Sastanak svećenika dekanata Dubrovnik 2 s dubrovačkim biskupom mons. Matom Uzinićem održan je u ponedjeljak, 11. ožujka u župi Velike Gospe u Rožatu, a u crkvi franjevačkog samostana svećenici su s vjernicima slavili večernju misu nakon koje je biskup održao kratko predavanje okupljenim bračnim parovima.
Rekavši kako u župu ovaj put nije došao prvenstveno zbog susreta s vjernicima nego zbog sastanka sa svećenicima biskup je misu prikazao upravo za župnike te zamolio vjernike na početku mise da mole za svoje župnike i svećenike. „Svi vi želite da vaši župnici budu najbolji jer ako su oni takvi onda će vam na najbolji mogući način posredovati Kristovo evanđelje. Zato je potrebno da uz suradnju s njima i molite za njih“, objasnio je biskup. Župni zbor je predvodio liturgijsko pjevanje, a vjernici su čitali čitanja i molitvu vjernika.
U homiliji je biskup govorio o tome što znači biti svećenik i kakvo je njegovo poslanje.
Korizmeno vrijeme je obilježeno s tri važna sredstva koja pomažu vjernicima na nov način živjeti svoje kršćanstvo i pripraviti se za Uskrs, a to su post, molitva i milostinja odnosno djelotvorna ljubav, podsjetio je biskup na početku. Kako je tema liturgijskih čitanja bila upravo odnos prema bližnjima biskup je više govorio o tome.
Upitavši se koji je razlog da se netko u 21. stoljeću, u ozračju koje nije nimalo sklono takvom izboru, odlučuje biti svećenik dubrovački biskup je kazao da je to ljubav prema Boga koja se konkretizira i mora konkretizirati u ljubavi prema bližnjima. Netko ne postaje svećenik samo zbog svog odnosa s Bogom, onda je dovoljno biti redovnik, monah, nego se redi za svećenika zbog toga „da bi uime Božje, od njega poslan, mogao u ljubavi služiti svojim bližnjima“. To je svećeničko poslanje, a u čitanjima dana se otkriva upravo poruka svećenicima.
Prvo čitanja iz Levitskog zakonika govori kako je Bog rekao Mojsiju da on prenese poruku cijeloj zajednici. Taj tekst je stavljen u Knjigu Levitskog zakonika a Leviti su oni koji su u izraelskom narodu vršili svećeničku službu. Ove riječi su zato u prvom redu upućene svećenicima u Izraelu, pa onda i cijelom narodu. U ovom ulomku riječ je o nizu zabrana u odnosu prema bližnjima, ali na kraju te zabrane završavaju jednim pozitivnim propisom koji uključuje sve zabrane te ih pretvara u poziv na nešto što nadilazi bilo kakvu zabranu i postaje temeljeno poslanje koje je obilježje svećeničke službe: ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.
„Biti svećenici znači biti oni koji su spoznali u vjeri Boga, otkrili ga, on im se objavio, otkrili su ga kao ljubav i onda to što su otkrili, jer ljube, žele podijeliti s braćom i sestrama“, istaknuo je biskup Uzinić.
Govoreći o evanđeoskom ulomku u kojem se donosi prispodoba kako Sin Čovječji na kraju vremena dijeli ovce od jaraca biskup je rekao kako je Isus tu poruku uputio svojim učenicima, pa onda i tu možemo prepoznati prvenstveno riječi upućene svećenicima, ali naravno i vjernicima jer su i svi oni učenici. Te riječi su konkretizacija starozavjetnog poziva o ljubavi prema bližnjem, u kojem se govorilo kroz niz zabrana. „Danas često ostajemo na razini zabrana“, primijetio je biskup. „Za biti svećenik, biti kršćanin nije dovoljno ne činiti nego činiti. I svećenički poziv jest poslanje činiti.“
Ovdje su upotrjebljene slike koje se često tumače kao Gospodinov navještaj o posljednjim vremenima, posljednjem sudu, diobi dobrih od zlih. Isusu nije bila namjera govoriti o konačnom sudu, nastavio je biskup. Nije Bog taj koji će nas dijeliti. Isus govori kako on nije došao suditi nego spasiti. Nastavak ovog evanđelja govori o tome kako Isus sa svom odlučnošću ide prema Jeruzalemu, odnosno svom putu da spasi ljude.
„To treba biti i poslanje nas svećenika. Mi smo tu s vama i za vas. Da bismo vas spašavali navješćujući vam evanđelje Isusa Krista, da bismo vam objavili ono što je Bog u Kristu učinio za nas i za naše spasenje. To je naš način za dati jesti onima koji su gladni, napojiti žedne…“
Isus o ovome nije govorio da bi nam prijetio, on ne želi prijetiti, istaknuo je dubrovački biskup. Ovo što je rečeno u negativnom smislu samo je potvrda onoga što smo poslani činiti. „Mi kao svećenici za vas, ali i s vama jer ovo nije samo naše poslanje ono je i vaše.“
Biskup se u propovijedi osvrnuo i na važnost molitve za svećenike, što se također može prepoznati na temelju prispodobe. Dođite i primite u baštinu Kraljevstvo … jer imao sam potrebu za molitvom i vi ste za mene molili, kazao je biskup.
Vjerujem da bi se mi svećenici mogli prepoznati u tome, ali ne zato da bismo se uzoholili. Jer, vidimo, da se oni kojima je Isus govorio nisu prepoznavali u onome što je on govorio. „Ako mi budemo molili za vas da budemo prepoznati, ako smo postali svećenici samo zato da bi nas Gospodin spasio, imamo krive motive.“
Molitva je jedan od načina na koji mi svećenici Kristu činimo dobro. U vama, za vas. Na isti način i vi možete, uz druga sredstva za djelotvorno življenje ljubavi, moliti. Za sebe, svoje obitelji, za domovinu, u molitvi u našoj kapelici sv. Josipa u Gradu koja je postala središte molitve za grad i biskupiju, objasnio je dubrovački biskup. Zamolio je također vjernike da u molitvu uključe svoje svećenike, kao i buduća svećenička i redovnička zvanja.
Župnik fra Jozo Sopta izrazio je radost zbog boravka biskupa i svih svećenika dekanata Dubrovnik 2 s dekanom don Ivicom Pervanom u ovoj župi, kao i na slavljenju mise s vjernicima. Nakon mise slijedilo je predavanje s mogućnošću pitanja.
A.T.
Izvor: Župa Velike Gospe Rožat