„Ovako se htjede roditi onaj
koji hoće da ga ljube,
a ne da ga se boje.“
Draga braćo i sestre,
ovih božićnih dana primit ćete puno čestitki i u njima najljepših želja za sreću, radost, dobro zdravlje, životni uspjeh… Svim tim čestitkama i dobrim željama, koje nažalost često nemaju puno veze s otajstvom Božića i njegovom porukom, želim pridodati svoju čestitku koja u sebi uključuje želju koja mi se čini osobito važnom u ozračju našeg naglašeno potrošačkoga i tradicionalnoga slavljenja Božića. Želja mi je da nam ovogodišnji Božić ne ostane samo na razini sjećanja na prošlost i događaj rođenja u Betlehemu nego da nam postane izazov za sadašnjost, kako bi se Bog danas u nama rodio. Jer, kako netko lijepo reče, „ako se Krist rodi tisuću puta u Betlehemu, a ne rodi se tebi, bit ćeš izgubljen za vječnost“ (Angelus Silesius).
Ukoliko želimo da otajstvo Božića uistinu i postane izazov za ovo naše vrijeme koje živimo, a ne samo puko sjećanje na ono što se, jedne noći, nekad davno, dogodilo u Betlehemu, a što, kao i drugi povijesni događaji, nema baš neko veliko značenje za nas i naš život, Božić nam treba postati više od slavlja i s njim povezanih božićnih običaja. On nam treba postati ispovijest vjere u Boga koji je postao malen da bismo mi postali veliki. Kršćani prvih stoljeća sličnu su ispovijest pripisali Isusu koji kaže: „Postao sam malen da bih vas svojom malenošću mogao ponijeti visoko odakle ste pali… Nosit ću vas na svojim ramenima.“ (Egipatski apokrifni spis, III. st.). Sličnu misao izrekao je i jedan od duhovnih velikana našeg naroda, Sluga Božji nadbiskup Josip Stadler: „Ovako se htjede roditi onaj koji hoće da ga ljube, a ne da ga se boje.“
Ispovijest vjere u Boga koji je postao malen da bismo mi bili veliki, koji je želio biti malen da ga se ne bismo bojali, nego da bismo ga ljubili, jer on ljubi nas, ne isključuje sjećanje na povijesni događaj u kojemu je Bog napravio odlučujući iskorak u našu ljudsku povijest postajući u malenom djetetu „S nama Bog“. Vjera koju ispovijedamo želi nam naglasiti da Bog želi biti s nama i ovog Božića. On želi postati „maleno dijete“ mog osobnog života, života moje obitelji, društvene i crkvene zajednice. Želi, po meni, postati „malo dijete“ na rubovima naših zajednica, u životima onih koji se zbog siromaštva, gladi, nesreće, žalosti, bolesti, starosti ili jednostavno zbog toga što ih se doživljava kao drukčije, osjećaju isključenim iz naših zajednica. Želimo li uistinu doživjeti otajstvo Božića, dopusti ćemo Bogu da postane i ostane malen u nama, kako bi po nama mogao prići svima. Na ovaj način svi će znati da on nije daleki i nezainteresirani, moćni Bog, koga se trebaju plašiti, nego „maleni“ Bog kojega možemo ljubiti, Bog koji želi da se svi ljudi spase, Bog koji želi ostati s nama u svim životnim situacijama koje proživljavamo, ne da bi nas osudio ili prekorio, nego da bi nas sve zagrlio, uzeo na svoja ramena i uzdignuo u nebeske visine.
S nadom da će se Bog, koji se utjelovio u betlehemskoj štali u osobi Isusa iz Nazareta, utjeloviti i u svakodnevici naših života, nastavljajući po nama biti blizu ljudima našeg vremena, kako ga se nitko ne bi bojao, kako bi ga svi mogli ljubiti znajući da nas on sve ljubi i želi da se svi spase, svima nam želim sretan Božić i blagoslovljenu novu 2020. godinu.
U Dubrovniku o Božiću 2019.
Mate, biskup