Opisujući dolazak mudraca, evanđelist nas ne želi upoznati s povijesnim činjenicama, nego nam želi prenijeti određenu poruku. Nemoguće je sažeti sve ono što je evanđelist htio poručiti, pa ćemo izdvojiti nekoliko praktičnih uputa kakvi ne bismo, odnosno kakvi bismo trebali biti.
Najprije je to uputa da ne smijemo biti poput Heroda. Ovo znači da ne smijemo svoje želje i planove staviti ispred Božjih želja i planova. Čim je Herod čuo da se dogodilo rođenje kralja kojega je najavila zvijezda i kojeg su navijestili proroci, on saziva glavare svećeničke i pismoznance narodne. Ne čini to s nakanom da se upozna s istinom, već da se s njom obračuna. U izboru između Boga i njegove volje, te sebe i svoje volje, Herod se odlučuje za provođenje svoje volje. Ne vidi ništa drugo doli vlastitu korist i spreman je na sve, bez obzira na cijenu i žrtvu drugih, pa čak i onih najnevinijih, da bi se obračunao s istinom o ‘novorođenčetu’ kojega je najavila zvijezda i navijestili proroci, a kojega on shvaća kao prijetnju sebi i svome kraljevstvu. Možda je Herod čak smatrao da je njegova obveza po svaku cijenu braniti svoje kraljevstvo, kao što su to čini mnogi diktatori i prije i nakon njega, a i danas čine različiti Herodi i gospodari kaosa, kako ondje gdje se, zbog sebičnih interesa proljeva krv nedužnih, tako i ondje gdje se, u ime vlastite koristi i vlastitih probitaka i bez obzira na pravdu, Božje i ljudske zakone koji počivaju na temeljima načela prirodnog zakona, Isusa ne samo pokušava ubiti, nego i ubija u milijunima ubijenih, prevarenih, osramoćenih, prezrenih.
Evanđelist nas, nadalje, želi upozoriti da ne smijemo biti niti pasivni kao glavari svećenički i pismoznanci narodni. Oni znaju gdje je Mesija i sposobni su ga pokazati drugima, nažalost pokazali su ga onome kome nisu trebali, ali sami ne čine ništa da bi ga osobno otišli potražiti i pronaći. Od njih bi se očekivalo da će pohitali osobno u Betlehem, ali oni to nisu učinili. Također bismo od njih očekivali da će nešto učiniti da bi zaustavili Heroda u njegovom suludom naumu, ali ponovo ništa. Ne uočavamo li u njihovom ponašanju, i naše ponašanje? Znademo mi dobro gdje se može pronaći Mesija, znademo što znači slijediti ga. Sposobni smo, po potrebi, i drugima koji ga traže, koji prepoznaju njegove znakove pokazati put prema njemu, ali nam osobno nedostaje snaga i volje da i sami započnemo život u skladu s njegovim pravilima, da napustimo svoj Jeruzalem i uputimo se u Betlehem. Kao kršćani smo pozvani biti svjedoci, ali i zaštitnici betlehemskog Djeteta u svim onima koji trpe i u kojima se on i danas na otajstven način utjelovljuje. Zato nam ponašanje glavara svećeničkih i pismoznanaca narodnih treba biti poticaj da se ispitamo nad sobom i svojim ponašanjem. Oni su znali da se on nalazi u Betlehemu, znali su da ga Herod želi ubiti, ali ništa nisu poduzeli. Mi znademo da je on u Crkvi, u Božjoj riječi, u sakramentima, posebno euharistiji, ali i da je on među onima koji su prezreni, siromašni, napušteni, prevareni, onima koji trpe nepravdu, progone… Jesmo li ga spremni potražiti i zaštiti onoliko koliko je nam osobno moguće, uvijek vođeni logikom nenasilja što proizlazi iz evanđelja?
Do sada smo razmišljali o tome kakvi ne bismo trebali biti. Konačno smo došli i do istinskih protagonista današnje svetkovine koji nam pokazuju kakvi bismo trebali biti. To su mudraci. Oni nas svojim ponašanjem uče što bismo i mi trebali činiti. Kad su ugledali zvijezdu bez dvoumljenja su krenuli na put. Napustili su vlastit dom, poznate osobe, udobnost domovine i krenuli u neizvjesnost. Da su počeli računati opasnosti na koje će naići, među koje spada i nesklonost političkih vlasti koje, danas kao i jučer, nemaju previše razumijevanja za ljude koji su se dali u potragu za Bogom i koji u svom životu Boga stavljaju na prvo mjesto, zasigurno ne bi nikad krenuli na put. Bili bi, poput glavara svećeničkih i pismoznanaca narodnih, uljuljani u svoj mir i neaktivnost. Oni, međutim nisu takvi. I zato su našli novorođenče kojemu su iskazali štovanje. I zato su bili sposobni otkriti pravu opasnost, upozoriti one koji su bili ugroženi i zaobići one koji ugrožavaju. I zato su nama primjer, ali i sveti zagovornici. I neka nas njihov primjer potakne, a zagovor pomogne, da i mi budemo poput njih, da i mi stavimo Boga ispred svega, da bi doista tražili Krista bez obzira na cijenu i da bi ga našli, susreli i dozvolili, mu da i nas promjeni i – slobodne od Heroda i njegovih zamki, ali i nezainteresiranosti glavara svećeničkih i pismoznanaca – učini svjedocima svoje ljubavi.
Samo tako ćemo moći ispuniti ulogu još jednog, doduše neosobnog, sudionika događaja današnje svetkovine, a to je zvijezda, i poput nje biti oni koji svojim svjetlom, koje je odsjaj Njegova svjetla, sve ljude dovode betlehemskom Djetetu, jer svi su oni, bez obzira na sve naše ljudske podijele i razlike uključujući čak i vjeru, „subaštinici i “sutijelo” i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.“