Članovi Družbe Isusove čiji je on utemeljitelj svečano su i u Dubrovniku proslavili blagdan sv. Ignacija Lojolskog u petak 31. srpnja u crkvi sv. Ignacija, a središnje večernje misno slavlje je predvodio generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić.
U propovijedi se mons. Palić osvrnuo na apostolsko pismo pape Franje u povodu Godine posvećenog života, te ga promotrio u kontekstu života i djela sv. Ignacija Lojolskog, kao i djelovanja isusovaca koje je on utemeljio. U svom pismu papa je ukazao je na tri cilja godine posvećenog života, a prvi od njih je „gledati prošlost sa zahvalnošću“, za što je mons. Palić kazao da u tome papa prepoznaje djelovanje Boga koji, u svome Duhu, poziva neke osobe da bliže nasljeduju Krista, da pretoče evanđelje u posebni oblik života, da čitaju očima vjere znakove vremena, da s kreativnošću odgovore na potrebe Crkve, a što je mons. Palić prepoznao upravo u sv. Ignaciju za čiji život je kazao da je bio bogat. te da plodove tog života „baštinimo i mi danas u njegovim duhovnim sinovima“ tj. isusovcima i u njihovom djelovanju u Crkvi. Propovjednik se prisjetio jedne latinoameričke poslovice: „Ako jedan sam sanja, to ostaje samo jedan san. Ako više njih sanja zajedno, onda je to početak jedne nove stvarnosti.“, a za sv. Ignacija i njegovu braću je kazao da u ostvarili svoj san koji je postao nova stvarnost utemeljivši Družbu Isusovu, te su „odgovorili Gospodinovu pozivu i stavili se u službu Crkvi i odgovoriti na izazove svoga vremena“. Primijetio je da su to većinom bili mladi ljudi, te je kazao kako je, da bi se upustilo u neki novi projekt, koliko god je važno iskustvo odraslih i zrelih, potrebna mladost i otvorenost novinama, a što su imali Ignacije i njegova braća.
Drugi cilj Godine posvećenog života koji spominje papa je “živjeti sadašnjost s velikom ljubavlju“, za što je mons. Palić kazao da nije dužnost samo redovnika i redovnica, već svakog vjernika. Naglasio je i da nije dovoljno samo čitati evanđelje, te nije dovoljno samo nad njim razmatrati, već Isus „od nas traži da ga provodimo u djelo, da živimo te njegove riječi“. Analizirajući misna čitanja upitao se „Gdje ja susrećem Gospodina? U čemu ga susrećem? I što Gospodin želi od mene?“, nadodavši da „kršćanstvo nije za mlake, a to najbolje svjedoči sv. Ignacije“, istaknuvši da“Bog traži da budemo ozbiljni u shvaćanju njegove riječi. Ozbiljnost znači ne biti mlak pred Božjom riječi, već se uhvatiti u koštac sa svojim obraćenjem i zahtjevima Božje riječi.“
Posljednji cilj koji papa spominje je „prigrliti budućnost s nadom“, a što između ostalog prema mons. Paliću omogućuje i činjenica da i danas nakon toliko godina ima onih koji se oduševljavaju sv. Ignacijem, o čemu svjedoči i 20.000 isusovaca u cijelom svijetu, a „svi mi beremo i uživamo plodove koje su ovi mladići s Ignacijem na čelu posijali“ istaknuvši da „Ignacije poziva i sve nas, da budemo navjestitelji evanđelja!“
„Sveti Ignacije Loyola je doista svetac koji je imao Božje darove u određenom povijesnom trenutku i stavio ih sve kroz sebe u službu Crkve“, zaključio je mons. Palić, utekavši se zagovoru ovog sveca: „Neka nam sv. Ignacije svojim zagovor pomogne kako bismo u životu shvatili značenje obraćenja. Molimo da nam pomogne da budemo gorljivi u naviještanju Isusa Krista i življenju njegove Radosne vijesti!“.
Šime Zupčić