Voditelj euharistijskog slavlja u svetištu blažene Marije Propetog Isusa u Blatu na Korčuli, petog dana devetnice, 4. srpnja bio je don Stipo Miloš, župnik župe sv. Kuzme i Damjana na Lastovu u koncelebraciji s don Alenom Kerijem, župnim vikarom župe sv. Mihaela u Dubrovniku. U svojoj propovijedi osvrnuo se na pročitani evanđeoski odlomak koji govori o pozivu Mateja u krug dvanaestorice.
Djelovati u duhu vjere
»Današnje evanđelje nameće nam ozbiljna promišljanja naše vjere. Prisjetimo se što blažena Marija govori kad je u pitanju vjera: ‘Sva naša djela moraju biti prožeta duhom vjere, a to znači u svakoj stvari gledati presvetu volju Božju i raditi iz ljubavi prema Bogu. Osoba bez duha vjere vegetira, mehanički radi i hladno moli, a sve njezine molitve i rad nemaju zasluge za vječni život. Ali ako se radi u duhu vjere, prevladavaju se poteškoće i sve se lako rješava, a u napastima nemojmo se obeshrabriti, jer imamo duh vjere«.
Vidjeti u čovjeku ne samo ono što on jest nego i ono što može biti
Kad je Isus pozvao Mateja da ga slijedi, pozvao je čovjeka kojega su svi ostali mrzili, rekao je propovjednik dodajući da tu prepoznajemo jedno od mjesta u Novome zavjetu gdje se najviše očituje Isusova snaga da u čovjeku ne vidi samo ono što pojedinac kao osoba jest, nego i ono što pojedinac može biti. Zato nam je jasno zašto se i blaženica, kao uostalom i svi sveti i blaženi, u svojim razgovorima s Bogom uvijek smatra griješnicom, ali su vjerovali ono što je naš Gospodin, kao nitko, pokazao koliko vjeruje u čovjekove mogućnosti. Njegov poziv da “budemo sveti kao što je svet Otac Nebeski” nije neka fraza, nego upravo ta vjera u ono što čovjek može postati. U istom duhu su i blaženičine riječi sestrama, odnosno svim kršćanima: »Kćeri moje, kao kršćani moramo težiti za savršenim životom. To su riječi samoga Sina Božjega. Zato služite se sredstvima koja sveta Crkva preporučuje za napredak u krepostima, da budu prilagođena duhu svake pojedine a ugodna Isusu…«
Svojom svetošću i svojim prijanjanjem uz Krista raspetoga i uskrsloga blaženica nam svima poručuje, slikovito je primijetio župnik Miloš, da naš kažiprst treba ujediniti s ostalim prstima, da postane ispružena ruka, koja može stisnuti drugu, zagrliti drugoga, spustiti se na prignuto rame i ponijeti zajedno teret bližnjega. Don Stipo je zaključio riječima same blaženice na tragu iste misli: »Predajmo se Kristu da po nama čini dobro, tješi žalosne, podiže konule, poučava neuke, opominje griješnike …«
Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je zbor mladih »Stope« pod vodstvom s.M. Danijele Lisica.
s. M. Jasminka Gašparović