Na svetkovinu Tijelova, Tijela i Krvi Kristove, 31. svibnja u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike svečano euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u koncelebraciji s generalnim vikarom don Hrvojem Katušićem, katedralnim župnikom don Stankom Lasićem i drugim svećenicima.
Tijelovo nas vraća u dvoranu Isusove posljednje večere
Tijelovo je svetkovina kojom Crkva želi osobito svečano još jednom u liturgijskoj godini slaviti Veliki četvrtak i jedno od velikih otajstava koja je Krist tog dana podijelio, otajstvo euharistije, kazao je biskup te progovorio o situaciji prije Velikog četvrtka koja je, prema Markovom evanđelju, povećala napetost između Isusa i religioznih vlasti njegovog naroda. Nabrojio je događaje koji su prethodili večeri na Veliki četvrtak, a to su Isusov ulazak u Jeruzalem, istjerivanje prodavača iz hrama, rasprava sa svećenicima, učiteljima i starješinama, s farizejima i herodovcima, saducejima, pismoznancima, osvrt na milostinju bogataša i siromaha, proročanstvo o razorenju hrama i, konačno, govor, o posljednjem sudu.
„Sve to je izazvalo određenu pomutnju i podijele, stvorilo odbojnost prema Isusu“, kazao je biskup Uzinić te nastavio: „Te se podijele prenose i unutar zajednice Isusovih učenika gdje, s jedne strane, susrećemo nepoznatu ženu, ali i vjernu učenicu, koja i u njegovoj muci Isusa prihvaća kao Mesiju, Krista, pomazujući mu tijelo za ukop, a s druge strane učenike, one najbliže, koji ne razumiju njegov govor o muci, koji u tom njezinom činu vide rasipanje, koji su drukčije mislili i planirali, koji će ga, nakon svega ovoga, izdati, zanijekati, koji će pobjeći.“ Između ta dva događaja „žene, učenice, koja razumije i prihvaća Isusa i njegov plan pomazujući mu noge i učenika koji su prigovarali, jer ne razumiju i ne prihvaćaju, i koji će Isusa izdati, zatajiti, pobjeći od njega i njegove muke“, smjestio se događaj posljednje večere i otajstvo kojeg na svetkovinu Tijelova slavimo, „euharistija, kao čin ljubavi kojim se Isus svojim učenicima razlomio u kruhu i s njima u svojoj krvi sklopio Novi savez, savez ljubavi“.
Isus kruhu i vinu daje novu vrijednost
Navodeći evanđeoske riječi o Isusovoj pretvorbi kruha u svoje tijelo i vina u svoju krv, biskup je protumačio oba događaja.
„Kruhu koji nam lomi i daje blagovati Isus daje novu vrijednost. Taj kruh nije više kruh. Taj kruh je njegovo tijelo. Taj kruh je on sam. Isus kaže učenicima: ‘Uzmite, ovo je tijelo moje.’ On nama kaže: Uzmite, ovo sam ja,“ istaknuo je biskup Uzinić. Kazao je dalje kako je Božji Sin svoj život učinio darom, njegovo utjelovljenje u Isusu iz Nazareta je dar ljudima, i njegova smrt će biti dar ljudima. Prije toga je ljudima želio dati i još jedan dar, dar po kojemu će ostati trajno prisutan među ljudima. „Zato se ‘utjelovio’ i u razlomljeni kruh. Ovim darom on se želi ‘utjeloviti’ i u nama. I nama želi omogućiti da i mi, nahranjeni tim darom, možemo postati dar, odnosno da možemo postati dionici njegovog života i njegovih izbora, on sam“. Dubrovački biskup je podsjetio i kako pričest nije tek obični čin pobožnosti, iako joj pobožno treba pristupati, nego je to uvijek i čin sjedinjenja s Isusom. „Pričest traži, ali i omogućuje, uzdarje. To uzdarje je biti kao i Isus razdijeljeni kruh za druge, odnosno biti, u poslušnosti Ocu i vođeni Duhom Svetim, kao i on na raspolaganju braći i sestrama, služeći jedni drugima, služeći svima, u ljubavi.“
„I u čaši koju nam Isus nudi se događa promjena, nova vrijednost. Vino postaje Isusova krv, on sam. Isusova krv u čaši koja nam se daje za piće, krv je Novog saveza“, objasnio je drugi događaj biskup te dodao kako o savezu u krvi govore i druga dva čitanja. Stari savez, onaj na Sinaju ili Horebu, koji je bio potvrđen krvlju životinja, nije postigao željeni cilj zajedništva naroda s Bogom. Novi savez, savez sklopljen u krvi „koja se za mnoge prolijeva“ će ostvariti taj cilj, ustvrdio je. U njemu, tom Novom savezu sklopljenom u Isusovoj krvi jednom i zauvijek je otvorena mogućnost mnogima, ali i trajno otvorena ponuda svima, da pijući na ovom izvoru milosti i ljubavi „zadobiju obećanu vječnu baštinu.“
Ne stavljati nepotrebne prepreke onima koji se žele vratiti Isusu
U nastavku propovijedi biskup Uzinić je dodao kako je u vrijeme pisanja Markova evanđelja to bila važna poruka jer su se mnogi pitali, među njima i sam sv. Marko, je li ih to što su zbog straha odbacili, zanijekali Isusa, odnosno jer su izdali svoju vjeru i svoje poslanje, zauvijek isključuje iz tog Novog saveza ili je ipak moguć i povratak natrag. Ali je to važna poruka i danas „dok se neki, zbog životnih okolnosti, ali i drugih različitih životnih izbora koji nisu u skladu s porukom Isusa Krista i njegovog evanđelja, olako sami isključuju iz euharistijskog zajedništva s Gospodinom, ali i vremenu u kojemu mnogi, u Crkvi, među nama biskupima, svećenicima i posvećenim osobama, ali i među običnim kršćanima, ne žele tražiti načine njihovom povratku nego im, ponekad, stvaramo i nepotrebne prepreke“, rekao je dubrovački biskup dodavši kako je to ipak veoma složena tema kojoj nije lako naći zadovoljavajući odgovor i o kojoj će se zasigurno još dugo voditi rasprava.
„No ono o čemu uvijek trebamo voditi računa je da je povratak Isusu uvijek ponovno moguć, da on trajno ostaje otvoren onima koji mu se žele vratiti“, naglasio je. „Isus ne želi nikoga isključiti. On se lomi za sve. I svoj savez, savez sklopljen u svojoj krvi, trajno nudi svima.“ To je ono što evanđelist Marko svojim evanđeljem želi poručiti suvremenicima i svim kasnijim kršćanskim generacijama. „Ovo trebamo vjerovati. I propovijedati. I kao dionici euharistijskog kruha i vina, odnosno Tijela i Krvi Kristove, biti, svojim riječima i životom drugima, mnogima, svima, putokaz do Isusa Krista koji se i za njih razlomio i prolio svoju krv, krv Novoga saveza koja se za mnoge, za sve, prolijeva“, poručio je dubrovački biskup te dodao kako žalosti ono što se može pročitati u medijima da su, prema jednom istraživanju koje je polovicom prošle godine provedeno u Zapadnoj Europi, kršćani prema drugima postali netolerantniji od drugih skupina. „To nije Kristov put. Ali jest znak da nas susret s euharistijskim Isusom nije promijenio, da nismo postali Isus kojega blagujemo i Isus kojega pijemo, da naše tijelo nije postalo njegovo tijelo, naša krv njegova krv, da on nije naselio našu dušu i učinio je svojim svetohraništem. A to bi se, želimo li da euharistija u nama postigne i konačni cilj, obećanu baštinu u Bogu, trebao dogoditi svaki put ponovo i više nakon svake euharistije.“
Na kraju propovijedi biskup Uzinić je naveo jedno razmišljanje Henria Joseph Michiel Nouwena (Letters to Marc About Jesus: Living a Spiritual Life in a Material World) upućeno mladima, koji uči kako, pričešćujući se euharistijskim Isusom, možemo i trebamo postati drukčiji: „Samo kad iz osobnog iskustva naučiš kako se Isus za tebe brine i koliko on želi biti tvoja svakodnevna hrana, samo onda ćeš naučiti vidjeti svako srce kao Isusovo boravište. Kad je tvoje srce dodirnuto od Isusove euharistijske prisutnosti, dobivaš nove oči sposobne prepoznati istu prisutnost u srcima drugih. Srca međusobno razgovaraju. Isus, koji je u našem srcu, govori Isusu koji je u srcu naše braće i sestara. Ovo je euharistijsko otajstvo kojemu činimo dio.“
Katedralni zborovi animirali su liturgijsko pjevanje tijekom mise kao i kasnije u procesiji koja se kretala od katedrale Ulicom od Puča do crkvice sv. Josipa, gdje je bilo prvo zaustavljanje, molitva i blagoslov s Presvetima zatim do crkve Male braće, gdje je bila druga postaja, pa Stradunom do treće postaje odnosno do zborne crkve sv. Vlaha i natrag u katedralu. Presveti Oltarski Sakrament nosio je biskup Uzinić a baldahin novi članovi katedralnog Bratstva Presvetog Sakramenta. Uz svećenike, redovnike, redovnice i vjernike u procesiji su sudjelovali i prvopričesnici u bijelim haljinama te skauti u svojim uniformama.
Angelina Tadić