Misu za domovinu u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku na Dan državnosti Republike Hrvatske u subotu, 30. svibnja predslavio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Na početku je biskup napomeno kako se na ovaj dan spominjemo ustanovljenja prvog demokratskog Hrvatskog sabora što znači uključenja hrvatskog naroda u zajednice demokratskih naroda, a što našu državnost čini sasvim drukčijom i omogućuje nam da po prvi put u našoj povijesti svojim participiranjem možemo ugrađivati sebe u boljitak države i društva u kojem živimo.
Smijemo li kao kršćani ljubiti svoju domovinu?
Potom je biskup nastavio razmišljati o tome smijemo li kao kršćani ljubiti svoju domovinu i što to znači. „Mi smo kao kršćani pozvani biti široki, ljubiti sve ljude. Crkva ne može biti svedena na okvir jednog naroda ili nacionalnih interesa jednog naroda jer poslanje Crkve i kršćana je poslanje svima. No, to ne isključuje da u tom općem poslanju svima možemo ljubiti i ono svoje. Dapače, dužni smo to činiti. Primjer za to nam daje sam Gospodin koji je ljubio svoj narod i došao je prije svega da otkupi vlastiti narod“, kazao je biskup Uzinić te naveo kako je Isus plakao nad svojim gradom i činjenicom da nije shvatio vrijeme Isusovog pohoda. „No, istovremeno nas Isus uči i širini. Iako je došao ponajprije zbog svog naroda i ljubi svoj narod, on je spasio i otkupio sve ljude i svakog čovjeka. I njegovo poslanje je poslanje svima, ‘do kraja zemlje’.“
Sličnu ljubav, ljubav prema svima ali i posebnu ljubav prema vlastitom narodu, svjedočio je sv. Pavao, nastavio je biskup tumačiti. U čitanju iz Djela apostolskih se navodi situacija kada se sv. Pavao, kao uznik u Rimu, imao potrebu opravdati pred članovima vlastitog narod jer se protiv svog naroda prizvao na cara, i osjećao je da je na neki način to možda bilo shvaćeno kao izdaja vlastitog naroda a on je ljubio vlastiti narod. Na jednom mjestu u poslanici Rimljanima Pavao opisuje da bi htio biti čak i proklet, ostati bez zajedništva s Isusom, za svoj narod, koliko ga ljubi. „Ali ta ljubav prema vlastitom narodu ne znači da moramo biti svi jednaki, isto govoriti, isto misliti, jednako ponašati, pripadati jednoj stranci, izvikivati iste parole“, rekao je biskup dodavši da je sv. Pavao to svojim primjerom pokazao. „Nije se slagao s tom uniformnošću nego je želio bogatstvo u različitosti i za svoj vlastiti narod. I trebao je platiti glavom. I zato se prizvao na cara. Čitamo kako je onda slobodno, iako je bio uz njih, naučavao o Isusu i svima propovijedao kraljevstvo Božje.“
Biti slobodan znači slobodno govoriti, misliti i činiti uvažavajući i druge. Ljubeći svoje, ali i poštujući i ljubeći druge. To je ono zbog čega je važan ovaj dan u našoj hrvatskoj povijesti, naglasio je biskup Uzinić. Jer smo, ne samo nakon 13 stoljeća dobili ponovno neovisnost i slobodu nego jer smo dobili pravo na demokratskim izborima dati svoj glas za one koje mi smatramo da bi bili najprikladniji da nas vode i da upravljaju ovom zemljom. „No, to nas naravno ne lišava mogućnosti – to isto Pavao, pa i Isus, pokazuje svojim životom – kritičnog stava i proročkog govora pa makar zbog toga i od drugih bili krivo gledani. No u demokraciji nam nije i ne smije biti zabranjeno govoriti i ono što se ne želi čuti, ako to govorimo savjesno i iz ljubavi prema vlastitoj domovini. Dapače, to je jedna od bitnih oznaka demokracije.“
Preuzimanje službe za druge – tek ako su motivi ljubav i služenje
Osim primjera sv. Pavla biskup je u nastavku propovijedi izdvojio i neke asocijacije iz pročitanog evanđelja koje mogu pomoći na bolji način otkriti što to znači ljubiti svoju domovinu.
Pročitani ulomak iz evanđelja dolazi nakon teksta u kojem je Isus Petra tri puta pitao ljubi li ga i dao mu poslanje, kazao je biskup te na tom tragu naglasio da „svi oni koji su u bilo kojoj službi, bilo crkvenoj bilo društvenoj, izabrani i pozvani da bi u Isusovo ime nešto činili, da bi predvodili Božji narod ili jedno društvo, državu, trebaju prije svega sebe ispitati na onom pravom ljubavlju. Tek ako ih ljubav motivira, ljubav prema drugome i želja za služenjem, imaju pravo preuzeti službu koja im je ponuđena.“
Prošlost, sadašnjost, budućnost…
U tekstu se spominje i pitanje koje Petar postavlja Isusu a vezano je za sudbinu drugog učenika: „Gospodine, što s ovim?“ Biskup je pozvao na promišljanje u tom kontekstu o domovini, hoće li živjeti stoljećima, hoće li imati blistavu budućnost, hoće li država i narod biti do kraja svijeta… Pitanje koje se nameće je i što će biti s našim narodom, s njegovom budućnošću. Isus Petru odgovara: „Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!“
U tom prvom pitanju bio je sadržan ne samo Petrov pogled na budućnost nego i prošlost, Petar je pitao i zbog sebe, on je Isusa izdao a taj učenik nije. „Puno puta se osim brige za budućnost mi u ovom hrvatskom društvu brinemo previše o prošlosti. Evo sad slavimo jubilej, 30 godina. Ali imamo i stariju prošlost u kojoj smo stalno. Isus odgovorom pokazuje da naš problem nije budućnost, ali ni prošlost. On je pročistio Petrovu prošlost. On je, na kraju krajeva, pročistio i našu prošlost.“
Isusu su važne dvije stvari a to su: sadašnjost i slijeđenje Isusa u sadašnjosti, a o tome je biskup kazao: „Važna mu je sadašnjost, ona je puno važnija od prošlosti. I važno mu je da mi u toj sadašnjosti – mi koji smo tu, sada, jer sadašnjost je jedino što mi imamo – idemo za njim. Odnosno da svoju sadašnjost živimo u skladu s njegovim primjerom, u skladu s njegovom ljubavlju prema vlastitom narodu, u žrtvi samog sebe do kraja iz ljubavi koja onda zahvaća i obuhvaća sav svijet. Zato on kaže: pusti budućnost, nije to u tvojoj moći, osobito pusti prošlost. A nas ta nesretna prošlost, i ona starija i ova novija, još uvijek dijeli umjesto da zagrnemo rukave i da vidimo što možemo učiniti sada. Svatko do nas na svom mjestu, sa svojom odgovornošću i sposobnostima.“
Pri kraju je biskup pročitao dio evanđeoskog ulomka koji govori da ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale. Kako je to moguće? – upitao se. Odgovor je u onom: Idi za mnom. „Svatko do nas kad ide za Isusom, kad u svojoj sadašnjosti čini što može, kad u svojoj sadašnjosti gradi bolju Crkvu, bolje društvo u skladu s Kristovim primjerom ispisuje nove stranice Kristovog života.“
„Zahvalni smo Gospodinu za svoju prošlost, i za one koji su u toj prošlosti koja je za njih bila sadašnjost ugradili svoje živote u ovo što mi danas imamo i uživamo. S nadom gledamo u budućnost, ali na to imamo pravo samo ako sljedeći Isusa, zagrnutih rukava, angažirano, svako od nas na svom mjestu i sa svojim sposobnostima, čini što on može i pita, kako je govorio pokojni predsjednik Kennedy, ne što domovina može meni dati nego što je to što ja mogu dati svojoj domovini“, poručio je biskup na kraju propovijedi.
Na misi uz vjernike sudjelovali i predstavnici županijske i gradske vlasti i drugih institucija. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Maje Marušić.
Angelina Tadić
