog poziva i, nažalost, može se imati i duhovni poziv i ne biti svet.“
Biskup je zatim progovorio o težini biskupske službe na putu svetosti zaključivši kako se na kraju tog puta može samo uzdati u Božje milosrđe a ne u svoje zasluge. Naveo je tekst jednog biskupa, sv. Ivana Zlatoustog koji je dobio ovih dana. Riječ je o tekstu u kojem svetac, koji je i sam bio biskup, misli da među biskupima nema puno onih koji će se spasiti nego puno više onih koji propadaju. „ Razlog je taj što ta služba zahtjeva jako puno toga. Mnoge su potrebe koje čovjeka izbacuju iz njegove naravi, a za to treba imati tisuću očiju sa strane. A onda drugi čine, a on snosi krivicu. Kriva za sve dolazi od ‘glave’ koji su takve zaredili“, dio je tog teksta. „Težak tekst, a svejedno aktualan, osobito danas kad nas mnogi osuđuju. No on nije izrečen od drugih, on je izrečen od jednog od nas, i to je i njegov govor sebi, govor vlastitog iskustva biskupa“, dodao je biskup.
Sveopći poziv na svetost je poziv upućen svima, da budemo sveti u svojoj svakodnevici, tamo gdje se nalazimo. „Neka svatko, kao što sam ja pokušao vidjeti sebe, sada vidi samog sebe, svoj put, svoje okolnosti, svoj život“, potaknuo je biskup.“To je tvoj put svetosti.“
Poziv na svetost samo rijetko traži izvanredne okolnosti. Svetost se živi u svakodnevici i raste po malim gestama. Ona se živi u običnosti svakodnevice. „Ipak, iskustvo nam pokazuje da poziv na svetost ponekad predstavlja i velike izazove. Vjerujem da je ovaj trenutak koji trenutno proživljavamo u suočavanju s pandemijom trenutak koji za sve nas predstavlja veliki izazov. Kao što će biti i vrijeme koje će doći nakon pandemije jer će među nama biti dosta siromaha. Možda ćemo i mi biti siromasi. U ovom trenutku mnogi među nama hode putem svetosti baš zbog pandemije izlažući vlastite živote da bi spasili živote drugih, da bi im bili blizu. I za nas druge ovo je izvanredna prilika da se posvetimo, strpljenjem, pridržavanjem propisa, odricanjem od onoga što nam je inače tako potrebno kao što je euharistija, pričest, ispovijed, dolazak u crkvu, ali i odlazak prijateljima, odlazak u prirodu, susret s obitelji. Sutra će to biti uzimanjem manje za sebe da bi dostajalo drugima. Ponekad nas ove posebne okolnosti potiču samo na to da pronađemo savršenije način kako bismo živjeli ono što već radimo“, ustvrdio je biskup Uzinić.
Na izvanredan način usavršavati uobičajene stvari
Tome je dodao i misao sv. Franje Saleškog, čija slika se u dubrovačkoj katedrali nalazi poviše slike Gospe od Porata i kojeg i on smatra svojim posebnim zaštitnikom jer je imenovan biskupom na njegov blagdan, a ta misao glasi:„Postoje nadahnuća koja služe samo tome da na izvanredan način usavrše uobičajene stvari koje činimo u svom kršćanskom životu.“
Pokušajmo ovo vrijeme shvatiti upravo kao takvo nadahnuće, pozvao je biskup vjernike. Naveo primjer jednog vijetnamskog kardinala, sluge Božjega, koji je odlučio svoj život u zatvoru ne provoditi u iščekivanju slobode nego u življenju konkretnog trenutka ispunjavajući konkretni trenutak ljubavlju trudeći se one svakodnevne obične stvari, radnje koje su u zatvoru, činiti na izvanredan način.
„To možemo činiti i mi u ovoj izvanrednoj situaciji. Trudeći se više ljubiti i služiti. I tako nastaviti hodati onim uskim putem svetosti koji nam je pokazao Gospodin i za koji nas je izabrao prije postanka svijeta jer nas je želio vječno sretne. A biti vječno sretan znači biti svet.“
U molitvi se posebno molilo za Crkvu, za sve koji se bore s pandemijom, za žrtve nasilja, stanovnike ratnih područja, za izgladnjele stanovnike Afrike i sve koji se nalaze u izgnanstvu, za one koji su odlutali s Božjeg puta, za sve nas grešnike te da hrvatski narod svjedoči evanđelje života, za sve preminule u posljednje vrijeme a biskup je pozvao vjernike da u tišini ovim molitvama pridruže i svoje osobne.
Nakon Molitve Gospi od Porata i Molitve „Da životu!“ biskup je, s obzirom na to jer se na ovaj dan slavio blagdan sv. Marka uz čiji blagdan se obično blagoslivljaju polja, izmolio i molitvu za blagoslov polja i mora te za sve koji na njima rade i od njih žive.
Liturgijsko pjevanje predvodila je Maja Marušić, voditeljica Mješovitog katedralnog zbora.
A.T.
Screenshots: Ana Marčinko
