Božićnu dnevnu misu u nedjelju, 25. prosinca dubrovački biskup mons. Mate Uzinić slavio je s vjernicima u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike. U homiliji je biskup naglasio značenje djeteta Isusa u tradiciji i u pobožnosti, te potaknuo vjernike da u svim onima koji su na bilo koji način isključeni prepoznaju Dijete Isusa i pomognu mu.
Žive jaslice
Dijete Isus, kojeg spominju božićna liturgijska čitanja u ovo vrijeme nije samo liturgijski događaj nego i tradicijski. Tradicija koja seže do vremena sv. Franje svjedoči o izgradnji jaslica „koje nam pomažu predočiti otajstvo onoga što se dogodilo u Betlehemu“, a koje se grade u obiteljskim kućama, crkvama, a posljednjih godina i ispred crkava. „Jedan od lijepih običaja koji polako uvodimo u naš Grad su i žive jaslice, koje su nas prije nekoliko dana, popraćene prekrasnim božićnim pjesmama i uz čitanje evanđeoskih ulomaka, gotovo odvele u Betlehem Isusovog vremena ili, bolje, taj Betlehem donijele u naš Grad, omogućujući nam svima jedan neposredniji, našem vremenu bliži, susret s božićnim otajstvom“, osvrnuo se biskup na nedavni događaj na Stradunu i dodao kako bi se gradnja svih tih jaslica „mogla promatrati kao naša svojevrsna pobožnost Djetetu Isusu“.
Pobožnost Djetetu Isusu
Zatim je biskup spomenuo prošlogodišnju božićnu katehezu pape Franjo s naglaskom na pobožnost Djetetu Isusu, te podsjetio da je u našem narodu tu pobožnost osobito poticao i gajio Sluga Božji sarajevski nadbiskup Josip Stadler. U svojoj katehezi papa je bio naveo primjer pobožnosti sv. Terezije od Djeteta Isusa kojoj je Dijete Isus bilo model prema kojemu je željela uskladiti svoj život. Željela se učiniti poniznom na isti onaj način na koji je to učinio Bog postavši jedan od nas. „Ovo je – kaže papa Franjo – veliko otajstvo. Bog je ponizan. Mi koji smo oholi, puni taštine, koji vjerujemo da smo nešto veliko, smo ništa. On, veliki, je ponizan i čini se djetetom. Ovo je istinsko otajstvo! Bog je ponizan.“, postao jedan od nas, postao čovjek. Pobožnost sv. Male Terezije koja u Djetetu Isusu vidi model kojemu se treba suobličiti, poziv je svima nama koji na različite načine ovih dana gajimo pobožnost prema Djetetu Isusu, da se i mi i Djetetu Isusu prepoznamo model, uzor koji trebamo nasljedovati i model s koji se trebamo uskladiti, rekao je biskup Uzinić te istaknuo dva načina na koja se to može učiniti.
Prvi način je da sami postanemo kao djeca, ponizni, kako bi u nama i našem životu bila vidljiva Božja prisutnost. „To je prvi preduvjet da nam se ne bi dogodilo ono što se dogodilo Isusovim suvremenicima, a što evanđelist Ivan sažima u rečenicu: ‘K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.’ Na jednom mjestu Isus nam kaže: ‘Ako … ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko’ (Mt 18, 3). Zagledani u Dijete, pozvani smo postati kao djeca, oni koji se ne pouzdaju u sebe i svoju moć, nego imaju povjerenje u druge i Drugoga i dozvoljavaju drugima i Drugome da uđu u njihov život“. To je sasvim drukčiji put od onoga koji je napasnik sugerirao na početku, kad je u ljudima probudio oholost, ustvrdio je biskup te dodao: „Ono što nije moguće ohološću, postalo je moguće Božjom poniznošću. Nismo postali kao Bog, ali je Bog postao kao mi, jedan od nas, malen do te mjere da je trebao to da ga mi poslužimo. Da bi nas posinio i uzdigao sebi mi trebamo postati maleno do te mjere da mu dozvolimo da nas posluži. I dade nam moć da postanemo djeca Božja i postanemo ponovo rođeni ‘ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.’“
Bog nije postao ponizan u Djetetu Isusu zbog sebe, nego zbog nas, nastavio je biskup te o tom drugom načinu rekao: „ Zato je drugi način – bez kojega onaj prvi ostaje nepotpun – da i u drugima prepoznamo njegovu prisutnost. Bog se u betlehemskom Djetetu, Riječi koja je tijelom postala, odnosno Svjetlu istinskom koje dođe na svijet, suobličio svima nama, svakim čovjeku. I na otajstven je način prisutan u svakom, a osobito u onima koji su bespomoćni poput djeteta. I o tome hoćemo li ga kao prepoznati i poslužiti, ovisi također ono hoće li se i za nas moći reći ono: ‘K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.’“
Pitati se što se Djetetu Isusu sviđa i to činiti
Nabrojio je samo nekoliko primjera, koje je bio spomenuo i na misi polnoćki, iz kojih se vidi to neprihvaćanje: nerođeni koje se ne prihvaća, novorođenčad koje sve manje ima, oni koji traže stan a mi im ga ne želimo ustupiti jer nam je zarada ispred njihove potrebe, izbacivanje iz stana para koji čeka dijete ili zbog istog razloga otpuštanje trudne žene s posla, sezonski radnici koji su trbuhom za kruhom došli u Dubrovnik i bez kojih – i to je paradoks – Grad ne može, izbjeglice od rata i neimaštine i brojni drugi. „Svi oni koji se zbog različitih razloga osjećaju isključenima i koji nas, upravo zbog te svoje isključenosti, trebaju, su Dijete Isus, Riječ koja je tijelom postala i Svjetlo istinsko koje dođe na svijet, koje želi prihvaćeno i posluženo. Zaludu je naše slavljenje i prihvaćanje onoga Djeteta Isusa koji se utjelovio prije dvije tisuće godina ako nismo spremni prihvatiti Dijete Isusa koji se utjelovljuje danas“, istaknuo je biskup Uzinić. Posebice je istaknuo kategoriju starijih osoba kojih će zbog demografske krize iz godine u godinu biti sve više, odnosno naše djedove i bake, naše stare očeve i majke, „oni koji su po svojoj slabosti i nemoći, postali kao djeca, ovisni o nama, našoj blizini i pomoći“. I upravo su nam po tome, po toj svojoj potrebi da ih posjetimo, da s njima razgovaramo, da im poslužimo, živa prisutnost Boga koji se utjelovio i u njihovu nemoć i po toj nemoći nam postao prisutan, ustvrdio je biskup.
Čestitajući Božić biskup je još potaknuo vjernike da o ovom Božiću ponovo stave Isusa u središte svoga života „svjesni svoje odgovornosti da ga zaštitimo“, a da bi to mogli trebaju „napustiti svoju logiku i svoju neovisnost, ne pitajući se što se nama sviđa, nego što je to što se njemu sviđa, da bismo bili sposobni za istinsku slobodu koja će dozvoliti Bogu da se po našoj poniznosti, onom biti kao djeca, utjelovi u našem životu, a onda po nama da se utjelovi i u životu drugih ljudi“.
Katedralni župnik dr. don Stanko Lasić na kraju mise je uime svih čestitao Božić dubrovačkom biskupu. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetinić, a božićne pjesme s radošću su pjevali i ostali vjernici na misi.
Angelina Tadić