U svetištu blažene Marije Propetog Isusa u Blatu, trećeg dana devetnice, 2. srpnja predvoditelj euharistijskog slavlja fr. Nikola Leopold Noso govorio je u propovijedi o evanđelju koje donosi zgodu kada su četvorica ljudi donijeli bolesnika, uzetoga, Isusu, i stavili ga pred njegove noge.
Najteža bolest je grijeh!
Rekao je kako bolesnikovi prijatelji Isusu ništa nisu objašnjavali o bolesniku nego su, kao pravi prijatelji, učinili za njega što su mogli tj. donijeli ga Isusu. A Isus je dalje učinio ostalo. „Isus prvo ozdravlja od grijeha. Mi ljudi grijehe u svom srcu ne vidimo. Mi vidimo kako nam je bolesno oko, kako nam je bolestan zub, itd. Ali Isus vidi ono što je u srcu, Isus vidi ono što ne vidi nitko drugi. Ako mi ne kažemo, ne otkrijemo svoj grijeh, nitko drugi ne vidi. Ali on vidi i nitko ga drugi ne može ozdraviti osim njega. Isus prvo ozdravlja od grijeha,“ kazao je fr. Nikola koji je ne samo svećenik nego i doktor medicine.
Zatim je ustvrdio kako je danas grijeh zapravo najteža bolest. „Niti rak niti bilo koja druga smrtonosna bolest nije teža od grijeha. Grijeh je najteža bolest jer ako se grijeha ne oslobodimo, ako nam duša ne bude čista tada ne možemo niti Boga gledati i postoji velika opasnost ako u grijehu umremo, nepokajani, neispovjeđeni da u raju završiti nećemo, nego u paklu“.
Naglasio je da se svatko prvo treba brinuti o onome što mu je u srcu i duši jer ako zanemari svoju dušu, a brine se samo o svome tijelu, nije na dobrom putu. „Što nam je potrebno da bi nas Bog oslobodio od grijeha? Potrebno nam je kajanje, potrebna je iskrena bol našega srca, da nam je žao zbog grijeha koji smo počinili i potrebna je odluka da uz Božju pomoć više nećemo griješiti.“ To se događa u sakramentu Ispovijedi kada čovjek u grijehu dolazi k Bogu, ispovijeda svoje grijehe svećeniku, a oprašta ih ne svećenik, nego Isus Krist.
Ovo evanđelje je poziv svakome da se ispita što mu je u srcu, a da onda traži sva ostala blaga koja Bog želi dati ako će koristiti čovjeku za spasenje i vječni život, poručio je propovjednik.
Ne zanemarivati dušu
Govoreći u tom kontekstu o bl. Mariji Propetog Isusa Petković kazao je kako je ona djeci i siročadi o kojima se brinula istovremeno s hranom za tijelo davala duševnu i duhovnu hranu.
„Ona se trudila da nitko od te djece koju pomaže ne bude zanemareno, da ne bude sitoga trbuha, a duše prljave i ružne. Tako je poslije odgajala novakinje, sve one sestre s kojima je živjela, kojima je bila poglavarica. Upućivala ih je da na račun tjelesnoga i materijalnoga ne zanemare dušu, nego da sve potiču na kajanje, na ljubav prema Bogu, na ljubav prema Božjim zapovijedima“.
Pozvao je da se po primjeru blaženice tako nastavi činiti i u redovničkim zajednicama i u obiteljima odnosno da se ne gleda samo „da nam djeca imaju kruha ili da ih se dobro osigura u tom tjelesnom ili materijalnom smislu, da imaju kuću, da imaju sve moguće, a da venu i da propadaju u svom srcu skupljajući zlo i grijeh“.
Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je Mješoviti župni zbor Svih Svetih pod vodstvom s. M. Danijele Lisica.
s.M. Jasminka Gašparović