Drugog dana devetnice pred blagdan bl. Marije Propetog u srijedu, 1. srpnja, euharistijsko slavlje u blaženičinu svetištu u rodnom Blatu na Korčuli predvodio je učitelj dominikanskih novaka o. Nikola Leopold Noso.
U propovijedi se osvrnuo na evanđelje dana o tome kako je Isus iz opsjednutih istjerao zloduhe. „Ovdje se Isus susreo sa zlom, ne sa fizičkim zlom, bolešću, nekom prirodnom nepogodom, nego susreo se sa živim, osobnim zlom, zlim duhovima koji su opsjeli ova dva čovjeka i koji su od tada živjeli u grobnicama i nitko nije njihovim krajem prolazio zbog straha da mu se nešto ne bi dogodilo,“ kazao je propovijednik dodavši da Isus tu pokazuje svoju moć, pokazuje da je jači i od zlih duhova.
Naglasio je da koliko god da su ovi opsjednuti bili težak slučaj, još teži su bili stanovnici Gerazina, koji su ga na fini način zamolili da ode iz njihova kraja. „Mislim da bi se puno više trebali bojati ne zla koje se vidi, kao što se vidi u primjeru ovih dvoje nesretnih ljudi koji su opsjednuti zlom, nego onoga što se pokazuje nakon toga,“ rekao je fr. Nikola te se zadržao na objašnjavanju ponašanja svinjara koji su izgubili svinje, jer je u njih, kako je opisano u evanđeoskom odlomku, ušlo zlo.
Oni su, naime, lijepo i pristojno zamolili Isusa da ode iz njihovoga kraja. „Želio bih posvjestiti da je puno gore tzv. ‘pristojno zlo’, zlo koje se predstavlja kao jako dobro i koje zapravo tjera Isusa. Dakle, ljudi u tome gradu su čak u puno težem stanju, nego ova dvojica opsjednutih koji su živjeli po grobnicama, jer ti ljudi nisu niti svjesni svoga čina, nisu niti svjesni svoga zla, niti onoga koga odbijaju i zapravo na ‘fin’ način tjeraju iz svog zavičaja“.
Isusa se i danas na fin način istjeruje
Aktualizirajući pročitano evanđelje, propovjednik je istaknuo da je to ono što se događa danas u čitavome svijetu. „Isusa se tjera na fin način: iz škola, iz vrtića, iz bolnica, iz javnih ustanova, iz zakona i Isusu se na ‘fini’ način govori: Isuse, mi te ovdje više ne trebamo. Na taj način dogodit će se to, da će mnogi ljudi, čitavi krajevi, pa čak i čitavi narodi biti obuhvaćni tamom zablude.“ Vjerovat će u tu zabludu jer će veliki i učeni ljudi u nju vjerovati, a to će se širiti i preko sredstava priopćavanja.
„Možemo mi isto tako tjerati Isusa iz svojih obitelji, svojih kuća, tako što ćemo biti ravnodušni prema njegovim riječima, prema njegovim zapovijedima, tako što ćemo omalovažavati da se nedjeljom ne smije raditi, tako što ćemo omalovažavati da treba živjeti u predbračnoj čistoći, tako da ćemo omalovažavati molitvu u našim obiteljima, odlazak na svetu misu nedjeljom, tako što ćemo reći: ma dobar je naš Bog, ne moramo mi baš uvijek biti dobri, niti se toliko truditi u našoj vjeri,“ nastavio je propovjednik istaknuvši kako je to put koji često vodi u zlo. „A što se tiče ovoga najstrašnijeg oblika, opsjednuća, ono se isto tako, često puta događa po malim koracima, kada ljudi napuštaju Boga. Napuštaju jedan dan, pa dva dana, pa godinu dana, pa im srce otvrdne u psovkama, u opačinama, u bludu i drugim grijesima, i takvi ljudi postaju otvoreni i za djelovanje zlog duha i takvi ljudi mogu biti itekako zarobljeni u svom životu i pogođeni utjecajem zla.“
Ovo evanđelje s jedne strane želi ohrabriti jer pokazuje da je Isus jači od svakoga zla, osobnoga zla, zlih duhova, ali isto tako i opomenuti da svatko u svom životu pazi ne bude „fini“ s Isusom, a da ga zapravo udaljuje od svoga srca, od svoje obitelji, od svoje zajednice.
Na kraju je fr. Nikola istaknuo kako je blažena Marija Petković „shvatila da brinuti za ljude, brinuti za djecu, za siročad, za siromašne, za one koji su napušteni, ne znači dati im samo koricu kruha, niti im dati krov nad glavom, nego isto tako da im u srce i u dušu usadi ljubav prema Isusu koji je jači od svakoga zla…Mi bismo se trebali ugledati u blaženu Mariju, biti ohrabreni primjerom njezinim, da budemo svjesni koliko je njezino poslanje i misija vrijedna i koliko je ona zapravo duša spasila od zloga upravo na ovaj način.“ Zaključio je kako je blaženica na jedan strpljivi i blagi način radila s ljudima i s djecom i na taj način ih je izvukla, ne samo iz neimaštine i fizičkog siromaštava nego isto tako i iz duševnoga i duhovnoga.
Euharistijsko slavlje pjesmom je uzveličao zbor mladih „Stope“ pod vodstvom s.M. Danijele Lisica.
s.M. Jasminka Gašparović