Vijeće za katehizaciju i novu evangelizaciju u suradnji s Katehetskim uredom Dubrovačke biskupije organiziralo je godišnji izlet za vjeroučitelje koji su 9. i 10. ožujka posjetili Albaniju. Iz Dubrovnika su krenuli u ranim jutarnjim satima u subotu, a prvo odredište bio im je Skadar.
U Skadru ih je dočekao svećenik iz Dubrovnika don Frane Čivljak s kojim su posjetili skadarsku katedralu s muzejom. Katedrala je posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku a jedna je od najvećih katedrala na prostoru Balkana. Sagrađena je 1800. godine. Za vrijeme komunizma bila je prenamijenjena za sportsku dvoranu o čemu svjedoče sačuvane fotografije. U muzeju se nalaze liturgijski predmeti koji su sačuvani od ljudi koji su bili spremni žrtvovati život jer je takvo nešto bilo strogo zabranjeno.
Nakon obilaska katedrale i muzeja vjeroučitelji su posjetili seosko imanje i slow food restoran čiji naziv u prijevodu glasi „Utočište vila“. Imali su priliku objedovati hranu proizvedenu na istoj farmi koja je uzgojena na ekološki način.
Nakon ručka obišli su samostan karmelićanki koji se nalazi u blizini Skadra. Po starom običaju karmelićanke su ugoste svoje posjetitelje razgovarajući s njima iza velikog prozora s rešetkama. U samostanu ima redovnica koje su iz Hrvatske pa su one služile kao prevoditeljice. Vjeroučitelji su im postavili pitanja vezana uz njihov život i poziv a one su strpljivo odgovarale. Na kraju su obećale da će se moliti za vjeroučitelje i njihove obitelji.
Predvečer su krenuli za Lješ gdje su posjetili katedralu i franjevački samostan. U sjemeništu Neokatekumenskog puta Redemptoris Mater vjeroučitelji su slavili misu koju je predvodio vicerektor sjemeništa don Frano Čivljak. Nakon mise zajedno su se družili na večeri u Lješu gdje su i prespavali.
U jutarnjim nedjeljnim satima nakon doručka krenuli su za Krulj. Krulj je grad u središnjoj Albaniji i glavni grad Krujskog distrikta. Vjeroučitelji su posjetili tvrđavu i muzej. Kruja je bila uporištem otpora Osmanskom Carstvu u 15.stoljeću. Osmanlije su ga u nekoliko navrata pokušali osvojiti ali nisu uspjeli. Skenderbeg ga je herojski branio. Nakon obilaska Kruja vjeroučitelji su krenuli za Tiranu.
U Tirani su posjetili pravoslavnu i katoličku katedralu. Nakon ručka još malo su razgledali središte Tirane te krenuli nazad za Dubrovnik. Uz veselo druženje, molitvu i pjesmu kući su stigli u kasnim noćnim satima.
Albanija je sredozemna država na jugu Europe s dugom i burnom poviješću. Na njezinom prostoru ljudi su živjeli, može se reći, od početka ljudske povijesti. Bilo je tu predindo-europsko stanovništvo, protohelenska plamena, Iliri dolaze u srednjem vijeku, a pod Turcima Albanija provodi oko 500 godina. Nakon kratkog perioda samostalnosti dolazi komunizam, jedan od najžešćih komunizama u cijelom svijetu. Diktator Enver Hodža je zatvorio Albaniju za cijeli svijet. Nitko nije mogao ni ući ni izaći. Albanija je bila prvo surađivala s Jugoslavijom pa onda s Rusijom i naposljetku s Kinom. Na kraju se okrenula od svih i hermetički zatvorila. Godine 1967. je ustavom je proglašeno da je to prva ateistička zemlja na svijetu. Sve crkve se zatvaraju, kako pravoslavne tako i katoličke, također i džamije, ali religija koja je najviše bila napadnuta je katolička zato što je bila ishodište kulture. Skadar je bio centar kulture jer su isusovci i franjevci imali svoje tiskare u Skadru. Tijekom komunizma ubijeno je puno biskupa i svećenika. Padom komunizma Albanija je otvorila svoje granice prema svijetu, izgrađuje se i obnavlja. Jedna je od najsiromašnijih europskih zemalja.
Stanovnici Albanije su ljubazni i gostoprimljivi, žele ostaviti dobar dojam na posjetitelje. Posebno su blagonakloni prema gostima iz Hrvatske jer s Hrvatima njeguju dobre prijateljske odnose još iz davne prošlosti kada je Skenderbeg u više navrata boravio u Dubrovniku.
Jelica Gjenero
Fotografije: Ljudevit Cikojević