Otvaranje izložbe Skriveni trečento
(Dubrovnik, 30. svibnja 2018.)
Poštovana ravnateljice Hrvatskoga restauratorskoga zavoda gospođo Pleše,
poštovana zamjenice gradonačelnika gospođo Tepšić,
poštovani akademiče Fiskoviću,
poštovana restauratorice gospođo Alamat-Kusijanović,
poštovani sugrađani.
Večeras su nas okupila dva lijepa i vrijedna djela naše slikarske baštine koja se predstavljaju široj javnosti na nov način, s posve novim podacima i interpretacijama. Ovo nam pokazuje da imamo ne samo restauratore i znanstvenike koji se mogu prihvatiti ozbiljnoga posla restauriranja i proučavanja vrijednih umjetničkih djela, nego i da naša umjetnička baština nije samo muzejski eksponat, nego da ona i naš naraštaj potiče na nova pitanja, nove pristupe, nova čitanja, nove odgovore.
A odgovori koji su nam djelatnici Hrvatskoga restauratorskoga zavoda donijeli, su zaista zanimljivi! Dva slikarska djela, jedno s Koločepa, drugo s Lopuda, zahvaljujući istraživanju Katarine Alamat-Kusijanović, više nisu primjeri konzervativnosti dubrovačke slikarske škole i lokalnih slikara oponašatelja, nego vrijedna djela gotičkoga slikarstva iz vremenu kada je ono ravnopravno bujalo i s hrvatske i s talijanske strane Jadrana. Zahvaljujući ovom istraživanju sada nam je, naime, poznato da su ova dva oltarna poliptiha starija skoro čitavo stoljeće negoli se do sada mislilo. Naravno, kao i u svakom pravom znanstvenome radu, nova spoznaja otvara nova pitanja i nova istraživanja jer su nam sada nepoznata imena slikara koji su ih naslikali. Zato se, čestitajući na ovom iznimnom rezultatu, radujem budućim istraživanjima koja će, nadamo se, jednom dati i te odgovore.
Koristim ovu iznimnu prigodu da bih se u ime Dubrovačke biskupije, kao baštinika ovih dvaju vrijednih slikarskih djela, zahvalio upravi i svim vrijednim djelatnicima Hrvatskoga restauratorskoga zavoda koji već dugi niz godina skrbe o kulturnome nasljeđu ove Biskupije, a čemu su ove dva poliptiha tek mali dio. Dovoljno se prisjetiti samo nekoliko najpoznatijih primjera iz proteklih godina: oltarne pale slavnoga Tintoretta s glavnoga oltara korčulanske katedrale, oltarna pala Svih Svetih Girolama da Santa Croce s glavnog oltara župne crkve u Blatu, ciklusa četiriju evanđelista slikara Mattije Pretija iz crkve Gospe od Karmena, oltarne pale Krista Nikolina Antunovića iz župne crkve u Pakljeni na Šipanu te oltarne pale Slava svih svetih Andree Vaccara iz crkve Domino koju smo na oltar vratili i blagoslovili u siječnju ove godine.
Naravno da takve dragocjene suradnje ne bi bilo bez trajne podrške Ministarstva kulture kroz programe financiranja obnove kulturne baštine, ali i kroz predan i angažiran rad djelatnika nadležnoga Konzervatorskoga odjela Ministarstva kulture iz Dubrovnika. Svima – i restauratorima i konzervatorima – dugujemo zahvalnost. Zahvalnost dugujemo također vjernicima i drugim građanima s terena na kojemu se nalazi naša baština, koji nas potiču i pomažu u očuvanju kulturne baštine. Njihov poticaj i pomoć su nam istodobno i poticaj za adekvatnu promidžbu kulturne baštine koju posjedujemo. U ovome konkretnome slučaju ću spomenuti prije desetak godina formiranu župnu muzejsku zbirku na otoku Koločepu i župni muzej na otoku Lopudu, koji je nekad plijenio pažnju svojim eksponatima, a čija je obnova i ponovna uspostava trenutno malo zastala zbog financijskih razloga, ali od koje nismo odustali te će, nadamo se, što prije biti dovršena. Hvala svima koji nam u tome pomažu. Čestitke, na kraju, autorima na ovome umjetničkome projektu, koji na pravi način približava slikarsku baštinu Elafita i našim sugrađanima i posjetiteljima našega Grada.
Završit ću citatom lopudskoga župnika dum Vicka Lisičara, jednoga od onih marljivih dubrovačkih svećenika koji su kroz povijest svojim istraživanjima doprinijeli očuvanju i poznavanju naše kulturne i duhovne baštine, koji je 1931. godine zapisao: „Ništa se ne može usporediti s elegičnom veličinom ovoga mjesta (misli se na Elafite), koje mora da nadahne i pjesnika i slikara. Dubrovačka priroda objavljuje se u njima u svoj svojoj punoći, iskrenosti i originalnosti.“
Hvala vam što ste nam otkrili dosad skriveni gotički trečento u ‘elegičnoj veličini Elafita’.