Veliki broj vjernika sudjelovao je na Božić, svetkovinu rođenja Gospodinova, na danjem pontifikalnom misnom slavlju u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku koje je predslavio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Biskup je u propovijedi govorio o događaju Božića kroz perspektivu Božje komunikacije s ljudima.
Verbalna i neverbalna komunikacija
U uvodu je kazao kako su ljudi bića koja komuniciraju te da ljudska komunikacija nije samo verbalna, odnosno ne govori se samo riječima i onim što one znače, nego je i neverbalna. Naveo je da neki komunikacijski stručnjaci smatraju da je tek 7% ljudske komunikacije verbalno, odnosno riječima, a čak 93% neverbalno, od čega se 38% odnosi na način kako se govori (visina i jačina tona, boja glasa, brzina, glasnoća, pauze i sl.), a 55% na govor tijela (pokreti, držanje, izražaj lica, geste…). „Uostalom, nije potrebno posebno niti dokazivati da namršteno lice, osmjeh, pogled, zagrljaj, stisak ruke… šalju višestruko više poruka od riječi koje pri tom izgovaramo. A i šutnja je govor“, kazao je biskup.
Ljudska komunikacijska sposobnost je jedna od osobina koje nas čine sličnima Bogu jer Bog je komunikacijsko biće, nastavio je. Podsjetio je da kršćani vjeruju da je Bog Trojstvo, što znači da i u samom Bogu postoji komunikacija. „Bog se nije zadovoljio unutartrojstvenom komunikacijom nego je želio stvoriti i druga bića da bi s njima mogao komunicirati“, istaknuo je biskup Uzinić. Osim onih duhovnih bića, od kojih su neka ostala u komunikaciji s Bogom i zovemo ih anđelima, a druga su tu komunikaciju trajno prekinula i zovemo ih đavlima, sotonama i sl., Bog je „u svojoj ljubavi i želji da s nama komunicira stvorio i nas ljude“. Dodao je da su ljudi nažalost, zavedeni od đavla, poremetili svoju komunikaciju s Bogom. Posljedica tog poremećaja je poremećaj ljudske međusobne komunikacije, kao i komunikacije s drugim živim bićima. Stranice Svetog pisma to dočaravaju veoma jasnim slikama u kojima su sadržane poruke koje daleko nadilaze napisane riječi jer, shvatio je to veoma rano biblijski pisac po Božjem nadahnuću, slike govore puno više od riječi.
Bog je stvorio novi komunikacijski kanal
„Čovjek je poremetio svoju komunikaciju s Bogom, ali ona nije nikad bila trajno prekinuta. Bog je i nakon poremećaja nastavio čovjeku govoriti. Govorio mu je prije svega po stvorenoj stvarnosti, a onda je, jer je vidio da to čovjeku nije dovoljno da bi razumio da ga Bog voli i da mu je stalo do njega, odlučio napraviti i poseban komunikacijski kanal s ljudima“, naglasio je dubrovački biskup. Taj kanal ostvario je izborom izraelskog naroda kojemu je prije govorio po prorocima, o čemu govore čitanja, a onda, jer ni taj govor nije bio dovoljan, „konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.“ „Ovi dani, o kojima govori Poslanica, nisu kronos koje neumoljivo teče i prolazi. Ovi dani su kairos, vrijeme milosti koje je, po događaju Isusa Krista i onoj milosti koja nam po njemu konačno progovara, trajni Božji sada“, poručio je biskup vjernicima.
O tom konačnom komunikacijskom iskoraku Boga i njegove milosti u našu ljudsku povijest nam je progovorio i današnji evanđeoski ulomak, kazao je biskup Uzinić te skrenuo pozornost na riječi pune simbolike, a simbolika govori više od riječi. Neki kažu na temelju iskustva suvremene komunikacije preko emotikona, da simbolika govori čak i više od slike, dodao je.
„U toj je simbolici sadržana poruka o cjelokupnom djelu spasenja koje je Bog izveo u Isus Kristu“, nastavio je biskup te naveo dijelove te simbolike. Evanđelist opisuje da je to Riječ koja „bijaše u Boga, i … bijaše Bog“, po kojoj „sve postade … i bez (koje) ne postade ništa…“, a koja „tijelom postade i nastani se među nama.“
Po Isusu Bog je svojoj verbalnoj komunikaciji dodao i neverbalnu
Tim utjelovljenjem među ljude „Bog je onom 9% verbalne komunikacije, odlučio pridodati i onih 93% neverbalne komunikacije, odnosno odlučio je tonu dati i sliku, tako što je prestao slati ljudima svoje poruku po drugima o tome da im želi dobro, da mu je stalo do njih, i odlučio im je osobno progovoriti“, istaknuo je dubrovački biskup. Do tada je Boga bilo moguće, kako je govorio starozavjetni patnik Job znati po čuvenju (42, 5). Od sada ga je moguće osobno vidjeti i čuti, susresti u osobi Isusa iz Nazareta. „Da bismo vidjeli i čuli Boga nisu nam potrebne priče iz iskustva drugih. Dosta nam je vidjeti i čuti Isusa iz Nazareta, promatrati ono što on čini, slušati ono što naučava, gledati kako se ponaša, kako ljubi, komu je bliži, koga posjećuje, s kim jede, koga bira za učenika, koga kori, koga brani… jer, kako sam kaže na jednom drugom mjestu u Ivanovom evanđelju, ‘tko vidi mene, vidi onoga koji me posla’“.
Svom promišljanju „o Božjem konačnom komunikacijskom iskoraku“ biskup je dodao i dvije slike, a slika govori punu više od riječi. Prva slika se odnosi na sredstvo koje je „Riječ“ izabrala da bi „tijelom postala.“ To sredstvo su jaslice, hranilo za životinje. „U tome se – primjećuje papa Franjo u svom pismu Čudesni znak – nalazi simbolika koju je dokučio već sveti Augustin, s ostalim crkvenim ocima, koji je napisao: ‘Ležeći u jaslama postao je našom hranom.’ (Serm. 189,4).“ Druga misao je misao Sluge Božjega Josipa Stadlera, koju je biskup izabrao i kao svoju božićnu poruku, koji cjelokupno božićno ozračje – a s njim i glavni razlog zašto je Riječ čovjekom postala u djetetu – sažima u poruku: „Ovako se htjede roditi onaj koji hoće da ga ljube, a ne da ga se boje.“
Propovijed je biskup zaključio dobrim željama i čestitkom: „S nadom da ćemo u ovom Božiću otkriti ono što nam Bog svojim rođenjem u betlehemskom djetetu želi komunicirati – a on nam želi komunicirati da nas ljubi i pozvati nas da ga ljubimo – i da ćemo mu kao Crkva i kršćani dozvoliti da i nas učini svojim komunikacijski kanalom do drugih ljudi, svakog čovjeka, jer to je zapravo naše poslanje u našem svijetu i vremenu, ali i napomenu da su riječi tek 7% komunikacije, a da je 93% način na koji komuniciramo i život koji u skladu s tim živimo, svima vama i vašima, kao i vama koji nas slušate posredstvom Radio Dubrovnika, želim radostan i blagoslovljen Božić.“
Božićnu liturgiju pjesmom su uveličali katedralni zborovi pod vodstvom Maje Marušić, a na kraju mise katedralni župnik don Marin Lučić izrekao je čestitku. Kazao je kako smo danas s onih 7% Isusu rekli da ga volimo i čestitali mu rođendan, a da to što smo rekli bude živo i blagoslovljeno trebamo koristiti cijeli svoj život, onih 93 posto. Čestitajući Božić biskupu Uziniću poželio mu je i da dalje nastavi komunicirati ono što mu je na srcu, ono što mu je Gospodin dao kao zadatak, da bude pastir. Čestitao je i bivšem katedralnom župniku don Stanku Lasiću koji je trideset godina služio u katedrali, a na Božić je došao suslaviti. Također je čestitao svima okupljenim poželjevši im „da ono što je Isus danas iskomunicirao u ovoj svetoj misi možete prenijeti svima koje ćete danas susresti“.
Angelina Tadić